Tri Kastrata

Tri Kastrata

Eskobar i Šmit su uhvatili Dodika, Izetbegovića i Čovića tamo gdje su se najmanje nadali – Na nesprovodivosti njihovih “politika”, kao najjačem oružju kojim su satrali sopstvene narode, a sada sami sebe.

Piše: Slobodan Vasković

Suštinski problem funkcionisanja BiH konačno je pravilno uočen: To su kriminal i korupcija bezgraničnih razmjera, a ne međutnička netrpeljivost koja u najvećoj mjeri ne postoji, osim one koju svjesno javno produkuje Trojka istrajavajući na Nesprovodivosti.

Primarni cilj – svođenje kriminala i korupcije u društveno prihvatljive okvire i procesi koji su pokrenuti da se on ostvari izmakli su tlo ispod nogu Trojca. Nesprovodivost “politika” postala je sekundarna, a nastavak insistiranja Trojca na njoj tek je “labuđi pjev” koji hoćemo slušati još neko vrijeme, ali ni ribe na suhom ne utihnu odjednom!

Nezaustavljivi su procesi koji su pokrenuti i koji još uvijek više ispod radara, nego na njemu (što će se vrlo brzo promijeniti), mrve te “politike” i njihove varvarske protagoniste, kojima je cilj uništenje svih civilizacijskih vrijednosti.

1.

Interesantno je posmatrati kako Milorad Dodik primjenom vulgarnih i primitivnih metoda pokušava Gabrijela Eskobara i Kristijana Šmita pretvoriti u Valentina Incka, koji mu je služio kao vreća za udaranje što se nije uopšte verbalnom batinanju opirala, već na svako novo cipleranje ostajala slijepa, nijema, gluha, kao i svaka druga vreća.

2.

U pokušaju promjene Eskobara i Šmita u Incka, Dodik ima nesebičnu podršku Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića; Prvog neinteligentno neskrivenu, drugog vješto umivenu.

3.

Razlozi Dodikovog divljanja uvijek su isti i poodavno sam ih, vjerujem, precizno opisao.

Ako bi se čuvena izreka Vinstona Čerčila “Ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo naši stalni interesi” primijenila na Republiku Srpsku, ona bi glasila “Ne postoje naši stalni prijatelji i naši stalni neprijatelji, postoje samo Dodikovi stalni interesi”, koji se artikulišu potpunom uzurpacijom svih institucija, svih poslova, vulgarnim rušenjem svih društvenih vrijednosti, svođenjem naroda na nivo rulje, koja se prisiljava da aplaudira svakoj suludoj akciji osobe koje su se iz političara pretvorila u robovlasnika!

Napisano za Dodika je, istovremeno, i definicija Izetbegovića i Čovića.

4.

Eskobar i Šmit su stigli da bi promijenili tu “percepciju” trojice vođa Unutrašnjeg Neprijatelja, koji upravljaju državom, a nisu državnici, već kleptokrate što već decenijama insistiraju isključivo na anesteziranju različitosti mišljenja i nametanju njihovih ličnih ciljeva kao opštih svim sredstvima.

5.

Otpor je bio očekivan: Dodik je Eskobara okarakterisao, između ostalog, kao osobu koja “Ima potencijala da naredi da se neko likvidira” (17.01.2022.) do “mešetara koji su pravili karijere i uvećavali bogatstvo na BiH” (05.04.2022.), videći, naravno, svaki put sebe kao “žrtvu”, dok je Šmita svrstao u red “Turiste”, što za njim cijela Sekta ponavlja kao hor papagaja. Već je preraslo u kakofoniju, što su vidljivi znaci straha, uzmicanja, neartikulisanosti, beznađa, izgubljenosti u vremenu, prostoru, realnosti.

6.

Dodik, nakon višegodišnjeg varvarskog napada na sistem društvenih vrijednosti, upravljanja institucijama po principu mentalne pornokratije i osovinskog zatvaranja od svijeta progresa, pokušava da zaštiti taj Gulag koji je stvorio! Brani ga uz pomoć Izetbegovića i Čovića koji su na teritorijama BiH, pod njihovom kontrolom, napravili gotovo istovjetne uslove, služeći se Nasiljem i Strahom, kako bi omeđili sopstvene “plantaže” koje iskorištavaju i namjeravali su to činiti, dok ih ne pretvore u pustinje.

7.

U tu svrhu, po prećutnom dogovoru Trojca, poništeni su svi društveni odnosi – od političkih, preko privrednih, do ekonomskih i finansijskih, a ostali su samo lični; Istovremeno, svaka drskost sadržana kroz ispoljavanje različitosti brutalno se gušila i kažnjavala.

8.

Sve se činilo i čini pod tri “politike”, od kojih nijedna nikada neće biti realizovana: Dodikovo “otcjepljenje RS”, Izetbegovićeva “dominacija Bošnjaka nad drugim narodima” i Čovićev “treći entitet”, iako su sva trojica svjesna Nesprovodivosti postavljenih “ciljeva”.

9.

U Nesprovodivosti i jeste kvaka – ona je garantovala njihov opstanak na verbalnim sukobima visokog intenziteta i stalnom prijetnjom fizičkim sudarom na nivou incidenata, a “ako bude potrebno i šire”.

