Promjena vlasti, ali i opozicije
Za (ne)funkcionisanje države, kao i za opšte stanje u društvu, odgovornost nema samo vlast, nego i opozicija. Jer se ova vlast održava na osnovu opozicije koja je takva kakva je, i u tom smislu je vrlo slična i u Srbiji i u Republici Srpskoj.
Zato su studenti na protestima u Srbiji postavili zahtjeve ne samo prema vlasti, nego i prema opozicionim strankama – tražeći promjenu političkog ponašanja i od jednih i od drugih. Jer se i opozicija pokazala jednako mediokritetskom kao vlast, nesposobna da izađe sa svojom jasnom političkom alternativom i uzdigne se iznad sopstvenih malih sujeta.
Svjesni tih činjenica, studenti vrlo promućurno traže promjenu sistema vrijednosti, jer se ovaj „sistem“ potpuno urušava i djeluje kao jedna anahrona i reciklirana forma iz prošlih vremena, ali i sve više opasna po živote svojih građana. Perosnalne promjene u strukturi vlasti zato i nisu prioritet, jer bi u sadašnjem sistemu one proizvele ili iste ili slične vlastodršce. Čini se da je to ključna distanca između onih koji danas u sve širem frontu zahtijevaju promjene, u odnosu na one koji starim i prevaziđenim formama brane postojeće stanje, bilo da čine vlast ili opoziciju.
U Republici Srpskoj je slična politička slika onoj u Srbiji. S tim da su ovdašnje vlasti svjesne da pad ovog postojećeg političkog koncepta u Srbiji – znači i njihov pad. Zato se grčevito drže za skute te vlasti, pa i onda kada bi je ova najradije odbacila kao kompromitujući balast. Jer su oblici nakaradne vladavine u Republici Srpskoj eskalirali u većem obimu nego u Srbiji (!?), ali je i ovdje snažniji autoritarni mentalitet stanovništva koje se još uvijek u besmislenom strahu većinski drži u podaničkom odnosu i u nekoj vrsti psihoze postratnog traumatizma, sa „tradicionalnim neprijateljima“ koji su nam pred vratima.
Ili se možda i varamo, ali je činjenica da sa ove strane Drine još uvijek nema snažnijeg izraza otpora postojećem sistemu vlasti, niti izraženijeg solidarisanja sa studentima u Srbiji. Naravno, da se opozicija sa svoje strane svojim ponašanjem dobro potrudila da to bude tako i odbojnost naroda prema njoj najviše dolazi iz osjećanja da se njena politika svodi na čekanje prilike da se vlast zaposjedne, na ovaj ili onaj način. Odnosno, da joj vlast padne kao „kruška sa grane“. I mnogi su svjesni da bi to tek bilo pravo razočarenje.
Ako je tako, a sve su prilike da jeste, onda je bolje i sačekati da stvari sazriju pa da se pokrene nešto slično ovome što se dešava u Srbiji. Odnosno da se na krilima tih promjena, po inerciji stvari otvori i sličan proces ovdje.
ISTOK
