Studenti su promijenili društveni mentalitet

Promjena društva koju su napravili studenti je tektonska. I to je najveće postignuće pokreta ove mlade generacije, čiji se krajnji dometi još ne mogu sagledati. Ali su rezultati koje sada imamo više nego vidljivi.

Razlika koju studenti prave u jednoj opštoj kulturi ponašanja i društvenom mentalitetu bila je najvidljivija juče na skupu koji je Aleksandar  Vučić organizovao u Beogradu, gdje smo vidjeli jednu sliku dekadentne i odlazeće Srbije, lažnog patriotizma i potrošene politike koja nema više šta da ponudi, a čije ostatke je na kraju pokupio sam okupljeni narod, odlazeći još tokom Vučićevog obraćanja, jer im je jedini zadatak od režima bio da budu na neki način viđeni i da budu dio jedne anonimne gomile. Ali ni to više nema nikakvog značaja, jer se režima više niko ne plaši, a zadnju riječ o  njemu su dali sami njegovi sljedbenici.

Taj strah su razbili sami studenti. Tako da prijetnje koje je režim uputio sa svog skupa su više izraz njegove nemoći i nesposobnosti da odgovori na promjene koje se dešavaju.

Ipak, ono što svakako zaslužuje pažnju jeste rađanje jedne nove društvene kulture ponašanja koji studenti donose sa sobom, To je kultura zajedništva, ljubavi, solidarnosti, svjedočenja i kreativne slobode, pred kojom mnogi koji su na bilo koji način bili saučesnici režima, bilo na kojoj strani, mogu da osjećaju samo stid. Pale su sve političke maske, i vlasti i opozicije, a svjedočimo jednoj postpolitičkoj kulturi koja nije ničim ideološki opterećena. I koja nema nikakav revanšizam u sebi, tako da su i oni koji su skandirali „Vučiću pederu!“, opomenuti da im nije mjesto u takvoj kulturi. Jer promjene koje se žele nisu ni personalne ni stranačke, nego su sistemske.

Odatle briga za svakog čovjeka, svakog člana zajednice i uvažavanje kao takvog, ma kojeg staleža i svjetonazora bio. Jedna autentična crkvenost, kojoj nas umjesto patrijarha koji je izgubio svaki kredibilitet, uče studenti. Jedna generacija koja se za našu okoštalu svijest nenandano pojavila i koja je stasavala na marginama našeg oficijelnog obrazovanja i politike. Ali koja je sačuvala te ljude koji su nam sada pokazali taj put i njamanje što možemo jeste da učimo od njih.

Promjene koje se dešavaju mnogo su veće od bilo kakvih političkih promjena i odatle zalutalost opozicije u tim procesima. Jer one nisu ideološke, nego su promjene cjelokupne kulture i mentaliteta. Pogledajte oko sebe pa ćete vidjeti koliko je mnogo naroda na crkvenim službama, posebno mladog svijeta. Oni su tu ne radi demonstracije nekog društvenog statusa ili da bi bili viđeni, nego zato što se naprosto mole Bogu. I ne gleda se poprijeko ni prema onima koji u sebi imaju sumnju ili manje vjeruju. Svakome je ostavljena mogućnost da nađe svoj put prema mjeri uzrastanja. Zato što ni crkvenost nije ideološka, nego lična stvar pojedinca.

Ključ misije i ciljeva studenata je u jednostavnosti njihovih zahtjeva. Ali baš zato što su jednostavni oni su za postojeće stanje i ovakvu vlast teški i nepremostivi.

ISTOK