Rudnik Bukova Kosa kod Prijedora: Privatna imovina se uzurpira i uništava. Ljudi su primorani na tiho, ali sigurno umiranje!

Mještani sela Bukova Kosa, na području Prijedora, žale se na dim i neugodne mirise koji su postali neizdrživi. Ovi mirisi su posljedica iskopavanja uglja lignita, koje sadrži neuobičajeno visok procenat sumpora, zbog čega mještanima svakim danom postaje sve teže da žive u takvom okruženju.

Građani su i ranije upozoravali da će posljedice otvaranja rudnika biti katastrofalne, kako po zdravlje, tako i po život mještana. Rudnik je privatni, a iza njega stoji preduzeće „Drvo-Export“ d.o.o. iz Teslića.

Ova firma je, bez dozvole i koncesije, prije godinu dana započela rudarenje na dva lokaliteta na Kozari, čime je promijenila izgled dva sela. Preduzeće je naknadno dobilo dozvole od Vlade RS, iako su se građani žalili i apelovali da se rudnici ne otvore u njihovim selima.

Građani se sada subotom okupljaju na gradskom trgu u Prijedoru, kako bi, kroz proteste, iskazali svoje nezadovoljstvo.

Miroslav Stakić iz sela Veliko Palančište, lokaliteta rudnika Bukova Kosa, kaže da je stanje na terenu katastrofalno.

„Krajem 2023. godine, u samom početku geoloških istraživanja na ovom lokalitetu, došlo je do zamućenja pitke vode na izvorištu Begovac, iz kojeg se napajalo 15-ak domaćinstava. Pozvane su inspekcije, ali njihovi izvještaji su bili ekvivalentni fiskalnim računima – beskorisni i u korist investitora. Do danas ljudi nemaju pitku vodu, a rudnik radi punim kapacitetom. Trenutno su pokrenuta klizišta, magistralni put Prijedor-Dubica je oštećen, a crvena voda se slijeva tim putem, ulazi u njive, a zatim u potok. Privatna imovina se uzurpira, potkopava, uništava“, kaže Stakić za BUKU.

Stakić naglašava da su ljudi koji žive na ovom području dehumanizirani u svim pitanjima: ostavljeni su bez vode, a osim toga, primorani su da udišu sumporna isparenja i dim od sagorijevanja uglja koje se samozapaljuje.

„Oni su ostavljeni od svih institucija države i primorani su na tiho, ali sigurno umiranje. Pored uglja i teških metala koji prate strukture uglja, ne znamo šta sve tu postoji. Možemo pretpostaviti da bi se sve institucije potrudile da čak i radioaktivnost prikriju. Ustavom su nam zagarantovana prava na zdravu životnu sredinu, ali ovdje je sada sve, samo ne zdravo“, kaže naš sagovornik.

Među građanima se priča o izmještanju groblja, ali Stakić nije siguran da će se takav korak realizovati.

„Znam da su takvi zahvati poznati u rudarskoj praksi i tehnički su mogući, mada mnogo koštaju. Pretpostavljam da se to neće desiti, s obzirom na način na koji je investitor do sada djelovao na terenu“, kaže Stakić.

Mještani, Prijedorčani, aktivisti i drugi subotom se okupljaju na gradskom trgu u Prijedoru kako bi ukazali na probleme koji su posljedica rudarenja na ovom području.

Stakić smatra da su zahtjevi mještana Prijedora, koje su iznijeli na protestima, legitimni i opravdani.

Njihovi zahtjevi su:

Zatvaranje rudnika uglja na Bukovoj Kosi.

Sanacija štete koju je rudnik već prouzrokovao.

Obezbjeđivanje pitke vode za mještane Bukove Kose.

Pozivaju sve da prisustvuju protestima i pomognu u prenošenju glasova ljudi koji se bore za svoje osnovno pravo – pravo na zdravu životnu sredinu.

Razlog okupljanja je ozbiljna zabrinutost zbog negativnog uticaja rudnika na zdravlje stanovništva, kvalitet vazduha i zemlje u ovom području. Uprkos ranijim upozorenjima i apelima, situacija se ne mijenja, a posljedice po životnu sredinu i lokalno stanovništvo postaju sve ozbiljnije.

Dragan Ostić, asistent na programu „Energija i klimatske promjene“ u Centru za životnu sredinu, ističe da se u Bukovoj Kosi trenutno odigrava scenario na koji su upozoravali prije skoro dvije godine, kada se tek počelo razmatrati potencijalno iskopavanje uglja.

„Ovo je nešto što vidimo da se dešava u posljednjih desetak godina u vezi s raznim projektima – ne poštuju se nikakva pisana ni nepisana pravila i zbog toga ispaštaju svi oni koji žive u blizini tih rudnika. Vidjeli smo da je investitor prema MPUGIE prije nekoliko dana podnio zahtjev za ekološku dozvolu, skoro godinu dana nakon početka radova. Trideset hektara je u pitanju. Projekat ovolikog obima ne bi smio da se započne bez svih potrebnih dozvola, uz praćenje budnim okom svih inspekcija, a ne da se tek sada pribavlja tako važna ekološka dozvola. Pred našim očima odigrava se jedno bezakonje do sada neviđenih razmjera“, rekao je Ostić za BUKU.

Napominje da je najgore ljudima koji žive u blizini rudnika.

„Svako ko je barem jednom udahnuo sumporna isparenja zna koliko neprijatnosti to izaziva – i za pluća i za oči. Kakvi su zdravstveni rizici? Postoje instituti i ustanove koje bi odmah trebalo da reaguju, izađu na teren i utvrde stanje. Ovakvi projekti uvijek mogu da se stopiraju ako stvar krene po zlu i po tom pitanju ne treba gubiti nadu. Međutim, dosadašnja praksa je pokazala da se ništa ne zaustavlja dok se posao ne završi. Nadamo se da će neko iz nadležnih inspektorata, neko ko ima barem gram savjesti, po službenoj dužnosti izaći na teren i početi da kažnjava. Ovakve stvari ne smiju da prolaze nekažnjeno“, zaključuje Ostić.

BUKA