Malo je toga čega se u namjeri da zaobiđe zakon ne može sjetiti bosanski čovjek. U ovom slučaju političar. Zakoni se zaobilaze, traže “rupe u zakonu”, lažno izjašnava i sve po zakonu.
Nametnute izmjene izbornog zakona, ovaj epitet treba koristiti jer je jasno da ovakve iako nesavršene izmjene bh političari nikada ne bi izglasali, trebalo je da spriječe malverzacije u najslabijoj komponenti izbora – biračkim odborima.
Mjesta u biračkim odborima do sada su imale sve političke partije ovjerene za učešće na izborima, pa i one fiktivne, zbog čega je cvjetala trgovina mjestima u biračkim odborima. Cilj je bio da u birače odbore sjednu ljudi de jure iz različitih, a de facto iz istih stranaka. Sada je ta trgovina skoro iskorijenjena jer članove mogu dobiti samo stranke koje imaju odbornike. Predsjednici biračkih odbora i njihovi zamjenici više ne mogu biti predstavnici stranaka, sada su predstavnici građana i delegiraju sami sebe (umjesto stranaka) prijavom na konkurs CIK-a.
I tu nastaje problem usljed nedostatka morala i lične i stranačke etike. Stranački aktivisti često formalno napuste stranku, dobiju ispisnicu i prijave se kao nestranački predsjednici biračkih odbora, ali u praksi i dalje rade za stranku. Zapravo sve to i rade zbog stranke.
„Predsjednik biračkog odbora i njegov zamjenik ne smiju biti članovi političke partije niti obavljati dužnost u organima političke partije, udruženja ili fondacije organizaciono ili finansijski povezanim s političkom partijom, niti smiju biti uključeni u bilo kakve aktivnosti političke partije i moraju biti u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti na politički nepristrasan način“, stoji u članu 2. Izbornog zakona.
No, kako su za Buku potvrdili iz više opštinskih izbornih komisija stranke su mnogim svojim članovima dale ispisnice kako bi oni de jure bili nestranački, ali de facto i dalje stranački članovi biračkih odbora.
Mustafa Arifović, predsjednik Gradske izborne komisije Zvornik za Buku kaže da je već evidentno da se takvim metodama stranke služe.
„To je praktični problem koji će sigurno postojati u narednom periodu. Pripadnost političkoj partiji ili aktivno učešće u političkoj stranci se izjašnjava izjavom. Ako neko kaže da nije, to je za početak dovoljno. Može biti da neko bude član, a sutra kaže – ne želim više nikako. Da, postoji taj problem, sigurno će postojati“, rekao je Arifović za Buku.
Njegova je pretpostavka da stranke prvo daju ispisnicu pa onda animiraju dojučerašnje članove da se prijave za mjesto predsjednika ili potpredsjednika biračkih odbora.
„Pretpostavljam da ih članovi stranaka animiraju da se prijave na konkurse, ali imenuje ih CIK ne uzimajući u obzir za koje se biračko mjesto prijavio, već će se u obzir uzeti mjesto gdje glasa i rezultati na testu. Svi su morali proći obuke i položiti ispite. Ako ništa sada se remeti političkom subjektu planiranje i neće znati gdje će neki od njegovih kandidata, koje je animirao i koji je neformalno njegov član, biti predsjednik biračkog odbora“, dodaje Arifović.
Ukoliko se pak dokaže da je predsjednik biračkog odbora pristrasan on će biti razriješen.
Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić ističe da u BiH dugo godina imamo problem sa definisanjem pojma šta znači nestranački čovjek. Najčešće radi se o pukoj formalnosti, a ne suštinskom vrednovanju.
„Primjer Ustavnog suda zorno pokazuje kako se postaje nestranački čovjek. Kod izbora četvoro sudija Ustavnog suda nesporno je da je jedan bio ministar u vladi, podnio ostavku u stranci, izabran je za sudiju Ustavnog suda. Nesporno je da su dvoje sudija bili visoko pozicionirani članovi političke stranke, poslanici u državnom parlamentu. Podnese ostavku danas i na funkciju poslanika i na članstvo u stranci i postaje nestranački čovjek. Generalni sekretar stranke podnese ostavku na tu funkciju i onda nakon nekoliko dana bude izabran za sudiju Ustavnog suda. Tako da je pojam nestranačkog čovjeka u BiH devalviran“, kaže Šehić.
