Utorak: Ogoljavanje kapitulacije!

U utorak će biti održana dugo najavljivana sjednica Predstavničkog doma PS BiH na kojoj će poslanici SNSD-a i njihovih satelitskih partija, zajedno sa političkim partijama iz FBiH, usvojiti tri zakona iz 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. Nijedan od tih zakona nije Zakon o zamjeni stranih sudija domaćim sudijama u Ustavnom sudu BiH, niti je to Zakon o Ustavnom sudu BiH. Za te zakone ćemo dobiti radnu grupu, baš kao što smo i 2012. godine dobili strukturalni dijalog o reformi pravosuđa koji je odavno zaboravljen i nije dao nijedan rezultat.

Salto mortale predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika nije ništa drugo nego izdaja i udar na Narodnu skupštinu. Onaj koji poziva na odbranu institucija, brutalno gazi najvažniju od njih, urušavajući povjerenje u zakonodavca i dignitet Narodne skupštine. Po njegovog logici, svaki građanin Republike Srpske ima pravo da kaže: “Šta me briga za zakon, neću ga poštovati!“. Nepoštovanje zakodonavca je anarhija i ona kreće iz Banskog dvora.

Podsjećam, upravo na prijedlog SNSD-a, US, DEMOS-a i DNS-a, 27.juna 2023.godine, dvotrećinskom većinom usvojen je sljedeći zaključak: “Narodna skupština Republika Srpska zahtijeva da se u okviru 14 prioriteta ispostavljenih od strane EU prioritetno i hitno treba rješavati pitanje reforme Ustavnog suda BiH odnosno odlaska stranih sudija, i da se u okviru te reforme usvoji Zakon o Ustavnom sudu BiH. Pored pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet treba da bude i pitanje zatvaranja OHR-a. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ova dva ranije navedena prioriteta ne riješe“.

Dakle, Narodna skupština je obavezala SVE SVOJE IZABRANE PREDSTAVNIKE, što uključuje i predsjednika Republike, da ne učestvuje u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od prioriteta EU dok se ne riješi pitanje Ustavnog suda BiH. Ruku na srce, stav je poštovao čitav mjesec dana, a onda je sjeo sa partnerima iz Trojke i dao im na tacni tri zakona.
Nijedna laž ne može vječno trajati. Sve laži budu ogoljene, prije ili kasnije. Upravo ova situacija je ogolila stare laži SNSD-a i sada se nadvila nad njima da ih nose kao breme.
Naime, u februaru 2016. godine, svi srpski poslanici iz Republike Srpske (SNSD, SDS, PDP, DNS) zajedno su potpisali i u Predstavnički dom uputili Zakon o Ustavnom sudu BiH. Taj zakon je rješavao pitanje odlaska stranih sudija, ali i uređivao glasanje sudija po ustavnim pitanjima na način da je za svaku odluku o ocjeni ustavnosti zakonskih akata neophodan po glas makar jednog sudije iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Takođe, vodilo se računa da većina za usvajanje odluka mora imati i jedan glas iz svakog entiteta.

Sa stanovišta interesa Republike Srpske bio je to odličan zakon. Nažalost, zakon nije imao podršku nijedne partije iz FBiH, pa čak ni HDZ-a, i zato je pao. Tadašnje rukovodstvo Predstavničkog doma ipak je dogovorilo, na insistiranje SDS, da predloži da se usvoji zaključak o formiranju radne grupe koja bi se pozabavila pitanjem zamjene stranih sudija. Dio partija iz FBiH pristao je da tu temu stavimo na sto. Pogodite ko je bio protiv? Upravo SNSD!

Tvrdili su tada da to nije dobro, da smo mi iz SDS izdali dogovor iz Banjaluke, da smo prvo morali zajedno sa njima sjesti i dogovoriti dalje korake, da se iza zaključka kriju opasne namjere, te pozivali na jedinstvo da rješenje tražimo unutar Republike Srpske.

Potom su preuzeli vlast na nivou BiH i temu Zakona o Ustavnom sudu BiH stavili u fioku gdje očito i dalje namjeravaju da je drže. Trojka je dobila tri evropska zakona da bi imenovali Srđana Amidžića za ministra. Narodna skupština, po ko zna koji put, samo je mjesto za pijačno cenkanje. Mijenjamo trojicu stranih sudija za ministra finansija.

U nastavku, uz napomenu da mi ni tada nismo prekršili stavove Narodne skupštine, kopiram dijelove iz stenograma sjednice, i prilažem listing glasanja o formiranju radne grupe, pa prosudite sami:

DUŠANKA MAJKIĆ
Šta smo htjeli? Da napravimo interresornu radnu grupu koja je dobila tako fluidan zadatak da ustvari ne odluči ništa i da se samo pod motom eto mi se nečim bavimo da to potraje još neko vrijeme, a onda će to, pošto je poznato da jedan od potpisnika nikad neće odustati od toga da jedan narod bude nešto ravnopravniji od druga dva, nikad se neće ništa dogoditi. Tako da ja pretpostavljam da ste vi uspjeli da obezbijedite u Kolegiju tu vrstu saglasnosti da se jedan benigni zaključak, koji ničemu ne služi i ništa ne znači, da se donese, da se ponudi, ali da pri tom je nama potpuno jasno da od toga ne možemo očekivati ništa. Nije korektno, bolje je reći – ne postoji spremnost. I politika koja je spremna da izađe i da kaže, a mi smo to uvijek bili spremni da izađemo i da kažemo, ne postoji spremnost za ovo da se sad u ovom momentu odlučuje, je mnogo korektniji stav nego navoditi raznorazne argumente koji ničemu ne služe i nikoga ne obavezuju.

