
Vučić tvrdi da je Srbija napadnuta spolja, ali ne kaže od koga
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je danas, na svečanom uručenju odlikovanja zaslužnim pojedincima i institucijama povodom Sretenja – Dana državnosti Srbije, da nam je sada kada je Srbija napadnuta od različitih spoljnih sila potrebna sabornost i okupljanje i da svima jasno stavimo do znanja da svoju otadžbinu nikome, sa strane i ni za što na svetu, nećemo dati. Pri tome nije rekao od koga je tačno napadnuta.
Iako danas nije bilo ni mjesto ni prilika da govori o onome što je juče govorio na mitingu u Sremskoj Mitrovici, Vučić je ipak pokazao da je to tema koja ga najviše boli i u jednom neprimjerenom maniru je govorio o opasnosti koja se nadvila nad Srbijom, a koja je došla izvana. Prema onome što je nagovijestio moglo bi se pretpostaviti da su to neke sile koje ne žele napredak i razvoj Srbije. Pokušaj da se to locira na Zagreb i Prištinu nije se baš pokazao uvjerljivim, iako su u javnosti oni lako prihvatljivi kao „tradicionalni neprijatelji“.
U tom smislu on i govori o „obojenim revolucijama“, iako studentski bunt danas u Srbiji nema niti jednu karakteristiku bilo kakve revolucije, niti nasilnog rušenja vlasti. Nasuprot tome one govore o slobodi, pravdi i funkcionalnoj državi, kao i društvu jednakih šansi, a ne samo partijski privilegovanih.
Vučić taj diskurs uporno iznjegava, iako formalno poziva na dijalog, ali suštinski proizvodi sliku o stranim plaćenicima i izdajnicima, koja onda implicira nasilje nad neistomišljenicima, a što je predsjednik RS Milorad Dodik na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici otvoreno targetirao i diskriminisao kao nepoželjni dio srpske zajednice. On je bio i autor floskule o 3 milijarde dolara, kojima se navodno finansira rušenje vlasti u Srbiji, iako nijedan dokaz nije za nju naveo.
Da li slučajno ili ne, ali Vučić koristi dio studentskog narativa o slobodi, pravdi, časti, milosti i nadi, što u kontekstu njegove stvarne politike djeluje neuvjerljivo i kao usiljena agenda.
U svakom slučaju nam je dugo da čekamo na njegovu knjigu o tome kako je pobjedio „obojenu revoluciju“ i nadamo se da će teške kvalifikacije koje iznosi dobiti bar jedan uvjerljiv argument. Jer one mogu da proizvedu ozbiljne posljedice za koje će biti direktno odgovoran.
ISTOK