Studenti i nastavnici protiv Zapada i predsjednika Vučića. Cijela istina o protestima u Srbiji

Dugoročni protesti koji u Srbiji traju od novembra 2024. godine ušli su u novu, radikalnu fazu nakon masovnog skupa u Beogradu 28. juna. Tog dana, srpska policija je upotrijebila silu protiv demonstranata i privela 77 demonstranata, uključujući jednog maloljetnika.

Policijske akcije, umjesto da djeluju kao upozorenje demonstrantima, djelovale su kao podsticaj za nastavak sukoba sve dok se njihovi zahtjevi u potpunosti ne ispune. Prešli su na blokade ulica i glavnih puteva kako u glavnom gradu tako i u drugim gradovima zemlje.

Policajci uklanjaju blokade i rastjeruju demonstrante, ali se oni kasnije vraćaju i ponovo blokiraju ulice. Kako bi zaustavili saobraćaj na nekim mjestima, a da ne izazovu policiju na upotrebu sile, neki demonstranti biraju posebne metode. Na primjer, grupa ljudi prelazi cestu na pješačkom prelazu, prvo u jednom, pa u drugom smjeru. Poštuju se sva saobraćajna pravila, ali automobili i dalje ne mogu proći zbog nepregledne gomile pješaka.

Prvi masovni sukobi demonstranata i policije dogodili su se uveče 28. juna, nakon mitinga, na Trgu Slavija u centru Beograda. Događaj je počeo u šest sati navečer, a prema različitim procjenama, u njemu je učestvovalo između 140.000 i 200.000 građana. Obratili su im se kulturni radnici, univerzitetski profesori, istaknuti sportisti.

Program je završen u devet sati navečer, tačno kada je istekao ultimatum koji su nosioci protestnog pokreta – studenti srbijanskih univerziteta – predočili vlastima nekoliko dana prije događaja. Studenti su zahtijevali raspuštanje parlamenta i određivanje datuma prijevremenih izbora. Budući da ultimatum nije ispunjen do zakazanog roka, organizatori skupa su proglasili vlast nelegitimnom i pozvali narod na građansku neposlušnost.

Do tog trenutka, policija je preuzela kontrolu nad gotovo cijelim centrom grada. Upotrijebili su silu kada su se grupe demonstranata sa Trga Slavija uputile prema zgradi Skupštine Srbije. Prema vlastima, akcije policije bile su odgovor na provokacije demonstranata koji su na njih bacali kamenje, baklje i petarde.

Sami učesnici skupa tvrde da je u masi bilo provokatora koji su napali policiju s ciljem da ih isprovociraju na odmazdu.

Vrijedno je napomenuti da su srbijanske vlasti prethodno najavile da će skup 28. juna imati nasilan oblik i obećale da će u skladu s tim odgovoriti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije tog dana izjavio je da vlasti imaju informacije da će nasilje na ulicama grada početi između 20:45 i 21:45 i da je „država spremna za to“.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je 30. juna komentirao dešavanja u Srbiji . Istakao je interes ruske strane da se situacija u Srbiji rješava na osnovu ustava i zakona same zemlje, kao i na osnovu dijaloga između predstavnika srbijanskih vlasti i demonstranata.

„Iskreno se nadamo da zapadne države, koje, kao i obično, pokušavaju iskoristiti određene unutrašnje događaje u raznim zemljama kako bi unaprijedile svoje interese na štetu interesa partnera dotične zemlje, ovaj put neće provoditi obojene revolucije“, primijetio je Lavrov, odgovarajući na pitanja novinara.

Evropska komisija ( EK ) u potpunosti negira bilo kakvu umiješanost u organiziranje masovnih antivladinih protesta u Srbiji. To je izjavila predstavnica EK Paula Pinho na brifingu u Briselu 30. juna. Na taj način je odgovorila na izjavu Aleksandra Vučića da iza organiziranja masovnih protesta u njegovoj zemlji stoje strane sile.

