“Amerikanci se povlače s ovih područja, oni ne žele da se bave Evropom sada”, poručila je prije mjesec dana Evroparlamentarka Željana Zovko komentarišući poteze Milorada Dodika.
Uvjerena je da će administracija Donalda Trampa biti manje zainteresovana za dešavanja u Evropi, ali i Bosni i Hercegovini.
Ova izjava, neimenovanje ambasadora SAD u BiH, Trampovi potezi ka mijenjaju svjetskih tokova u ekonomiji, promjena odnosa prema Ukrajini, sukobi mišljenja sa evropskim zvaničnicima… dešavanja su koja otvaraju brojna polja pod upitnikom, pa i ono – hoće li SAD ostati diplomatski prisutne u BiH kao u prethodnih 30 godina.
Politički analitičar iz Berlina Adnan Ćerimagić kaže kako su potezi administracije Donalda Trampa često nepredvidljivi i kako za sada ne treba brinuti činjenica što SAD još nisu imenovale ambasadora u BiH.
“Generalno, interes SAD-a i alokacija resursa opadaju. To će neminovno rezultirati i smanjenim ili promijenjenim utjecajem u BiH i regiji. Za sada, nova administracija se drži tradicionalnih linija u odnosu prema BiH. Međutim, u nepredvidljivom Trumpovom svijetu, pitanje je da li će i koliko dugo to tako i ostati”, rekao je Ćerimagić za Buku.
Dodaje da se međunarodne okolnosti prema BiH ipak mijenjaju, a da su te promjene prisutne u cijelom svijetu.
“Mijenjaju se odnosi u transatlanskoj zajednici, između SAD i Evrope, ali i odnosi između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD, UK i Evrope, a već neko vrijeme i odnosi između Rusije i zapada su u svojim velikim problemima”, primjećuje Ćerimagić.
Promjena međunarodnih odnosa je od svih zemalja u Evropi možda najbitnija za Bosni i Hercegovinu jer međunarodna zajednica ima, u okviru ustava i dejtonskog mirovnog sporazuma, svoju, na papiru, vrlo važnu ulogu kroz ured visokog predstavnika i bonske ovlasti.
Njima se mogu mijenjati zakoni, ustavi entiteta, kantona, mogu otpuštati ljudi i to ne samo izabrani političari već i zvaničnici ili imenovana lica u javnim kompanijama itd.
“U BiH je mirovna misija, ali svake godine u novembar produžetak njenog mandata ovisi od saglasnosti Savjeta bezbjednosti u kojem i Rusija i SAD i Kina imaju pravo veta. Zbog toga znamo da te promijenjene međunarodne okolnosti se, na jedan ili drugi način lako mogu odraziti i na situaciju u BiH”, kaže Ćerimagić.
Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić za Buku smatra da se međunarodna zajednica niti SAD ne povlače iz BiH, ali da kao društvo nikako ne možemo da shvatimo da ne možemo decenijama biti u centru međunarodne pažnje.
“U svijetu se dešavaju brojne promjene, dolazak Trumpa je sliku svijeta i Evrope u kratkom vremenu izmijenio gotovo do neprepoznatljivosti. I od 20. januara više ništa nije isto a teško da će biti. Postoje ozbiljna preslagivanja i bitke koje se vode u pojedinim dijelovima svijeta, Evrope, a mi mislimo u svojoj egocentričnosti malih država da smo u centru svijeta, pri čemu mnogi lideri, pa među njima i Trump ne znaju gdje se nalazimo na mapi”, kaže Topi.
Ocjenjuje da je međunarodna zajednica i u takvim trenutnim rascjepima poslala jasne poruke prema političarima BiH – krajnje je vrijeme da se odreknu destruktivnih politika i posvete se razvoju zemlje.
“Niko ne želi neki novi sukob na ovim prostorima, pogotovo ne sada, pa se i dalje zadržava stabilokratski pristup, ali i prepuštanje domaćim institucijama da pokažu da li su dovoljno snažne da se odupru političkom uticaju koji ih je, zapravo, i iznjedrio. I u tome je najveći problem, ni mi sami ne vjerujemo u njihov profesionalni integritet”, kaže Topić.
Smanjenje fokusa Evrope i SAD-a ka Balkanu i Bosni i Hercegovini dovelo bi do, smatra Topić, ohrabrenja destruktivnih političara da se razmašu i provedu svoje namjere.
“Naravno, pitanje je koliko su iskrene namjere pojedinih domaćih aktera i ko podržava takve njihove politike. Za čas se možemo naći u vrzinom kolu nemira, nesigurnosti, i što je najgore stalnom održavanju tenzija, na kojem počiva etnonacionalni sistem zadnjih dvije decenije”, kaže Topić.
U međuvremenu, dodaje naša sagovornica, i sama Evropska unija mora jasno da se pozicionira i kaže nam – želi li i dalje igrati na kartu stabilokratije i pregovarati sa autokratama koji i nju samu osporavaju, zagovaraju njen raspad, a tobože najiskreniji su zagovornici EU puta.
“Mislim da je puno licemjerstva na svim stranama, i dok stvari ne nazovemo pravim imenom, teško da možemo vjerovati u dobre namjere evropskkih zvaničnika. U dobre namjere domaćih političara odavno smo prestali vjaerovati, barem onaj dio građana koji misli svojoj glavom”, smatra Topić.
Ćerimagić kaže kako će promjene posmatraju iz više prizmi i više strana u BiH razmišlja ko može dobiti više.
Proteklih godina visoki predstavnik bio je veoma aktivan, a imao je i veliku podršku amasadora SAD u BiH.
To je dovelo do vrlo nedemokratskih obračuna političkih lidera sa američkim diplomatom kojeg je nazivao pogrdnim imenima.
Jasno je da mnoge odluke visoki predstavnik bez ambasadora Majkla Marfija vjerovatno ne bi donio, a dobra strana eventualnog smanjenja diplomatskih aktivnosti i interesa SAD ka BiH mogla bi biti ozbiljniji pristup domaćih političara koji su navikli da konce o najbitnim državnim i društvenim pitanjima vuku stranci.
“Zaista se postavlja pitanje u kom trenutku će političke elite, pa i akademska zajednica i javnost podvući crtu i okrenuti se nekoj izgradnji unutrašnjeg dogovora oko neke zajedničke moguće vizije BiH koja neće biti opterećena ili nekim ratnim ciljevima ili visokim vizijama. Biti prorok i reći hoće li ili neće biti, i u ovom trenutku kada bismo trebali očekivati da visoki predstavnik ide u neku pozadinu i da pušta domaće institucije da rade svoj posao i da ne izaziva negativne reakcije ni izvan ni unutar BiH, čujemo raspravu o tome da potencijalno visoki predstavnik želi da sada bude aktivan po određenim pitanjima”, zaključuje Ćerimagić.
BUKA
