Izložba „Sveti novomučenici jasenovački u svjetlosti vaskrsenja“ otvorena u Muzeju Hercegovine

Izložba „Sveti novomučenici jasenovački u svjetlosti vaskrsenja“ otvorena u Muzeju Hercegovine

U Muzeju Hercegovine u Trebinju otvorena je izložba radova „Sveti novomučenici jasenovački u svjetlosti vaskrsenja“.

Izložbu čine umjetnički radovi monahinje Marije Antić, pripadnice sestrinstva srpskog pravoslavnog manastira Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u okviru Eparhije pakračko-slavonske, podignutog na mjestu nekadašnjeg logora u Jasenovcu.

Slađana Gajić, predsjednik Udruženja građana „Mostovi” Trebinje, koje je organizator ove izložbe, kaže da su predstavljena 23 rada, od kojih su neki crteži, a neki kombinacija akvarela i tuša sa zlatom.

„Cilj ove izložbe je da se njeguje kultura sjećanja i da nikada ne zaboravimo ono što nam se desilo, da oprostimo moramo, a zaboraviti nikako. Dogovorila sam se sa direktorima osnovnih i srednjih škola da učenici pogledaju ovu izložbu“, navela je Gajić.

Radovi nastali u kombinovanoj tehnici, najvećim dijelom su ikonične predstave po uzoru na srpsku i rusku ikonopisačku tradiciju i na izuzetno snažan i simboličan način prenose poruku autorke i podsjećaju na stradanja i patnju jasenovačkih žrtava.

Otac Teofil iz manastira Tvrdoš je istakao da je monahinja Marija na jedan čudesan način, molitvenom i monaškom radošću uspjela da prikaže, što mi 80 godina pokušavamo, da nađemo prave riječi za ono što se desilo u Jasenovcu:

Ukazana mi je velika čast, da danas, na dan začeća Svetoga Jovana, velikoga Proroka, Preteče , Krstitelja i mučenika Božijega, onoga čoveka, čija je Sveta glava prva pala za Istinu, za Gospoda Hrista dok je On još u telu boravio ovde sa nama na zemlji, na dan kada premestismo i u novu grobnicu u Podglivlju , kod nas u Trebinju, sahranismo kosti mučenika Pridvoračkih , stradalih u drugom ratu, koji se priključiše velikom Saboru Novomučenika Srpskih, otvorim ovu čudesnu izložbu Novomučenika Jasenovačkih, koja se rodila u Manastiru rođenja istoga onoga Velikoga Proroka Božijega i Krstitelja Jovana u Jasenovcu, rukom, suzom i molitvom sestre Marije Jasenovačke.

Sestra Marija Jasenovačka je poput žena mironosica, Marije Jakovljeve i druge Marije i ostalih svedoka Hristovog Vaskrsenja, svojim monaškim poslušanjem , slatkom i usrdnom miomirisnom molitvom na humkama postradalih, sa kadionicom u ruci, uspela, da u svetlosti Hristovog Vaskrsenja, prinese ove ikonične slike kao plod dostojan pokajanja, u svoje i u ime svih nas i naših predaka koji smo dozvolili da 80 godina njihova stradanja i njihova imena budu zabetonirana ne samo u jamama i u humkama nego i u nama.

Ikonički bajkovito, ove slike gruzijsko- koptskog stila, i jedne dečije iskrenosti i neposrednosti, uspevaju da nam pošalju poruku Preobraženja koja se može desiti jedino u Hristovoj svetlosti, da jedna topola užasa, bude u isto vreme topola mira, da plamen u plastu sena može da bude neugasivi plamen života, da jedan svet užasa i pakla bude Preobražen u svet Raja Hristovom gololgotskom žrtvom i Vaskrsenjem.

