Vlasnik hladnjače iz Bratunca zavio u crno malinare iz srebreničkog kraja: Silom koči i pravdu
Vlasnik hladnjače u Bratuncu, inače čovjek režima u Republici Srpskoj, koji je na čelu jednog od najvažnijih javnih preduzeća, zavio je u crno četvoro proizvođača maline iz sela Brezana, kod Srebrenice, kojima je više od 13 tona maline platio po pet konvertibilnih maraka, mada je tržišna cijena u to vrijeme bila od 8,5 do devet konvertibilnih maraka.
Molili su u kukali, kaže Milojko Krstajić, jedan od prevarenih malinara ali gazdu i važnog čovjeka režima to nije interesovalo.
-Naše pare je uložio u luksuznu hacijendu na Drini-priča Krstajic.
– Naš znoj i muku troši na luksuziranje. Da se čovjek raspameti kad vidi ko kod nas i kako vedri i oblači. Ovo je za jauk do neba.
I, ne bez razloga, jer se uticaj odrazio I na sud. I tek što su prevareni ljudi pomislili da ima pravde, poslije presude Osnovnog suda u Srebrenici da gazda plati bar cijenu od 6,71 KM, što bi bilo i bolje, kako kažu, da vještaci nisu vještačili u korist gazde i moćnika u lokalu i Republici Srpskoj, kog prozivaju i ljudi iz vlasti i koji se hvali slikama iz pustinje i dalekih mora.
A, onda Viši sud preinaćuje presudu iz Srebrenice, odbija tužbeni zahtjev i čak nalaze Krstajiću i njegovim sapatnicima da plate 8240 konvertibilnih maraka sudskih troškova!
-Uložili smo reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, pa se nadamo da pravda, ipak, pobjedi ne samo nepravdu, već silu i bahatost i bestijalnost bez granica kaže Krstajić.
-Necemo stati, ako treba pravdu ćemo da tražimo i kod Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
A, da sve bude jasnije svjedočanstvo postoji u Osnovnom sudu u Srebrenici, gdje je potvrđena presuda u korist jedne žene, koja je tražila razliku u cijeni kao njene komšije iz Brezana. Ona je, međutim, tužila drugog otkupljivača, a ne kao Brezančani onog koji je i tajkun i ‘važan čovjek režima“…
ISTOK