STAŠA KOŠARAC

Pa, mislim da smo mi na temelju odluka Ustavnog suda, a koje se odnose na 9. januar u Republici Srpskoj jasno definisali svoj politički put da tražimo da, bez obzira na različite politička stajališta i Saveza za promjene i SNSD-a, koristimo, evo da kažem, jedan glas ovdje u Sarajevu i da pokušamo naći najbolje moguće rješenje, uvažavajući kompletan sistem i proces donošenja odluka. To je bilo naše legitimno pravo, mi smo imali Banjalučki sporazum gdje su svi lideri političkih partija potpisali da je neophodno da radimo na ovome putu na način kako smo to i radili ovih nekoliko mjeseci. Da li smo sad svi istog intenziteta bili uključeni u to, to će vrijeme pokazati. Ja nisam siguran da je ovo pravi put da kroz formulaciju ovakog zaključka u Predstavničkom domu ćemo izaći iz ovakvog poteza. Ja nisam siguran. SNSD neće podržati niti ovaj zaključak, niti će podržati zaključak gospodina Denisa Bećirovića, smatrajući da imamo pravo da izrazimo svojih nekoliko nejasnoća u samoj formulaciji i sadržaju ovoga zaključka. Mislimo da se ovdje kriju neke vrlo opasne stvari i mislim da se jedino takvim opasnim namjerama možemo oduprijeti ako u Banjaluci definišemo svi zajedno zajednički stav. I to je odgovor šta je alternativa. Ja nisam siguran da je, niti da je ovo alternativa, alternativu mi treba da tražimo u Republici Srpskoj. Mislim da ovo nije način da ovo definišemo kao alternativu političkog nerazumijevanja sa svim onima koji danas sjede u Predstavničkom domu, odnosno predstavnicima bošnjačkog i hrvatskog naroda, jer je to bilo iskazano više puta i kroz Savjet ministara određene odluke i kroz rad Ustavnopravne komisije.
Iz tog razloga mi smatramo da ne trebamo podržati ovakvu vrstu prijedloga zaključka, apelujem i na vas da još jednom razmotrite da li ste svjesni i vi eventualno svoje odgovornosti, političkog kapaciteta da iznesete kao politička partija koja dolazi iz Republike Srpske ovdje vrši vlast, da se iznesete sa potencijalnim političkim tendencijama koje su, moram reći, na neki način ovdje vidljive, ali to je vaša politička odgovornost, to je vaš politički stav. Ali u svakom slučaju mislim da na ovaj način se pokazuje stav određenih struktura prema onom pitanju koje je bilo potpuno legitimno. Ovdje nije samo bilo riječ, i time ću završiti, izvinjavam se što sam prekoračio virjeme, ovdje nije bilo samo riječ o načinu izbora sudija nego i načinu donošenja odluka u Ustavnom sudu. A to mislim da je isto tako veoma važno, jer ne možemo prejudicirati kakva će … ostale tendencije biti od određenih političkih subjekata, koji očigledno izražavaju svoje negacije prema nekim stvarima koje dolaze i Republike Srpske. Ali to je to.

DUŠANKA MAJKIĆ

Dakle, ja sam mislila da je bilo logično da poslije toga kad ste vidjeli kakv je ishod da, s obzirom na zajedničku inicijativu, da ćemo zajednički sjesti i o tome razgovarati ponovo i da na tu temu opet bude zajednička inicijativa. Ja nisam očekivala da ćete Vi na nivou Kolegija donositi tu odluku prije nego što predlagači, a niste samo Vi predlagač, nego smo i mi u tom …, da zajednički predložimo tu inicijativu. Ja ne mogu da vjerujem da Vi zaista mislite da će nekada neko iz, ovaj, Vaš kolega iz Kolegija da će prihvatiti da traži da strane sudije odu. Kao što ne može moja savjest da prihvati da, da je moguće da se dozvoli i da 20 godina evo poslije osnivanja Ustavnog suda da strane sudije Ustavnog suda preglasavaju domaće sudije. To je nekako u svijesti čovjeku koje ne može da prihvati. Zato sam mislila da je logično bilio da još jednom sjednemo i porazgovaramo i još u toliko prije vodim računa da eto SNSD ne bije baš neki glas kad je u pitanju uspješnost dogovaranja, i evo zato ste valjda napravili, zato je napravljena … drugačija koalicija na nivou Bosne i Hercegovine, pa sam se nadala da uz te Vaše dobre veze koje ste izgradili na nivou Bosne i Hercegovine … vlasti da ćete možda iskoristiti i neku mogućnost da sa Vašim kolegama dogovorite neki način koji bi bilo prihvatljiviji i izvjesniji. Dakle, ja Vas molim da pronađete načina da sjednemo i ponovo da porazgovarmo o tome, danas ne moramo ništa zaključiti, sudbina ovoga je završena, ali Vas molim ipak da zajedno smo ušli u sve ovo i treba li bi zajedno i da iz ovoga izađemo.

SDSRS