Rješenja niko nije tražio, a mogla su se pronaći. Đehić kaže da je naprimjer za izbor sudija trebalo odrediti da niko ne može biti izabran ako je bio funkcioner u političkom subjektu u posljednjih osam godina prije samog imenovanja.
„Ne čudi zato zašto imamo ovakvu situaciju. Da ljudi podnesu ostavke u strankama da bi ispunili zakonsku mogućnost da budu predsjednici i potpredsjednici biračkih odbora. S druge strane, najbliži rod, supružnici, djeca čovjeka koji je u stranci imenuju se za predsjednika biračkih odbora. Tu sam apelovao i na civilno društvo i na medije da pomognemo Centralnoj izbornoj komisiji i da upozorimo sve one za koje smatramo opravdano da su zloupotrijebili zakon, podnijeli ostavku ili da su u bližem srodstvu rukovodstva stranke“, kaže Šehić.
Damjan Ožegović iz Transparency International kaže da je izborni zakon jasan i da predsjednici i zamjenici predsjednika biračkih odbora ne smiju ni na koji način biti uključeni u aktivnosti stranaka i da moraju biti u mogućnosti da obavljaju svoje dužnosti na politički nepristrasan način.
„Upravo u ovoj odredbi stoji smisao, i CIK bi trebalo da preispituje bilo kakvu povezanost sa strankama, a ne samo formalno članstvo u istima. Jasno je da su birački odbor najslabija, a ključna karika u sprovođenju fer i poštenih izbora, i upravo zato se mora insistirati na profesionalizaciji dijela biračkih odbora i na nultoj stopi tolerancije na bilo kakvu političku pristrasnost“, upozorava Ožegović.
Da li će ove godine stranke imati manju kontolu nad radom BO?
U prethodnim izbornim ciklusima se dešavalo da nakon političke trgovine većih stranaka sa fiktivnim strankama jedan politički subjekt ima kontrolu na radom biračkog odbora koji je zaslužan za brojanje glasova. To je bio samo jedan od načina prekrajanja izborne volje građana. Da li je nametnutim izmjenama riješen problem stranačkog ovladavanja biračkim odborima?
„Djelimično da. Ne treba zaboraviti da ostale članove biračkog odbora, četiri ili dva, zavisi o broju članova će i dalje predlagati političke partije. Oni će predlagati svoje stranačke drugove. Apelujem da ako 2026. ne budu uvedene nove tehnologije, kao što će sada biti testno u nekim izbornim jedinicama, ne treba izlaziti na izbore. Imaće istu situaciju kao i do sada. Sumnjali smo u rezultate, u krađu izborne volje birača“, kaže Šehić za Buku.
Budući da su stranke pronašle način da zaobiđu zakon i na mjesta predsjednika biračkih odbora imenuju svoje ljude, pitanje je da li smo onda i nakon izmjena Izbornog zakona na istom kao i prethodnih izbornih ciklusa.
„Nismo na istom. Prije smo bili u obavezi da imenujemo predsjednike biračkih odbora ravnopravno prema svim političkim subjektima koji su zastupljeni. U ovom slučaju se ne gleda čiji su predsjednici, imenuje ih CIK, ne zna se na kojem će biti biračkom mjestu što mijenja dosta u odnosu na ranije. Ranije su stranke znale gdje će ko biti predsjednik biračkog odbora“, pojašnjava Arifović.
Nevladine organizacije godinama upozoravaju na nepravilnosti u radu biračkih odbora. Dok stranke negiraju da se bave malverzacijama, pronalaženje novih načina kontrole rada biračkih odbora potkrepljuje tvrdnju da je mnogi političkim subjektima bitnije ko brojni glasove, a ne ko i kako glasa.
Buka
