Vaskršnja čestitka načelnika Gacka Vukote Govedarice
Naša sveta i saborna crkva danas proslavlja najveći praznik u svom kalendaru. Praznik nad svim praznicima. Sjećanje na Hristovo vaskrsenje. Praznik koji našoj crkvi i njenoj zajednici daje nadu i spasenje. Praznik koji je čini većom od nebesa i širom od kugle zemaljske, ali i tvrđom od najpostojanijeg kamena, naveo je načelnik Gacka Vukota Govedarica u svojoj čestitki za Vaskrs.
U čestitiki Govedarice se dalje navodi:
Zahvaljujući prazniku Hristovog vaskrsenja ona nikada ne stari i iz godine u godinu uvijek se podmlađuje, uprkos činjenici da smo svi mi koji smo članovi njene zajednice starosni i prolazni u svom zemaljskom postojanju.
A ko je u stvari taj čovjek koji prolazi kroz tu zemaljsku vječnost i kakva je naša uloga u tom kosmičkom svijetu? Nismo ništa drugo do isti oni naši očevi i praočevi koji su svako na svoj način bili junaci iz onih „strana gdje motika zvoni i gdje krasna bije“ rekao bi Šantić i svi oni naši preci koji su se vijekovima borili za slobodu, znajući da vječita borba između dobra i zla nije ništa drugo do pobjeda u kojoj će dobro biti nagrađeno, govorio je sveti vladika Nikolaj.
Ali isto tako kao što se identifikujemo sa našim precima, prepoznaćemo se i sa potomstvom i budućim naraštajima kojima ostavljamo našu zemaljsku crkvu za koju vaskrsli Hristos kaže da je ni vrata ada neće moći nadvladati. Ostavljamo je nekada i naizgled bespomoćni, gdje nam se u Njegoševoj pjesničko filozofskoj religiji, neki će reći o Novom početku a u stvarnosti riječ je isključivo o kontinuitetu, poručuje kako će „na grobu iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje“. Ali prije nego što zaključimo sve navedeno, ne smijemo zaboraviti da smo stvoreni po slici i prilici Gospodnjoj.
Naša crkva zapravo nije ništa drugo do naše utočište i zbjeg kako bismo mogli da činimo dobra djela i izbjegnemo sve grijehove koji nam se nameću, pokušavajući da razaberemo šta je to što je dobro a šta ono što je loše. Vaskresenjem Hristovim i naukom kojom nas podučavaju sveti oci lako ćemo se pridružiti dobru i misliti o dobru, govoriti o dobru i naposletku činiti dobro. Samo tako ćemo formirati svijest o dobru. U protivnom, predodređeni smo da činimo loša djela i u zavisnosti od toga koliku moć posjedujemo, toliku ćemo štetu napraviti civilizaciji u kojom živimo.
Zato svi zajedno, pozdravimo našu crkvu sa pobjedonosnim pozdravom: „Hristos Vaskrese – Vaistinu Hristos Vaskrese!“
Čestitajmo i ispoljavajući ljubav na koju nas i sam Hristos poziva, poželimo jedni drugima ali i svim ostalim narodima da živimo u miru kao najprirodnijem staništu i osnovnom preduslovu dobra koja smo pozvani da činimo.
Čestitajući našoj crkvi današnji praznik, ustvari vaskresenje Hristovo čestitamo cijeloj našoj hrišćanskoj zajednici koja danas obilježava veliki praznik, ma gdje ona bila. Neka nam milostivi Gospod podari sreće, raspoloženja i utjehe i neka je svima srećan VASKRS, bez koga bi sve bilo uzaludno ali baš sve, pa i ova moja čestitka koju upućujem svima vama od srca i sa najvećom radošću, nezavisno od toga kako međusobno gledamo jedni na druge.
ISTOK