Poslušnost i oborena glava u Nesprovodivosti, kao suštinskom kontinuitetu “politika” bezočne, podle trojke, jedino je što žele da vide.

Kao protivuslugu za poslušnost i oborenu glavu, davali su “mirno i sigurno ropstvo”!

Prihvatnje njihove ponude je pristanak i na njihove zločine nad sopstvenim narodima; Saučesništvo u sopstvenom satiranju do konačnog nestanka.

10.

Cijena neslobode je preskupo plaćena. Odlazak gotovo svih koji mogu otići iz BiH mogao bi uskoro biti epskih razmjera.

11.

Insistiranje na Nesprovodivosti, praćeno permanentnom pljačkom, neprekinutim gotovo dvodecenijskim ponižavanjem svakog ko bilo šta zna, a želi misliti sopstvenom glavom, “skidanjem” tih glava, dovelo je BiH u stanje distopije, potpuno razorenog društva, koje je prijetilo eksplozijom.

12.

Eskobar i Šmit su logična posljedica navedenog: Prvi, kao predstavnik zemlje tvorca Dejtonskog sporazuma, za koji i dalje tvrdi da je nepromjenjiv; Drugi, kao predstavnik države koja na Region, samim tim i BiH, gleda kao sopstveno predvorje koje je neophodno dovesti u red.

13.

SAD I Njemačka, Eskobar i Šmit, su vrlo strpljivi, uprkos kanonadi uvreda, poniženja i pljuvanja, kojima su izloženi, primarno od Dodika, kao portparola Trojca koji želi samo jedno – nastavak “politike” Nesprovodivosti njihovih “politika” u načelu, bilo čega što bi poboljšalo život naroda u detalju.

14.

Eskobar i Šmit su uhvatili Dodika, Izetbegovića i Čovića tamo gdje su se najmanje nadali – Na Nesprovodivosti njihovih “politika”, kao najjačem oruđu kojim su satrali sopstvene narode, a sada sami sebe.

Suštinski problem funkcionisanja BiH konačno je pravilno uočen: To su kriminal i korupcija bezgraničnih razmjera, a ne međutnička netrpeljivost koja u najvećoj mjeri ne postoji, osim one koju svjesno javo produkuje Trojka istrajavajući na Nesprovodivosti.

Primarni cilj – svođenje kriminala i korupcije u društveno prihvatljive okvire i procesi koji su pokrenuti da se on ostvari izmakli su tlo ispod nogu Trojca. Nesprovodivost “politika” postala je sekundarna, a nastavak insistiranja Trojca na njoj tek je “labuđi pjev” koji hoćemo slušati još neko vrijeme, ali ni ribe na suhom ne utihnu odjednom!

Nezaustavljivi su procesi koji su pokrenuti i koji još uvijek više ispod radara, nego na njemu (što će se vrlo brzo promijeniti), mrve te “politike” i njihove varvarske protagoniste, kojima je cilj uništenje svih civilizacijskih vrijednosti.

15.

Već se rezultati mogu vidjeti – sva trojica su u velikoj mjeri već izolovani, sporadična putovanja na destinacije van BiH su prerijetka, a postaće još rjeđa; Polako, za nijansu presporo, ali ipak djelotvorno, urušavaju se glavni stubovi kleptokratskih društava koje je Trojac stvorio na jednoj teritoriji; Brana koja je postavljena tim procesima curi na sve strane, već je probijena i pitanje dana je kada će biti skroz srušena.

16.

Ono što najviše plaši trojac, čini ga previše nervoznim, sve više uplašenim, čak i paničnim, jeste činjenica da, nakon rušenja njihove Brane, neće nastupiti stihija (što bi oni željeli), već detaljno poništenje svih njihovih stubova i laži pobijenih u srca naroda.

17.

Trojica umišljenih “velikana” idu nezadrživo u agregatno stanje Tri Kastrata i na deponiju; Nažalost, ne svi odjednom: Prvo Dodik i Izetbegović, pa potom i Čović. Treba biti realan: Koliko god snažni bili i SAD (Eskobar) i Njemačka (Šmit), nemaju čarobni štapić.

Ponešto trebaju i narodi da urade; Ne za njih, Eskobara, Šmita, SAD, Njemačku, već za sebe, sopstveno dobro i opstanak. Olovke su najmoćnije narodno oruđe!

18.

Davno sam napisao da Osovinsko zatvaranje od svijeta progresa, ma koliko snažno bilo, nikada gulag prostor ne izoluje u potpunosti od vanjskog svijeta. Posebno je to nemoguće u modernom društvu, u kojem se pluralizam podrazumijeva.

Državu ne može voditi jedan čovjek. Čak ni grupa njih. Vrijeme diktatora je prošlo, jer ne mogu da ponesu breme vođenja moderne nacije.

Svako svođenje multidimenzionalnog Društva na jednodimenzionalni Trojac, bez obzira na količine nasilja i straha kojom se ono omeđava, osuđeno je na propast.

19.

“Ako sloboda išta znači, onda znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele čuti” (Džordž Orvel). Posebno Neljudima, dodao bih!

Slobodan Vasković-blog

CATEGORIES
Share This