Uoči izbora – kakva su očekivanja glasača?
Dan uoči izbora ništa ne podsjeća na činjenicu da se izbori održavaju, niti postoji izborna atmosfera kojoj smo svjedočili na svakim ranijim izborima. Zašto je to tako i da će izlaznost odlučiti izborni rezultat?
Prije svega, izbori su vanredni i sa mandatom od nepunih godinu dana, što samo po sebi umanjuje njihov značaj. Jer bilo ko da pobjedi za tu godinu dana neće biti u stanju ništa bitno da promjeni. Zbog brzine u rokovima njihovog održavanja, kampanja je trajalo samo 15 dana, što je smanjilo mogućnost za ozbiljniju kampanju kandidata. I treće, razlog zbog kojeg se izbori održavaju je sam po sebi neprirodan i posljedica je odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita, čiji je ugled u Srpskoj srozan na najmanju moguću mjeru.
Sve ovo je uticalo da se skoro bezvoljno ušlo u sam izborni proces, a građanima u dobroj mjeri nisu jasni ni svi razlozi njihovog održavanja. Jer se oni najmanje provode radi njih samih, demokratije i eventualnih promjena.
Vladajuće stranke na čelu sa SNSD se i nisu pretjerano trudile u kampanji i davali su gas koliko su smatrali da je neophodno, a opozicija na čelu sa SDS je djeovala upravo onakva kakva i jeste, bezidejno, licemjerno i nejedinstveno. Mnogi glasači opozicije su se napinjali da se sjete kako se zove kandidat za kojeg bi eventualno glasali, jer su protiv Dodika. A opet, kandidat Branko Blanuša (tako se zove!) sam po sebi nije ostavio neki utisak u javnosti i vrlo je malo onih koji su bilo šta zapamtili iz njegovog „programa“. Sama činjenica da su se iz kandidature izmakla mnogo zvučnija imena, sve govori za sebe.
S druge strane, jedina referenca Siniše Karana jeste da je jedan od poslušnika Milorada Dodika i ta lojalnost mu je glavni „kvalitet“. U kampanji se nastojalo istaći da su ovo izbori za i protiv Dodika. Kako naš narod ne voli kada nekoga politički progone, a posebno linijom OHR-a, Dodik je jedino igrao na tu kartu. I nakon brutalnih poruka u Istočnom Sarajevu, kada je u svom stilu odbrusio svojim neprijateljima u političkom Sarajevu (muslimani + OHR), on je postigao cilj. Zakočio je u završnici kampanje, jer mu je pored kazne CIK-a od 30 hiljada KM, prijetilo i skidanje kandidata zbog govora mržnje.
Završni skupovi u Banja Luci su sve pokazali. Dakle, još uvijek kakvu-takvu organizovanost SNSD u punom Boriku i neorganizovanost i mrtvilo SDS sa daleko manjim skupom u Obilićevu, gdje su u prvom redu sjedili lideri opozicije od kojih pola ne priča jedan s drugim. Pored standardnih animoziteta na relaciji Trivić-Vukanović-Stanivuković, većina aktuelnog rukovodstva SDS smatra Stanivukovića većim problemom nego Dodika. Što će se još jasnije izraziti nakon izbora, jer im je uvijek kriv neko drugi, a nikada oni sami.
Vrlo je izvjesno da će organizacija i odlučiti ishod sutrašnjih izbora, kao i izlaznost. U ovom momentu SNSD odgovara manja izlaznost i sudeći po raspoloženju glasača ona će takva i da bude. Jer, mnogi i ne znaju da se izbori održavaju. A opozicija, takva kakva je, očigledno niti ima snagu organizacije, niti međusobne sloge, da bi bilo šta ozbiljnije napravila. I vrlo je izvjesno da neće izvući nikakve pouke ni nakon izbora, jer su sujete i mali lični interesi jedina slika koju gledamo od opozicije. A da glasači žele nešto novo i drugačije od ove sumorne vlasti, to je sasvim sigurno. Kao i da nema alternative po mjeri promjena.
Jer, da bi neko vjerovao SDS, onda bi se bar neka od njegovih ranijih obećanja i predviđanja trebala i ostvariti, počev od vlade u sjeni koju niko nije vidio, do promjene skupštinske većine koja se nije desila (naprotiv, izgubili su jednog poslanika, načelnika i nekoliko odbornika!), do hapšenja Dodika koje su trijumfalno najavljivali i od kojeg na kraju nije bilo ništa. A onda je vrhunac kukavičluka bio kandidat kojeg je najveći problem bio predstaviti javnosti. Za pobjede treba mnogo više hrabrosti, znanja i umijeća. I uvjerljivosti!
ISTOK
