Zašto su izbori važni i da li politika sluša glas onih koji je biraju

Zašto su izbori važni i da li politika sluša glas onih koji je biraju

Opšti izbori u oktobru ove godine su po mnogo čemu ključan momenat za promjene, ne samo u smislu promjene stranaka na vlasti, nego prije svega politika koje se vode. Jer predugo traje jedna vrsta političke dekadencije i beznađa koji su rezultovali odlaskom velikog broja uglavnom mađih ljudi iz BiH.

Iako su glasači u velikoj mjeri izgubili svaku nadu da će izborima dobiti primjereniju vlast i vlada jedno stanje opšteg nepovjerenja u stranke i politiku, najviše iz razloga istih političkih lica koje nam se godinama predstavljaju na ovaj ili onaj način, ipak su promjene nešto što se očekuje. Teško se otrgnuti od preovlađujuće precepcije da su svi manje-više isti, ali iz pozicije i interesa glasača bi najbolje bilo da se uspostavi neki demokratski trend izmjenjivosti stranaka na vlasti. Zato su izbori uvijek prilika da se pokaže da glasači biraju vlast, a ne obratno, da su oni plijen vlasti koja ih usmjerava, upravlja njihovom voljom i manipuliše glasovima na sve moguće načine. Jer vlast treba da se plaši glasača, a ne obrnuto, da se ponašaju kao da upravljaju našim životima. Ukoliko bi se napravio takav iskorak, onda bi se takav odnos trebalo imati prema svakoj budućoj vlasti, da izbore shvati kao polaganje računa i referisanje šta je to u intersu građana vlast uradila. Ta prednost koju glasači imaju nad politikama, nikada nije u dovoljnoj mjeri iskorištena. Zato se u ovakvom odnosu snaga svaka vlast ponaša po principu sjaši Murta da uzjaše Kurta. A ta moć je u rukama glasača.

 Politička scena u RS i Federaciji BiH

Što se tiče ponude koju imamo na političkoj sceni ona nije sjajna. Ona je rezultat dugodišnje politike uzurpacije i manipulisanja uticajem vlasti koja se vremenom potpuno otuđi od naroda, a opozicija u svemu tome nađe svoje mjesto ili mrvice kojima se zadovolji. Upravo zato i opozicija dijeli tu sudbinu, pod pritiskom svih oblika političke korupcije kojoj je izložena, ali i sklona, i kojom šalju poruku da su “svi isti”. Iako svake izbore imamo mnoštvo političkih subjekata, sve je slabiji kvalitet ponude. Novih lica je vrlo malo, a neka nova lica koja su se pojavila pokazuju da ima prostora da se dobije snažnija podrška glasačkog tijela. Jer glasači traže alternativu, mnoštvo je nezadovoljnih stanjem, ali je pitanje da li je ponuđena kredibilna alternativa kojoj se može vjerovati. U tom smislu je odgovornost opozicije velika.

Što se tiče vlasti u oba entiteta zasigurno je da nijedna nije položila ispit i da su imali i previše vremena da pokažu šta znaju i mogu. Građani žive sve lošije i vlada opšti osjećaj beznađa. Vladajuće garniture su po svemu zaslužile da dobiju šut-kartu od građana. Ali je pitanje da li nam se nudi prihvatljiva alternativa.

U ovom trenutku opozicija u Federaciji BiH djeluje dosta snažnije i komapktnije. Nekoliko stranaka okupljenih oko tzv. Trojke (SDP, Narod i Pravda i Naša stranka) koje su osvojile na lokalnim izborima vlast u kantonu Sarajevo, ozbiljno prijeti da na ovim izborima sruši dugogogišnju vladavinu SDA. I njihov kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović ima realnu šansu da pobjedi. Izbori za hrvatskog člana Predsjedništva BiH su još uvijek nepoznanica, iako Željko Komšić realno uživa značajnu podršku bošnjačkog glasačkog tijela, koje ga je naspram kandidatu HDZ-a i ranije biralo.

U RS je opozicija u manjoj mjeri kompaktna i očigledan je nedostatak liderstva koju je nekada imao, ali i izgubio SDS. To je rezultovalo situacijim da DNS koji je formalno izašao iz koalicije vladajućih stranaka, na izbore izlazi sa svojim kandidatima za inokosne funkcije koje se neposredno biraju, predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH i nije dio jedinstvenih kandidata opozicije. PDP je još u ranoj fazi kampanje izašao sa Jelenom Trivić, kao kandidatom za predsjednika RS, dok se SDS bez unutrašnjeg konsenzusa o kandidatu dugo vremena muči da izađe sa svojim prijedlogom. Slab rejting u javnosti i nepopularnost unutar stranke predsjednika SDS Mirka Šarovića, nakon povlačenja iz kandidature načelnika Teslića Milana Miličevića, šalju lošu sliku u javnosti o kandidaturi SDS. To je i ostavilo prostor da se iz političke pozadine pojavi ime i gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića kao mogućeg kandidata za srpskog člana Predsjedništva. Iako u istraživanjima pored Jelene Trivić, Stanivuković ima značajnu popularnost, pitanje je kako će SDS reagovati na ovaj prijedlog i da li će uopšte reagovati.

Nebojša Vukanović kao opozicionar sa rastućim trendom popularnosti ipak djeluje izolovano i idioritmijski u odnosu na ostatak opozicije i on očigledno traži šansu za afirmaciju sopstvene političke stranke Za pravdu i red, jer je najavio izlazak sa svojim listama. On je relativno mlad političar i očigledno računa da je vrijeme pred njim. Još uvijek je nepoznanica njegov stav o pojedinačnim kandidaturama.

Stranačke rašomonijade oko kandidata

U ovakvoj situaciji nehomogena opozicija u RS djeluje kao relativno lak plijen vlasti, iako će dosta toga zavisiti od pojedinačnih kandidatura. Rasplet se očekuje početkom jula, jer i pozicija još uvijek vaga. U kandidaturi su Milorad Dodik i Željka Cvijanović, ali će kandidatske pozicije zavisiti od kandidata opozicije, jer Jelena Trivić ima značajnu popularnost, kao i Milorad Dodik, za razliku od Željke Cvijanović. Da li će opozicija iskoristiti priliku da se za razliku od vlasti i dugo godina istih lica, nametne glasačima sa novim i popularnijim kandidatima, zavisi od njene unutrašnje snage i kapaciteta? I da li će preovladati kalkulanstke političke kombinatorike nakon izbora koje su i do sada u značajnoj mjeri dezintegrisale opozicione stranke, prije svega SDS koji je imao najviše tzv. “preletača”? Čini se da su ključni politički akteri ostavili prostor za svaku kombinaciju. Samo je pitanje šta glasači imaju od toga i da li se može očekivati neka kredibilnija politika i vlast nakon izbora. Nije novo da se politika preigra, a da komunikacija sa glasačima izostane.

Problem je što neki očigledno trče posljednji krug i teško da im se može vjerovati. Zato bi glasači zasigurno imali veće povjerenje u nova lica na političkoj sceni. Tu šansu ova i ovakva opozicija u RS još uvijek ima. Da li će se prepoznati glas onih koji odlučuju na izborima je jedino pitanje koje stoji i pred vlašću i pred opozicijom, ili će one ostati u svom domenu ličnih ambicija, sopstvenih interesa, sujeta i narcisoidne politike koja gleda samo sebe?! Ta pitanja su još uvijek otvorena.

ISTOK

 

 

 

 

CATEGORIES
Share This