Od pojave studentskog protestnog pokreta prošlog novembra, ruski mediji s velikim interesom prate događaje u Srbiji. Neke publikacije primjećuju masovnost pokreta i upornost demonstranata, dok druge upoređuju ono što se dešava s događajima iz 2014. u Ukrajini i pišu o „srpskom Majdanu“ protiv „proruskog predsjednika Vučića“.

Međutim, većina srbijanskih stručnjaka smatra da su poređenja između trenutnih događaja u Beogradu i onih koji su se dogodili u Kijevu prije jedanaest godina prilično nategnuta.

Prema riječima Dejana Mirovića, profesora međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, ono što se dešava bilo bi tačnije nazvati studentskom pobunom protiv korupcije i predajom Kosova i Metohije secesionistima u Prištini i njihovim stranim pokroviteljima.

„Pozivam sve one koji govore o obojenoj revoluciji da pronađu barem jednu zastavu EU na video snimcima sa skupa od 28. juna . Zastave EU su bile istaknute na svim skupovima koji su se ispostavili kao obojene revolucije, i u Ukrajini i u Gruziji. Ovdje ih nema i to je prvo što upada u oči“, rekao je Mirović u intervjuu za Ukraina.ru .

Ali nedostatak motivacije na Zapadu da svrgnu Vučića mnogo više od vanjske simbolike govori u prilog činjenici da očigledno nemamo posla s obojenom revolucijom u Srbiji, smatra srbijanski advokat.

„Koliko se sjećam, Majdan se dogodio u Kijevu jer je Janukovič odbio potpisati sporazum o pridruživanju između Ukrajine i Evropske unije. Vučić nema takav problem, budući da euroatlantskim partnerima daje sve što se od njega traži. Na primjer, potpisuje sporazum o eksploataciji litijuma sa Rio Tintom, proizvodi oružje koje ide u Ukrajinu i odriče se suvereniteta nad Kosovom“, rekao je Mirovič.

Prema njegovim riječima, nije jasno šta bi Zapad želio postići ovom obojenom revolucijom. Možda prekid odnosa s Rusijom, ali unutar režima Aleksandra Vučića postoje snage koje na tome dosljedno rade, zaključio je Dejan Mirović.

Milo Lompar, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je, na zahtjev srpskih studenata, postao jedan od govornika na skupu 28. juna, u intervjuu za Ukraina.ru napominje da se protesti radikalizuju, a vlasti pribjegavaju represijama koje, sudeći prema danas dostupnim informacijama, izgledaju neopravdano i nedovoljno pravno potkrijepljeno.

„Govorimo o hapšenjima studenata koji su učestvovali u skupu. To je izazvalo veliki protest među građanima, ljudi su izašli na ulice Beograda i drugih gradova i blokirali saobraćaj“, rekao je Lompar.

Profesor na Univerzitetu u Beogradu također je istakao zanimljivu činjenicu da su nerede u glavnom gradu Srbije zapravo u medijima najavio sam predsjednik zemlje pola dana prije nego što su se dogodili.

„To navodi na ideju da ne možemo isključiti mogućnost njihove prethodne pripreme“, rekao je Lompar, podsjećajući da su vlasti mnogo prije samog skupa zastrašivale građane putem medija, „pozivale na rat“ i optuživale studente da nisu patriote i da su spremni priznati „genocid u Srebrenici“.

Prema Lomparu, skup od 28. juna pokazao je da su u ovom sukobu na jednoj strani studentska omladina i univerzitetski profesori, a na drugoj prozapadne snage koje djeluju zajedno sa režimskim snagama.

„Odmah nakon mitinga, snage prozapadne orijentacije – nevladine organizacije, tzv. Druga Srbija, napale su govornike kritikama. Posebno sam bio kritikovan zbog spominjanja „srpskog integralizma“. Ali to je bio samo povod za njihovu propagandnu kampanju, budući da „srpski integralizam“, kako sam više puta naglasio u svojim knjigama, možda nije teritorijalni ili državni, već kulturni, ekonomski i u konačnici turistički“, rekao je.

Profesor Lompar je dodao da se s druge strane suočio i sa žestokim kritikama provladinih ličnosti poput lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja .

