Sljedeća faza Vučićeve politike – DIKTATURA
Neki analitičari aktuelnih procesa u Srbiji s razlogom smatraju da je sljedeća faza režima Aleksandra Vučića uvođenje diktature, nakon nesupješnog pokušaja da se ekspanzivom nasilja na velikom mitingu u Beogradu isprovocira vanredno stanje.
Studenti u blokadi, koji su stajali u organizaciji velikog protesta u Beogradu, prepoznali su namjeru režima i u kritičnom momentu razbili cijeli scenario koji je on pripremio da bi se protest predstavio kao nasilan i da bi poslužio kao alibi za uvođenje vanrednog stanja ili kontrarevoluciju, kako je to sam Vučić najavljivao. Studenti su jednostavno prekinuli protest i režim više nije mogao da realizuje ono što je planirao, a inicijalni okidač je bio upotreba zračnog oružja.
Prva faza diktature – pritisci i nasilje prema pojedincima
U ovom momentu su krenuli masovni pritisci i prijetnje vlasti prema pojedincima koje je vlast targetirala iz različitih kategorija stanovništva, a prije svega studenata. U značajnom dijelu tih pritisaka učestvuje i crkva, tačnije Irinej Bački koji oduzima blagoslove i stipendije svim bogoslovima studentima koji podržavaju blokade. Ali je akcija prijetnji daleko šira i obuhvatnija. Ona pokazuje samo u kojoj mjeri su svi akteri i branioci režima uključili u sve oblike pritisaka,
Primjera je bezbroj, a jednoj studentkinji iz Šapca je zaprijećeno grafitima koji izazivaju direktno uznemiravanje i nesigurnost. Naime, studentkinji Jeleni Bugarski, koja je pješačila od Šapca do Beograda kako bi prisustvovala na protestu 15. marta, neko je išarao porodičnu kuću u selu Lipolist kod Šapca. Kako se može vidjeti na fotografijama, za sada nepoznata osoba na kući porodice Bugarski napisala je „pumpaj, pumpaj“ i „da vidim šta ćeš da pumpaš““. Vulgarnost je prepoznatljivi potpis ovo primitivnog režima.
Naravno, primjera je mnogo, ali ona ukazuju na korake kojima će se režim služiti i koji imaju za cilj dalje pojedinačno zastrašivanje.
U svakom slučaju, režim koji se svakodnevno suočava sa sve većom javnom blamažom, nakon što se objavljuju novi dokazi o represijama, gubi strpljenje i vrlo je izvjesno da će krenuti u direktnije odmazde. Tako se procjenjuje da bi vrlo lako moglo da dođe do policijskih upada u fakultete i njihovo preuzimanje od studenata u blokadi, kako bi im se izbio adut blokade.
Režim je za te prljave poslove angažovao različite kriminalne grupe i o tome imamo brojna svjedočanstva, jer se svaki dan neko od njih identifikuje na društvenim mrežama gdje se vodi cijela kampanja prepoznavanja njihovih lica koje oni kriju ispod fantomki i kapuljača. Jedan broj tih lica je sa prostora Republike Srpske i Crne Gore, ali su tu i razna imkriminisana lica iz Srbije.
Ono što svakako izaziva šire interesovanje jeste odakle Aleksandar Vučić crpi saglasnost za takav obim nasilja koji provodi, a koji je u mjeri državnog terorizma nad građanima Srbije.
Kriminal i diktatura Aleksandra Vučića i globalistički interesi idu ruku pod ruku
Treba imati u vidu da je Srbija danas jedna od najvećih tvrđava globalizma u svijetu, a kriminalni režim Aleksandra Vučića igra ključnu ulogu u sprovođenju globalističke politike.
Aleksandar Vučić nije samo lokalni diktator, već i poslušnik globalnih centara moći. Njegov režim ne samo da sprovodi njihove politike već i aktivno učestvuje u njihovim projektima. Srbija je među prvim zemljama u regionu koja je implementirala digitalne sertifikate, a sada priprema teren za digitalni novac i masovni nadzor. Dakle, radi se o vrlo važnim projektima svjetskih centara moći koji se eksperimentišu na ovim prostorima.
Tako je nedavno WEF pozvao Vučića na samit u Davosu, gdje je bio gost na forumima koji otvoreno zagovaraju „Veliki reset“ – projekat potpune transformacije globalnog društva, u kojem obični građani gube prava i vlasništvo, dok elite preuzimaju kontrolu nad svim aspektima života.
Vučić u Davosu
Dok je narod Srbije osiromašen i suočen s masovnom korupcijom, Vučić i njegova kriminalna struktura koriste globalističke veze za lično bogaćenje i učvršćivanje moći. Veliki strani „investitori“ koji dolaze u Srbiju kroz dogovore sa Vučićem su često samo dio globalističke mreže koja eksploatiše resurse i radnu snagu, dok Srbija ostaje dužnička kolonija.
U isto vrijeme Srbiju velike evropske zemlje, a prije svega Njemačka vide kao svoj interes sa aspekta iskopavanja litijuma. Nedavnom porukom u Beogradu kancelara Olafa Šolca (Scholz) da je litijum važan kao nekada nafta, Njemačka je postala zagovornik iskopavanja ove sirovine u Srbiji. Njemačka ima sve veće potrebe za litijumom kao najveći proizvođač električnih automobila u Evropskoj uniji (EU), koje pokreću baterije proizvedene od litijuma. Litijum je u EU prepoznat kao kritična sirovina, dok Evropa pokušava da smanji zavisnost od Kine od koje nabavlja 56 odsto svojih potreba za tom sirovinom.
I dok su mnoge države pružale otpor globalističkoj agendi, Srbija je postala primjer kako poslušni režimi mogu u potpunosti podrediti svoje stanovništvo interesima svjetskih elita. Vučićev kriminalni režim nije samo problem Srbije, već i deo šire globalne strukture koja koristi poslušne diktatore za ostvarenje svojih ciljeva.
Dvolična Evropa
Sve su ovo razlozi zašto se moraju imati značajne rezerve kada je u pitanju odnos velikih prema režimu u Srbiji i Aleksandru Vučiću. Utoliko je bitka koju vode studenti teža, jer oni nemaju saveznike na tim stranama. Jučerašnja Vučićeva posjeta Briselu je slika Evrope i ona jasno pokazuje svu dvoličnost EU prema borbi građana Srbije za „evropske“ vrijednosti kojim se ona „nasmijala u lice“. Jer, primili su čovjeka koji je prije toga pokušao da organizuje krvoproliće i napadne sopstveni narod.
Nakon sastanka sa evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos, Vučić je izjavio da Srbija ostaje posvećena jačanju saradnje i stabilnosti u regionu, dok je Kos na društvenoj mreži Iks sastanak ocijenila kao konstruktivan. A ob+va je sastanak nazvala konstruktivnim i korisnim, uz uobičajene prazne floskule da je proširenje proces koji zahtjeva angažman cjelokupnog društva, uključujući snažno civilno društvo i nezavisne medije.
Da li će eventualna eskalacija krize i njena kulminacija koja će da uslijedi promijeniti ovakve stavove? Teško. Građani Srbije u ovom momentu nemaju podršku sa tih strana i treba računati da globalni, kao i pojedinačni interesi velikih, danas dominiraju nad interesima malih zemalja. Zato pokret studenata danas u Srbiji ima mnogo šire implikacije nego što možda i pretpostavljamo u ovom momentu, a represije koje se nad njima vrše, sve do pojedinačnih slučajeva, samo će pojačati volju i snagu otpora jednom korupmiranom režimu i interesima velikih centara moći koji iza njega stoje.
ISTOK
