Srpska je duboko podijeljeno društvo
Prijevremeni izbori u Srpskoj za predsjednika RS su pokazali da je ovo društvo duboko podijeljeno. I to u momentu kada Milorad Dodik kreće u još jedan politički pohod sa neizvjesnim posljedicama.
Da je društvo u Srpskoj duboko podijeljeno pokazuje sam rezultat kandidata Karana i Blanuše, 51% naprema 49%. Ali i mržnja u netrpeljivost suprostavljenih političkih strana, koji se pokažu u punom svjetlu kada se pogase kamere i isključe mikrofoni (ili ne isključe!).
Ne treba zaboraviti da je SDS politički stvarao Republiku Srpsku vodeći jednu integralističku politiku nacionalnog pomirenja, iako su svi recidivi i nepočinstva komunista još uvijek bili svježi i zahtijevali su neku vrstu satisfakcije.
Ta meka politika SDS je rezulzovala stvaranjem RS, ali mu sve vrlo brzo osvetila nakon rata, kada se u sadejstvu međunarodne zajednice i neokomunista stara politika vratila na velika vrata u liku i djelu Milorada Dodika. Najprije kao otvoreni protivnik nacionalne politike, Dodik je vremenom shvatio da narod ipak ne želi anacionalnu politiku, pa se prilagodio i nacionalnom narativu i crkvi koju je najprije prezirao i govorio „ko želi da se krsti neka ide u SDS“. Kada je naučio da se prekrsti, bio je u prvim redovima u crkvi, a zauzvrat je dobio sva moguća priznanja od te iste farisejske crkve. Stvari su se okrenule na glavu i danas više običnom čovjeku nije jasno ko kuda goni.
Nakon što je napravio salto-mortale i potpuni politički zaokret da bi skinuo sankcije, Dodik je sada ponovo krenuo u rasturanje Dejtona, pod izgovorom vraćanja na njegove fabričke postavke. Hrvati su već odavno pustili da Dodik kao balvan ruši sve što može pred sobom, nadajući se povoljnom političkom raspletu za hrvatsko pitanje jedankopravnosti. Iako su i sada u kapacitetu vlasti najmanje dva puta preko svoje nacionalne kapacitiranosti. Ono što bi ih zadovoljilo je svakako zaseban entitet.
SDS ovu Dodikovu novu političku radikalizaciju smatra političkim avanturizmom, a opozicija ga optužuje da je saradnik hrvatskih interesa. Ne bi bilo prvi put da neokomunisti prave političke dilove sa hrvatskim nacionalistima i ima brojnih primjera te saradnje u prošlom vijeku. Samo što se sada te ideološke forme podvode pod nacionalne interese.
U svakom slučaju otvaranje ovako krupnih političkih pitanja nosi sa sobom značajne rizike. Minimum koji bi se očekivao jeste veći stepen nacionalnog jedinstva. A podjele unutar Srpske nikada nisu bile veće.
ISTOK
