Razorena Sirija podijeljena između raznih frakcija odgovara SAD, Izraelu i Turskoj
Iako je Sirija dugo odolijevala konceptu „arpapskog proljeća“ kojim su SAD uz podršku zapadnih saveznika razorile Libiju i Irak, nova dešavanja u Siriji i protjerivanje predsjednika Asada se odvija po istoj matrici. Vlast preuzimaju različite frakcije, a zemljom vlada haos.
Tako gledamo slične slike kao nakon likvidacija Gadafija i Sadata u kojima se šalju poruke bezočnog režima koji je ugnjetavao sopstveni narod, represije prema neistomišljenicima i luksuza u kojem su živjeli svrgnuti predsjednici.
Gadafijev luksuzni Majbah
Luksuzna jahta Sadama Huseina
Asadovi luksuzni automobili
Ove slike koje su se plasirale preko zapadnih medija su trebale da posluže stvaranju lošeg imidža svrgnutih predsjednika u javnosti, koji su živjeli u blagostanju u odnosu na siromašne građane. Ali i da bi se opravdale brutalne likvidacije političkih vođa, koje je jedini Asad uspio da izbjegne.
Naravno, kampanja koja se vodi mnogo je složenija, ali ovo je jedan segment. On bi trebao da podstakne razularene gomile da se ostrve na ova bogatstva i da krene lov i pljačka na sve strane. To se i dešavalo!
Nakon zadovoljenja euforičnih masa obično je slijedio lov na sve sljedbenike bivših predsjednika i borba za vlast različitih frakcija, koja će rezultovati dodatnim haosom i nestabilnošću. Naravno, na sve te krvave pohode osvetoljubivih frakcija će se zažmiiriti i nećete naći nijednu kompromitujuću vijest o tome.
U pozadini su ozbiljnije igre
U pozadini svih ovih manifestacija i narodnih „igara“ su ozbiljnije političke igre. S jedne strane SAD su izbacile Iran i Rusju iz sfere uticaja u tim zemljama, a s druge strane Turska i Izrael kao ključni regionalni igrači će namiriti svoje interese. Izrael je već ušao sa vojskom na cijelu Golansku visoravan i u potpunosti je kontroliše, a Turska će dodatno da radi na eliminaciji uticaja kurdskih pobunjenika koji žive u zoni između dvije države, Turske i Sirije.
Izrael ušao na Golansku visoravan, prešao tampon zonu i zauzeo dio teritorije Sirije
Džihadisti i razne radikalne frakcije će dobiti novo zaplijenjeno naoružanje, koje opet neće biti u funkciji podrške Palestincima i njihovoj borbi za opstanak u Izraelu, nego jačanju sopstvenog uticaja koji će biti presudan u formiranju nove koalicione vlasti.
Sva dosadašnja iskustva su pokazala da takvi projekti nisu rezultovali nikakvom novom stabilnošću, nego dodatnim haosom u kojem su samo pomenuti igrači ipak ostvarili svoje ciljeve, dok su građani ostavljeni na nemilost militantnih i međusobno sukobljenih frakcija.
Militantne islamske frakcije
Šta slijedi?
Kada u Siriji završi slavlje zbog pada režima Bašara al Asada, zemlja će se suočiti s teškim pitanjima o svojoj budućnosti. Sirija je na istorijskoj prekretnici, ali smijer kojim će krenuti itekako je neizvjestan.
Vođa glavne pobunjeničke grupe Hajat Tahrir al-Šam (HTS), Abu Mohamed Al-Džavlani, obećao je da će usmjeriti Siriju ka pluralističkoj i demokratskijoj budućnosti, ali skeptici ukazuju na nasilnu prošlost HTS-a, organizacije koju su UN i nekoliko zemalja proglasile terorističkom organizacijom.
Optužbe za kršenje ljudskih prava pratile su ovu grupu, a njene ranije veze sa Al-Kaidom su razlog za dodatnu zabrinutost. Istovremeno, Al-Kaida već ohrabruje i poziva pobunjenike da budu neprijateljski raspoloženi prema „Jevrejima i krstašima“, terminu koji se koristi za opisivanje svih hrišćana, što dodatno pojačava strah među manjinskim zajednicama u Siriji.
Slika iz Damaska
Sirija je zemlja sa brojnim etničkim i vjerskim manjinama, uključujući alavite, hrišćane i Kurde, koji imaju razloga da strahuju od vladavine sunitskih islamističkih pobunjenika. Istorijske tenzije između vjerskih grupa i godine represije od strane Asadovog režima su ostavile duboke podjele koje bi mogle dodatno da zakomplikuju tranziciju.
Ako je suditi po onome kroz šta su prošli Libija i Irak, ne sluti na dobro.
ISTOK