Kao pčele oko košnice, cijela plejada brojnih i na daleko čuvenih gradskih ulizice i suncokreta, čelnici trebinjskog SNSD-a, razni vječiti direktori i dvorski neimari, cijelu veče kruže oko hotela i sjede u okolinim kafićima, čekajući kada će doći da mu cjelivaju ruku i pokušaju ga zagrliti, što im je najvažnija stvar u životu, al je sletio helikopterom prilično kasno, oko 23 sata, pa su se veselici polomili i namučili čekajući ukazanje Vođe.
U Partiji ključa kao u grotku, pa je gradskim ocima vrlo važno ko će ga prvi sretiti, da li Luka, koji nije izuo cipele od rane zore, ili Šudo Simović i neko iz njegove grupe. Najtužniji i najzabrinutiji je ipak Maksim Skoko, direktor Rudnika i termoelektrane Gacko, koji je sve nade polagao u dolazak Aleksandra Vulina, ali mu nije dozvoljeno slijetanje pa ostaje da se vidi da li će možda ujutro u Prebilovce doći automobilom.
Skoku se drma fotelja, u koju bi rado uskočio Srđan Milović, višestruki povratnik i direktor, bolje reći grobar Termoelektrane koji uporno traži od Dodika da ga ponovo postavi za generalnog direktora Rudnika i termoelektrane Gacko, kako bi pred lokalne izbore zaposlio još 100 ljudi bez konkursa i postao načelnik, što bi sistem odvelo u stečaj, a je pitanje da li će i ovako opstati i izvući se iz kandži Mafije. Drugovi Selak, Skoko i njihovi „socijalisti“ su filijala Vulina, Pokreta socijalisti i Službe u Republici Srpskoj, pa se Maksim Skoko nadao da će u Prebilovcima ministar i savjetnik Vulin donijeti poruke iz Beograda i ostaviti ga u fotelji, ali je zabrana sve poremetila.
Milović je već pripremio puč preko lažnog vođe Sindikata Željka Tepavčevića, koji najavljuje proteste i štrajk u Gacku, al se Luka brine da se požar ne izmakne kontroli, jer je nezadovoljstvo ogromno, rudari i radnici Rudnika i termoelektrane Gacko, ali i Ugljevika, Hidroelektrana na Trebišnjici i cijelog elektro-energetskog sistema, nemaju uplaćene doprinose, ne mogu da se liječe, što je pokazatelj stvarnog stanja i opšte katastrofe koja prijeti svima.
