Šta je donio sarajevski sastanak političara: Tenzije, etiketiranja, optužbe a stranci po strani
Lideri političkih stranaka zastupljenih u parlamentu BiH su predstavnicima država članica Upravnog odbora Savjeta za implementaciji mira predstavili su svoja stajališta o tome kako BiH izvući iz trenutne krize ali konkretnog dogovora što preduzeti ipak nije bilo.
Iz tijela koje nadzire provedbu Dejtonskog sporazuma i daje smjernice za djelovanje visokom predstavniku, na sastanak u Sarajevu pozvali lidere HDZ BiH, HDZ 1990, te predstavnike Trojke kao i lidere tri opozicione stranke iz Republike Srpske. Bez poziva na sastanak ostao je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika.
Iako formalno zamišljen kao korak ka deblokadi procesa u Bosni i Hercegovini, sastanak je otvorio nova pitanja i pokazao staru nemoć domaćih aktera. Umjesto napretka, javnost je svjedočila tenzijama, otvorenim sukobima i nastavku narativa koji ne obećavaju stabilnost.
O tome su za BUKU govorili komunikolog Mladen Bubonjić i politička analitičarka Tanja Topić, koji su ukazali na dubinu krize, političku neiskrenost i poražavajuću sliku domaće političke scene.
Komunikolog Mladen Bubonjić naglašava da je od samog početka sastanak nosio prevelika očekivanja. Kako ističe, u trenutnoj situaciji nije bilo nerealno da su se ljudi nadali makar simboličnom pomaku, imajući u vidu da je zemlja “ne samo paralizovana, nego je plesala na ivici sukoba”.
Bubonjić dodaje da su političari – kako oni koji su učestvovali, tako i oni koji su ostali po strani – dali predvidive izjave. Jedni su, prema njegovim riječima, pokušavali ostaviti utisak da se nešto radi, ali su to činili s očitom rezervom, što pokazuje da ishod sastanka nije u potpunosti zadovoljio njihove političke ciljeve.
Posebno naglašava očekivanu reakciju vlasti Republike Srpske, koje su, kako kaže, u ovom procesu bile “izbačene iz jednačine”. U tom kontekstu, Bubonjić predviđa nastavak napada vlasti RS na opoziciju, političku “trojku”, ali i međunarodnu zajednicu, što se već može naslutiti u javnom diskursu.
Zaključuje da se po ko zna koji put pokazalo kako domaći politički akteri bez pomoći međunarodne zajednice teško mogu riješiti ozbiljne probleme. Ipak, oprezno dodaje da bi bilo nezahvalno prognozirati kakve bi posljedice izazvalo eventualno intenzivnije uključivanje međunarodnih aktera u rješavanje krize, ali ostaje jasan u ocjeni da trenutna situacija nije ni blizu rješenja – barem ne kada su domaći političari u pitanju.
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da su reakcije nakon sastanka bile očekivane, ali da je iznenađenje izazvala otvorena svađa između Elmedina Konakovića i Dragana Čovića – i to pred međunarodnim predstavnicima. Kako kaže, “kočnice su otpustile” i sada se, bez zazora i diplomatskih rukavica, jasno vidi “autentično lice domaćih Evropejaca”.
Topić posebno ukazuje na oštru retoriku vlasti RS prema opoziciji, za koju kaže da je očekivano došla na udar. U tom smislu, ističe nevjerovatne i opasne etikete koje se lijepe opozicionim predstavnicima, uključujući i optužbe da “sjede sa čovjekom čiji su potomci ubijali Srbe tokom Drugog svjetskog rata”, što, kako naglašava, “niže ne može”.
Dodaje da takve etikete dolaze od istih onih kojima, kako kaže, ne smeta da se druže sa “iskonskim baštinicima neofašizma”. U njihovoj logici, pojašnjava Topić, nije problem samo sadržaj sastanaka na koje nisu pozvani, već i sama činjenica da su isključeni, iako istovremeno negiraju i legitimnost institucija kao što su PIC i OHR. Zato to omalovažavanje opozicije, zaključuje, ide daleko u prošlost i koristi se kao stalni obrazac političkog obračuna.
Za kraj, Topić naglašava da, uprkos cijelom ovom političkom “folkloru”, možda nije loše što su međunarodni predstavnici bili u prilici da iz prve ruke dožive atmosferu u kojoj građani BiH svakodnevno žive. “Možda su upravo kroz ove otvorene svađe mogli uvidjeti kako je građanima BiH sa ovakvim političarima”, zaključuje.
Iako se uoči sastanka govorilo o mogućnosti napretka i postizanju dogovora, ono što je uslijedilo bila je još jedna demonstracija političke neodgovornosti i produbljivanja podjela. Izjave Mladena Bubonjića i Tanje Topić jasno oslikavaju političku scenu BiH – duboko podijeljenu, opterećenu prošlošću i nesposobnu da pronađe rješenja bez spoljne pomoći.
Dok se politički lideri međusobno optužuju, vrijeđaju i diskredituju, građani ostaju taoci njihovih ličnih i partijskih interesa. Međunarodna zajednica je, bar za sada, i dalje samo svjedok ove političke stagnacije. Za danas se očekuje obraćanje Kristijana Šmita, Visokog predstavnika u BiH, kojeg vlasti u Republici Srpskoj ne priznaju.
Buka
