RAOP, FAMOS, MOFAS preživjeli rat, ali ne i ovu vlast
Privredni subjekti sa područja današnjeg grada Istočno Sarajevo preživjeli su rat, međunarodne sankcije i sve nedaće 90-ih godina prošlog vijeka. Ostale su hale, mašine i što je najvažnije radnici. Nažalost ovu novu, demokratsku vlast, nisu preživjeli.
,,Energoinvest, RAOP. FAMOS, MOFAS, TAT samo je dio nekadašnjih privrednih giganata koji su zapošljavali hiljade radnika, a danas ta preduzeća ne postoje. Ko je odgovoran za njihovu propast? Da li je odgovornost na lokalnim ili republičkim vlastima od 90-ih pa do danas?“
,,To što smo ostali bez proizvodnih pogona isključiva je odgovornost ljudi koji vode ovaj grad. Oni se stalno hvale kako imamo povećanje broja stanovnika i kako je u ovom gradu super živjeti, a zapravo se skriva činjenica da ljudi u Istočnom Sarajevu nemaju gdje da rade. Od zgrada koje se grade mi ne možemo da živimo. Porazno je što na zemljištu propalih fabrika sada niču zgrade. Stambeno-poslovni kompleksi koje grade investitori-lokalni moćnici“, kaže novinar Sanja Vasković.
Privatizacija državnih preduzeća od 1998. pa do danas išla je na ruku tim lokalnim moćnicima. Slučajno ili ne Zakon o privatizaciji zemljište nije tretirao kao imovinu preduzeća što znači da su ga se, uglavnom političari i njima bliski tajkuni, dočepali besplatno.
Sad na scenu stupaju građevinske firme. U našem gradu stanogradnjom se bavi 15-ak firmi a kad vidite imena njihovih vlasnika čini vam se da čitate spisak poslanika u Narodnoj skupštini ili odbornika u lokalnim parlamentima. U stvari ne čini vam se. To su isti ljudi. Kako je to moguće?
„Odgovor je jednostavan. To je politička odluka vlasti. Imam informacije da je to namjerno učinjeno. Ta zemljišta su bila atraktivna i višestruko vrjednija od samih preduzeća. Najvažniji plijen je to građavinsko zemljište“, kaže ekonomski analitičar Slaviša Raković.
„Ostali su mi dužni, po pravosnažnim sudskim presudama, 17.550 maraka. Sad kad bi mi to isplatili još toliko bi morali kamate da mi daju. Doplatio sam i 5 godina radnog staža da bi dobio 500 maraka penzije. Ratni vojni invalid sam, dva puta ranjavan i za to dobijam 50 maraka“, kaže Milan Mandić, bivši radnik RAOP-a.
Milan je jedan od nekoliko hiljada prevarenih radnika u istočnom Sarajevu, ali je i jedan od rijetkih koji hoće i smije da govori o onome što je preživio. Ostali ćute, boje se, kriju se, prihvataju mrvice koje im vlast baci u izbornoj godini i očekuju da se neko drugi bori za njihova prava.
(BN) Foto: Capital
