SDS sutra odlučuje o svojoj budućnosti

SDS je u proteklom periodu prošao kroz tešku fazu unutrašnjih turbulencija, a krajnji ishod stanja i odnosa u toj stranci je bila neopoziva ostavka predsjednika Milana Miličevića.

Paralelno sa tim procesima se osjetilo odsustvo SDS iz političkog života u Srpskoj koja prolazi kroz duboku krizu funkcionisanja, jer se o raznim važnim temama SDS tek sporadično oglašavao, često izbjegavajući jasne stavove. Politika stranke se sve manje utvrđivala na njenim organima, a mnogi funkcioneri su ostajali pasivni. U javnosti se osjeća da SDS nema komunikaciju ni sa građanima, a ni sa članstvom. Iako su očekivanja od ove stranke daleko veća nego što to sada pokazuje, SDS se još uvijek i predugo bavi svojom unutrašnjom konsolidacijom. Zato je prvo pitanje izbor novog predsjednika.

Iako se u medijima pojavljuje više imena, pa čak i dosadašnji predsjednik Miličević, ne djeluje da postoji pretjerano veliko interesovanje za tu poziciju. Možda je najbliži izboru za predsjednika stranke Marinko Božović, ali i on će zasigurno u nasljeđe da dobije duboku podijeljenost unutar SDS koja je isuviše vidljiva da bi se mogla sakriti. Jedan dio tih koji ga ne podržavaju smatraju da nema kapaciteta za tu funkciju, a drugi da je glavni krivac za rušenje bivšeg predsjednika. S druge strane, Miličević je imao svoju šansu i očigledno je nije iskoristio, tako da je logično razrješenje izbor nekog novog za tu poziciju. Iako se pominju još neka imena ne djeluje da su oni ozbiljni kandidati, tim prije što jedan od takvih Ljubiša Petrović u proteklom vremenu nije pokazao ni sposobnost ni spremnost da sredi stanje u svom matičnom odboru u Bijeljini i provede unutarstranačke izbore.

Oni koji realnije i bez ostrašćenosti posmatraju ovaj proces očekuju da se lopta spusti na zemlju i realno sagledaju kapaciteti stranke u ovom momentu koji očigledno nisu sjajni, imajući u vidu imena koja se pominju. Zato je još uvijek veliki upitnik šta može da uradi budući predsjednik SDS, ko god to bio.

Drugo svakako važno pitanje koje stoji pred članovima Glavnog odbora SDS sutra jeste referendum koji je SNSD najavio i pitanje vanrednih izbora za predsjednika Srpske. SDS je do sada u javnost izlazio sa stavom da će imati kandidata za vanredne izbore, a dio opozicije je to  podržavao. PDP je bio na nekom svom kolosjeku koji nikome nije jasan, a najmanje njenom lideru Drašku Stanivukoviću. Ipak u ovom momentu se ne vidi isprofilisan prijedlog u SDS za takvog kandidata, iako su mnogi jedni druge hrabrili i predlagali unutar stranke. Jer treba preuzeti odgovornost za izborni rezultat, a situacija i raspoloženje glasača ne obećavaju sjajan ishod. Možda prije debakl.

I naravno, treba računati na jedan dio onih u SDS koji su na stalnoj konekciji sa Dodikom, tajno ili javno. Oni već duže vrijeme uspijevaju da ovu stranku drže u stanju dispozicije i mrtvila. To je jedini uspjeh koji su ostvarili, ali im se očigledno isplatilo na ličnom planu. Za razliku od brojnih običnih članova koji su platilih ceh svom iskrenom političkom opredjeljenju.

A opozicioni glasači, kojih sigurno ima u značajnom broju, još uvijek čekaju onaj SDS kakvog su ga nekada zapamtili. Da li su im očekivanja realna, možda se bude znalo nakon sutrašnjeg Glavnog odbora. Za sada se svjetlo na kraju tunela ne vidi.

ISTOK