Studentski pokret je autentičan i patriotski – šta su njegovi dometi?
Protestni pokret studenata koji se širi Srbijom i dobija sve veću podršku građana ima dvije ključne karakteristike: on je autentičan i patriotski. Kao takav on ima sve atrubute da preraste u generacijski pokret šire od granica Srbije.
Ćutanje velikih centara moći i mnogih nevladinih organizacija koje su pod njihovom kontrolom kao spektar uticaja i širenja neoliberalnih vrijednosti, jasan je pokazatelj da pokret studenata u Srbiji ima svoju autentičnost i da je izvan svih ovih uticaja. Simbolika koju vidimo na protestima kroz poruke koje iščitavamo na transparentima takođe pokazuje da je on protiv autokratskih režima i za jači uticaj društva nad državom i pojedincem, ona je kolektivistička. Snažan etički stav studenata je brana od svih pokušaja da ga vlast destruiše kroz oprobane mehanizme proizvođenja podjele, ucjena i nasilja.
Iako se oficijelna crkva u svemu ovom ponaša u najmanju ruku dvolično, stav studenata nije anticrkven, a njegova misionarska uloga i vrijednosti na kojima počiva su duboko hrišćanski (solidarnost, sloboda, ljubav, pravda), čak nasuprot konvencionalnih načina izražavanja vjere, ostavljajući utisak da je izvorno hrišćanski. Dok se režim zasniva na kultu ličnosti, studenti insistiraju na zajednici; kada režim operiše potkupljivanjem, studenti odgovaraju dobrovoljnošću; ako režim potpiruje strah i zaziranje, studenti zrače dobru volju i otvorenost; sa jedne strane sistem ucjena, sa druge mreža solidarnosti; sa jedne strane grabljivost, sa druge velikodušnost; sa jedne strane podozrenje, sa druge povjerenje; sa jedne sebičnost, sa druge saosjećajnost; sa jedne bahatost, sa druge postojanost…
Sve ovo danas jesu perfomanse koje studentskom pokretu daju jedan univerzalni karakter i on bez ikakve sumnje postaje mnogo šira prijetnja jednom svjetskom sistemu i poretku vrijednosti kakav danas imamo i koji dominira. Rekli bismo etički otpor totalitarizmu koji je danas prerušen u različite ideološke forme, a na šta je u svojoj teoriji oslobođenja svojevremeno skretao pažnju francuski mislilac Emanuel Levinas, smatrajući ga ključnim izazovom savremenog svijeta.
Režim u Srbiji je samo jedna mala tačka u mozaiku totalitarnih formi koju danas imamo na široj političkoj sceni, od Amerike, Evrope, Azije…, i zato je ćutanje onih koji su uplašeni njegovom energijom i univerzalizmom. Jer širenje ovog pokreta na region, ali i na neke evropske zemlje je nešto na šta izvjesno svjetski monopoli nisu računali. On još nije u toj ekspanziji, ali nikada se ne zna. Odatle dolazi njihov oprez i odmjeravanje sa distance onoga što se danas dešava u Srbiji.
Za razliku od nekih tradicionalnih pokreta koji su uglavnom bili reakcija na specifične ekonomske i socijalne probleme, ovi protesti ukazuju na dublje razumijevanje problema jednog totalitarnog sistema. Mladi ljudi su oni koji prvi prepoznaju njegov ograničavajući karakter i sve oblike zolupotreba takvog sistema koji im ugrožava i njihova prava i obesmišljava budućnost.
Ono što predstoji, upravo tranzicija iz jednog lokalnog pokreta u nešto mnogo šire, kao i način artikulisanog odgovora na sve izazove protiv kojih se danas mladi ljudi bore, definisaće njegovu stvarnu vrijednost i domete.
ISTOK
