Na koncertu su premijerno izveli i novu pjesmu “Freedom”.
– Dugo nismo svirali u Beogradu, pa je koncert u “MTS dvorani” bio prilika svim našim fanovima da nas konačno vide uživo – rekao je on za Srpskainfo.
Najvažnije im je bilo da se predstave u što boljem svjetlu, kao i da pokažu ljudima da su u dobroj formi.
– Muzički smo zreliji nego ikad, tako da mogu da kažem da je to bio jedan dobro odsviran koncert. Muzika nam daje snagu da budemo živi, ona je nepresušan izvor inspiracije i energije. Važno nam je da s drugima podijelimo to što imamo u sebi. Sve je izgledalo impozantno. Na kraju smo završili zaista spektakularno sa gostima koji su izveli Ilketovu numeru “Za milion godina”. Bilo je lijepo vidjeti pored sebe legende poput Bore Čorbe ili Dade Topića. Ova pjesma je bila poklon eks YU umjetnika pokretu koji se zvao “Band Aid”, koji je popularisao Bob Geldorf, uz veliku pomoć Bona Voksa – navodi Krle.
Ideja je bila da se velikim koncertom, koji je bio održan osamdesetih godina, na kom su učestvovala najveća svjetska rok i pop imena, prikupe značajna materijalna sredstva koja bi bila poslata u Afriku kao pomoć gladnoj deci.
– Dobra zamisao nikad nije do kraja sprovedena; ovaj humanitarni gest je propao, jer novac, niti hrana, nikada nisu ni stigli gladnima. Drumski razbojnici, sjecikese, razni mešetari su pokupili sav plijen. Postoji podatak Crvenog krsta, čiji ljudi smatraju da je sjajno kad od 100 odsto lijekova koje šalju u siromašne dijelove Afrike na cilj stigne 10 odsto. Eto kakav je svijet u kom živimo. Taj lijep pokušaj je propao zbog tehničkih nemogućnosti, ali su ostale lijepe pjesme, među kojima je i naša “Za milion godina”. U toj pjesmi se desilo sjedinjenje humanitarnih energija umjetnika koji su je izveli da bi se udaljili od bioloških robota koji nemaju osjećaj za saživot sa drugim bićima na planeti – priča gitarista “Generacije 5”.
Dosta godina kasnije Krle je napravio novu verziju pjesme “Za milion godina”, prevashodno sa svojim prijateljima gitaristima.
– Joza Boček, Ranđa, Bata Kostić i ja smo bili nukleus nečega što smo zvali ujedinjeni rok gitaristi, to jest “Rokenrol zauvijek”. Trebalo je da nam se pridruže i Točak i Dragi Jelić. Ideja pjesme “Za milion godina” je aktuelna uvijek. Mladen Popović, tekstopisac, je lijepo rekao: “Uvijek ima neko ko želi ruku da ti da”. Uvijek možeš pomoći nekom, makar samo pozitivnom energijom – dodaje on.
Jedan od prvih bendova s kojima je Krle svirao bila je krajem sedamdesetih popularna grupa “Zdravo”.
– Na početku karijere sam često mijenjao bendove. Grupa “Zdravo”, koju je predvodio Boban Petrović, bila je zaista jako popularna u jednom momentu. Oni su sa svega dva hita bili u stanju da naprave jugoslovensku turneju. Ja sam bio jedan od gitarista koji su protutnjali kroz taj bend. Svakako je bilo lijepo iskustvo. Osim honorara, jer kad sam počeo da se raspitujem za honorar vrlo brzo sam bio zamijenjen. U “Generaciji 5” sam počeo da sviram sa 23 godine; do tada sam svirao u sjajnim džez rok bendovima. Jedan od njih svirao je redovno u “Američkoj ambasadi” u Beogradu i tu sam svašta naučio. U to vrijeme muzičari su sjedili u kafani “Šumatovac”. Tamo su se pravili bendovi. To je bilo vreme kada su popularni bili psihodelični rok i bendovi kao što su “Staklena igra perli”. Ja sam u to vrijeme slušao dosta Džef Beka, “Krim”, Hendriksa. Svirao sam u grupi “Kubitus” u Dadovu. Tada me je na jednoj svirci vidio Dragan Ilić. Pozvao me da radimo zajedno u “Generaciji 5”. Otišao sam kod njega kući. Imao je neko “Rendžer” pojačalo sa dva ulaza. On je uključio klavijaturu, ja gitaru i kako smo zasvirali odmah se stvorila neka hemija. Dokaz je to što sviramo i danas sa jednakim žarom. U bend je došao basista Cajger, bubnjar Boban, pojavio se pjevač Goran Milošević, koji je bio ljepotan. Toliko smo kao bend zavoljeli to što radimo da smo svakodnevno vježbali i pravili pjesme. Nismo otišli čak ni na more te godine. Na jesen smo već svirali u SKC-u – prisjeća se Krle.
Sa “Generacijom 5” je napravio veliki uspjeh u bivšoj Jugoslaviji. Nekoliko hitova poput “Daj mi daj”, “Ti samo budi dovoljno daleko”, “Dolazim za pet minuta”, “Najjači samo ostaju” i dan danas su rok himne.
– Osamdesetih smo postali zvijezde. Goran Milošević je, osim glasa, imao i stas. On je bio Džim Morison naše scene. Djevojke su ga zaista obožavale. Bio je brat Slađane Milošević, sa kojom smo se svi družili. Ja sam Slađani svirao na prvom i najznačajnijem albumu. “Generacija 5” je kao studijski bend uradila preko 1.000 pjesama za druge izvođače. U svakom slučaju, Goran je bio harizmatična ličnost, zbog koje smo zaista preko noći postali popularni u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Bilo nam je normalno da sviramo nedjeljno dvije svirke po malim mjestima. Bilo je puno sitnih menadžera. Menadžeri su uglavnom prevaranti, tako je i na zapadu. Kad god nam je neko od velikih menadžera tražio da slijepo slušamo njegove zahtjeve, mi smo samo prekidali saradnju. Tjerali smo svoje. Radili smo sa Čolom turneje po Jugoslaviji. Bili smo zadovoljni i uspješni, Sve u svoje vrijeme. Nije nas slava pokvarila, pa trajemo i danas – kaže on.
Zanimljivo je da je jedan od posljednjih muzičkih projekata za koje je radio produkciju i aranžmane, zajedno sa Milanom Burdom, album “Dar” banjalučkog kantautora Miroslava – Mire Janjanina.
– Miro je zaista odličan saradnik, jer ne samo da je talentovan kao pjevač, tekstopisac i kompozitor, već je i pravi hedonista. S njim smo uživali ne samo u muzici, već i u hrani i u piću. Bio je to zaista lijep kreativni period – kaže Dragan Jovanović Krle na kraju razgovora za Srpskainfo.
(Srpskainfo)
