Zašto mediji u BiH i Srbiji šire atmosferu rata i netrpeljivosti?

Zašto mediji u BiH i Srbiji šire atmosferu rata i netrpeljivosti?

Kada se dva ili tri svađaju obično jedan drugog ili ne slušaju šta govore ili smatraju da su samo njegovi argumentiu tačni, ali uvijek se zaboravi šta je stvarni uzrok te svađe. Podizanje međunacionalnih tenzija u regionu, pri kojima svaka strana ima “svoju istinu”, u najvećoj mjeri prave sami mediji, stvarajući atmosferu rata i optužujući drugu stranu za sve i svašta, ali niko se za sada ne trudi da pokuša da zaustavi tu retoriku sukoba.

Takose  u jednom od medija u Srbiji koji jeste pod kontrolom vlasti (a gotovo su svi), kaže kako “iz Sarajeva dolaze samo uvrede, a nijedna komšijska ni ljudska reč za Dan Republike Srpske dok se iz čaršije čuju ratni bubnjevi”. Opet, s druge strane, se kaže “šovinizmom skrivaju svoju nebrigu o gladnom i raseljenom narodu”, naravno misleći na srpski narod i Republike Srpsku. Ili: “Zločinačka politika kažnjena u Hagu, nagrađena u Dejtonu”, “Proslava Dana `republike` koja pod tlom skriva još hiljade leševa”, “Činjenice su jače od izmišljotina i nebuloza o 9. januaru”… Pri tome se na obe strane navode argumenti za svoju stranu i tako ukrug.

Kako to da je, i pored navodnog zalaganja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, došlo do ovakvog pogoršanja odnosa između Srba i Bošnjaka? I u čijem je to interesu? Jer su se negativni refleksi tih odnosa odmah manifestovali na Sandžaku i u Priboju, što svakako nije u interesu Srbije. Ne može se očekivati da sa ovakvim medijskim naslovima i uznemiravanjem narod bude miran i da ne bude eskalacije međunacionalnih odnosa. Jer su sjećanja i posljedice na posljednji rat na ovim prostorima isuviše svježa i još uvijek imate na svim stranama one koji duboko osjećaju njegove posljedice. Naravno, odatle je možda i većinsko raspoloženje stanovništva protiv rata i raspirivanja mržnje, ali da li je to samo po sebi presudno? Strah je uvijek bio snažna emocija koja je ljude pokretala na djelovanje, a ovdje se strahom manipuliše u smislu sopstvene ugorženosti i straha od drugog. On je i u proteklom ratu bio jaka poluga za stvaranje negativnog stava prema drugom.

Možda će sve ovo da splasne sa održavanjem izbora i u BiH i u Srbiji, jer vladajuće politike na ovim prostorima svoj rejting, u nedostatku drugih argumenata i rezultata, grade na etničkom raspoloženju i osjećanju ugroženosti i nepravde za koju su krivi svi drugi. I tako godinama pobjeđuju.

U svakom slučaju, onog momenta kada se trenutno dominantni diskurs u medijima promijeni znaćemo da se mijenjaju i zvanične politike strana u pravcu spuštanja tenzija. Dakle, da sačekamo izbore. Do tada se možemo jedino truditi da ne budemo izmanipulisani – jer na rade to radi nas koliko god da nas u to ubjeđuju – i da budemo strpljivi da sve ovo prođe. Najgore u svemu jeste da napravimo nešto što će kasnije teško moći biti popraviti, odnosno čega ćemo se stidjeti – ako ta moralna kategorija više uopšte funkcioniše. Ali, pravne posljedice svakako funkcioniošu. Jer svijet je tako uređen.

Zato, ne zalijećite se i ne zanosite! A mediji, oblačak su, proći će. Etika im svakako nikada nije bila jača strana.

ISTOK

CATEGORIES
Share This