Republika Srpska u nikada težoj situaciji: Kriza i vlasti i opozicije
Republika Srpska se nalazi u politički i ekonomski najtežoj situaciji od svoga nastanka. Ni vlast ni opozicija ne pokazuju sposobnost da ponude odgovarajuće rješenje.
Spoljnopolitička pozicija Republike Srpske, i pored ogromnog novca uloženog za njeno lobiranje, veoma je nepovoljna, što potvrđuju i zvanični stavovi i ocjene stanja ključnih zemalja Zapada. Rusija se u prioritetu zabavila svojim problemima i osim povremenih glasova podrške iz ruske ambasade, nema stvarne i vidljive podrške na koju je vlast u Srpskoj računala. U isto vrijeme vlast u Srbiji koja je i sama pod znakom pitanja, ne smije da rizikuje dublji sukob sa Zapadom i po svim informacijama Milorad Dodik kao simbol vlasti u Srpskoj je prekrižen. Njegove dalje političke avanture Srbija nema namjeru da prati, izuzev stavova zabrinutosti i suzdržane podrške.
S druge strane, Dodik je sve uradio da svoju poziciju obesmisli i nakon odlaska na Sud BiH, koji navodno ne priznaje, kao i otkupa zatvorske kazne na koju je osuđen, on je priznao legitimitet Suda. Njegova kula od karata koju je gradio se srušila i on više nema kredibilan odgovor koji bi imao širu podršku, jer mu malo ko više vjeruje. Jednostavno se preigrao. A bez njega vlast u Srpskoj niti zna niti smije da funkcioniše. Tako da imamo jedno stanje konsternacije i bezvoljnosti koja je sve zahvatila, a najjasnije se pokazuje kroz konfuziju Narodne skupštine RS koja više nije u stanju da napravi nijedan smislen potez. Sve dosadašnje je sama vlast obezvrijedila.
Jedini koji podržavaju vlast SNSD, a prećutno i Milorada Dodika, su HDZ koji strateški računa da je momenat za Dejton 2 i treći hrvatski entitet. Njihova računica se uvijek pokazivala dobro promišljenom i oni strpljivo korak po korak grade takav rasplet. Već je Prud pokazao da je cijena teritorijalne prekompozicije BiH na štetu Srpske, a da su integralna rješenja takva da dijelom zadovolje unitarističke ambicije Bošnjaka, jer su regije nepovezane. Drugim riječima teritorijalni integritet Srpske ne bi postojao.
Posebna priča je opozicija
U isto vrijeme opozicija u Srpskoj se obračunava sama sa sobom i stiče se utisak da je za dio opozicije (SDS, Vukanović, Trivić) ključni problem Draško Stanivuković. Nekima zbog njegovih očiglednih veza sa vlašću u Beogradu, a nekima zbog ličnih sujeta ko je prva violina opozicije. Iako taj dio opozicije poziva SDS na okupljanje, kako kažu, „zdravih opozicionih snaga“, SDS za sada nije u stanju ni sam sebe da okupi.
Stanivuković je izašao u javnost sa stavom koji pokazuje da on računa na one glasove koji su ranije pripadali SNSD, a možda i dijela opozicije, nezadovoljnih stanjem u njenim redovima. Da li će se njegova računica pokazati tačnom biće jasno već na sljedećim izborima, vrlo izvjesno redovnim. Kao što će biti jasna i pozicija drugog dijela opozicije, jer je SDS izašao sa ambicijom da predloži oba glavna kandidata za izbore. Cijena može biti previsoka, jer ko izgubi rizikuje potpuno političko gašenje.
Za to vrijeme Dodik s te strane može da bude miran. Vanredni izbori mu neće očigledno predstavljati nikakv problem, jer su mu protivkandidati koji se pominju takvi da im je najveći uspjeh ako ih dočekaju u životnom vijeku. Pravi test za vlast i opoziciju će svakako biti izbori 2026. O njihovom ishodu zavisi mnogo toga, a stvari će biti jasne već iz broja kolona koje će stajati iza kandidata.
Nacionalna politika Srpske je njena stvarna kriza
Ne postoji trenutno jasan koncept nacionalne politike Srpske koji bi mogao da donese povoljan politički rasplet za Srpsku. I to je najveći problem za Srpsku. Vlast se ponaša nokautirano i bezidejno, a opozicija nedoraslo. Za analizu je kako smo uopšte došli u takvu situaciju, ali je očigledna kriza unutrašnjih kapaciteta i ljudi koji bi pametnije promislili cijeli spektar problema, od političkih do ekonomskih. I poredali prirotete. Savjetnike predsjednika Srpske Milorada Dodika bi u svakom slučaju trebalo što dalje skloniti od bilo kakvog uticaja.
I možda još jednom sve ovo dobro promisliti i restartovati politike. Jer ove nisu dale rezultate. I da opozicija razmisli da li je glavni problem Dodik, Draško ili visoki predstavnik Kristijan Šmit, koji se očigledno razigrao. A pred nama su teške odluke od kojih mnogo toga zavisi, a koje će očigledno donijeti neko sa strane. Prije svega pitanje imovine. Ako se sve to bude rješavalo u paketu sa političkom krizom, neka nam je Bog na pomoći sa takvom međunarodnom arbitražom. Jer, ako se nešto ne promijeni, a mali su izgledi, sami sebi teško da ćemo pomoći.
Bilo bi dovoljno i kada sami sebi ne bi odnemagali. A u tome smo šampioni.
ISTOK