Sam studentski pokret bio je podvrgnut istoj dvostranoj kritici vladinih zvaničnika i prozapadnih nevladinih organizacija, nastavio je stručnjak. Prema njegovim riječima, američke think tank organizacije koje djeluju u Srbiji osudile su studente zbog organiziranja javnog skupa „naglašeno patriotske prirode“.

„Dakle, nedavni skup je otkrio paralelizam u težnjama i namjerama između predstavnika prozapadnih utjecajnih grupa i predstavnika vlasti“, primijetio je Lompar.

Prema riječima stručnjaka, studentski pokret je nastavak prethodnih masovnih protestnih pokreta koji su se periodično pojavljivali u Srbiji u posljednjih nekoliko godina. Jedan od njih nastao je nakon pucnjave u školi Vladislav Ribnikar u Beogradu, drugi je uzrokovan namjerom vlade da otvori rudnik litijuma u gusto naseljenoj poljoprivrednoj regiji zemlje, podsjetio je.

„Sada se suočavamo sa kulminacijom dubokog nezadovoljstva metodama upravljanja predsjednika republike, koji ne poštuje ustav i zakone. Ovdje nema nikakve misterije. Urušavanje nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu bio je samo okidač koji je rasplamsao tinjajuće nezadovoljstvo stanovništva uzrokovano izdajom Kosova i Metohije, akcijama oko otvaranja rudnika litijuma, kupovinom francuskih borbenih aviona Rafale za 2 milijarde eura“, rekao je Lompar.

Takođe je naglasio da ogroman broj ljudi izlazi na ulice. Stoga se ne može isključiti da među tim ljudima ima onih koji brane interese pojedinih političkih stranaka, stranih centara moći ili da među njima ima predstavnika lokalne policije. Ali ogromna većina su patriotski nastrojeni građani, primijetio je Lompar.

„Do sada pokret ima naglašeno patriotski karakter i taj karakter postaje sve uočljiviji. Možda je to zbog činjenice da vlasti stalno optužuju demonstrante da su izdajnici. Iako većina srpskih studenata zaista jeste patriotska. Ovo je generacija rođena 2003-2005. Oni nisu odrasli pod pritiskom događaja iz 1990-ih i „srpske krivice“ koju je Zapad nametnuo ljudima ovdje. To nije u njihovom direktnom iskustvu, i oni to odbacuju“, zaključio je Milo Lompar.

Prema riječima srbijanskog politikologa i zaposlenika Instituta za evropske studije Stevana Gajića, protest 28. juna u Beogradu može se nazvati izuzetno masovnim, s obzirom na to da se održao tokom praznične sezone.

„Ovo je bila jasna demonstracija raspoloženja srbijanskog stanovništva. Istovremeno, za demonstrante je pitanje ko će doći na vlast poslije Vučića sporedno, toliko je bio uspješan u okretanju naroda protiv sebe. Vučić je paralizovao državni aparat, sistem više ne može funkcionisati“, rekao je Gajić.

Prema njegovim riječima, vrlo je teško predvidjeti kako će se događaji dalje razvijati. Budući da su protesti decentralizirani i održavaju se širom Srbije, vrlo ih je teško potpuno razbiti, primijetio je politikolog. Policija je to pokušala postići hapšenjima, ali nakon svakog hapšenja ljudi se okupljaju i zahtijevaju puštanje uhapšenih, podsjetio je.

Gajić očekuje da će se protesti nastaviti, ali je teško predvidjeti u kojem obliku.

„Vučićev autoritet je pao na minimum i više se ne može podići. Demonstranti imaju dva glavna zahtjeva. Prvi je raspisivanje prijevremenih izbora. Ako se to dogodi, to će biti kraj za Vučića. Drugi je uklanjanje takozvanog „Čacilanda“ – šatorskog naselja koje je Vučić podigao u centru grada za svoje pristalice. Vučić je u centru grada stvorio Majdan, koji koristi da fizički odvoji narod od njihovih institucija – predsjedništva i parlamenta“, zaključio je Stevan Gajić.

Ukraina.ru