Ne mogu a da ne pomenem našeg oca i učetelja, istinskog mučenikoljubca Vladiku Atanasija, koji je u večnost prešao radeći na njegovom petoknjižju stradanja Srba, desetog izdanja knjige od Kosova i Metohije do Jadovna, Jasenovca i Prebilovaca, koji je sa svojim studentima dolazio u Jasenovac i obilazio Hercegovačke jame, još početkom osamdesetih godina, prošlog veka, koji nas je naučio da oni nisu prosti, mukli stradalnici nego Svetitelji Božiji. Govorio nam je da je Mojsije vodio narod u Obećanu Zemlju, ali da su morali 40 godina pre toga , Promislom Božijim, da lutaju po pustinji da bi se oslobodili ropskog mentaliteta, koji je čoveka svodio na jelo i odelo.

Nije uzalud trebalo toliko godina da ih prepoznamo, da shvatimo da je neka naša baka, ili neki naš deka postao svetitelj, sa Svetim Dimitrijem i Georgijem, da shvatimo da su oni dopunili sradanja Hristova i da su Duhom Svetim ovde sa nama i među nama. Nije uzalud trebalo toliko godina da to shvatimo i prihvatimo i da pokajanjem pronađemo put i vratimo se njima i sebi kao u Biblijskoj priči o bludnom sinu. „Oče sagreših nebu i tebi, i nisam dostojan nazvati se sinom tvojim, primi me kao jednog od najamnika svojih“, govorimo i mi sa bludnim sinom. A Bog i Svetitelji Božiji sude izobiljem ljubavi svoje, toliko ljube i praštaju i jedva nas čekaju da naš odgovor na njihovu ljubav , može biti i jeste samo uzdah, samo suza pokajanja i umiljenja.

Sveti vladika Nikolaj nam je ostavio tri zaveta o Jasenovcu,

– prvi je da se Srbi ne svete jer ko se osveti taj se ne posveti

– drugi je bio da se ponosimo svojim mučenicima

– i treći je bio da celom svetu objavljujemo njihovu sudbinu.

Nismo se pokazali ni u jednom od ova tri zaveta, ali dolazak na ovu izložbu i povratak Jasenovcu iz betonskih spomenika i raznih teških i mučnih ideologija titoističkih i komunističkih, povratak u Jasenovac mučenički, Jasenovac premeren Krstom i Vaskrsenjem Hristovim to je naš povratak bludnoga sina Ocu i našim svetim pretcima. Jer ovi ljudi koji su postradali u Jasenovcu, kada su Srbi u pitanju, postradali su samo zbog svog krsnog imena i pravoslavnoga roda. Zato jedini jezik, koji istinski izražava naš Hrišćanski Pravoslavni etos, jeste jezik predanja Crkve i iz tog razloga je ova izložba sestre Marije Jasenovačke nemerljiv doprinos tom pogledu na Sveti Jasenovac, tom sagledavanju te neizrecive tajne bola i radosti , svu dubinu ljudskog vapaja Jasenovačkih mučenika na čijim licima nema trunke osude ili gnjeva .

Vladika Nikolaj nas je još naučio, a Patrijarh German ponovio u Jasenovcu 1984. g, da praštati moramo, jer je to Jevanđelska zapovest , ali da zaboraviti ne možemo i ne smemo. Osamdeset punih godina godina smo tražili svoj put, svoju reč, svoj izraz, a ja bih rekao pravi ključ za ta preteška vrata, je ovde pred nama večeras. Ova izložba je taj ključ koji je nam je na jedini pravi, ljudski , Hrišćanski način otključala tu bravu i širom otvorila uska i preteška vrata, te pokazala svima nama put , kako i mi trebamo svaki na svoj način i u okviru svojih mogućnosti da praštamo a ne zaboravljamo.

Praštanjem i nezaboravom, molitvom i večnim sećanjem na Svete Novomučenike Jasenovačke neka bude ova izložba otvorena.

Izložba u Muzeju Hercegovine biće otvorena do kraja mjeseca.

Eparhija ZHP

CATEGORIES
Share This