Proći će

Proći će

Zato sad kad smo izolovani ajde da izliječimo prvo sebe. Pomozimo jedni drugima, ali neka naša pomoć “ne bude cijena reklamiranja sebe”, kako reče Isus na Gori, “da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja”.

Piše: Dado Abramović

I ovo će proći, a mi ćemo ostati isti. Izaći ćemo iz svojih domova isti kakvi smo i ušli u njih.

Ne obeshrabrujem. Naprotiv. Ohrabrujem sebe, a i vas da iz ovog izadjemo jači, bolji i složniji. Upravo je izolacija prilika da se suočimo sa sobom, da se zagledamo u sebe, da poradimo na sebi.

Spoljašnji svijet nas čeka onakav kakvog smo ga ostavili. Sad je važniji naš unutrašnji svijet, naše biće koje mora ostati zdravo i duhovno ispunjeno ,jer zavisimo isključivo od sebe.
Živimo u vremenu koje je rezultat tridesetogodišnje vladavine slijepaca. U vremenu ugašenih fabrika, neuzoranih njiva, raspuštenih stada, upropaštenog zdravstva, degradirane prosvete…

“U izolaciji je spas” . Tu se jedino slažem sa slijepcima iz vlasti. Upravo je spas unutra, u našim domovima, porodicama, u nama. Neće nas spasiti ovo zdravstveno rukovodstvo koje nas pod maskama svakodnevno bombarduje dramatičnim izvještajima o broju zaraženih. Oni nijesu u stanju da pomognu svojim zaposlenima koji rade bez osnovnih sredstava za rad i samim tim su jedni od najugroženijih članova društva.

Van izolacije, van naših domova je zdravstveni sistem u kome je doktor nikšićke neurologije skenirala mog oca skenerom koji ne radi i posredstvom istog pronašla moždani udar kojeg nije bilo.

Van naše izolacije je zdravstveni sistem koji posjeduje SAMO jednu ECMO mašinu (mašina koja je jedini spas od ARDS sindroma pluća, istog ovog od kojeg umiru hiljade gradjana u Evropi i svijetu) koja nikad nije upaljena, niti ko zna da upravlja istom. Pišem na osnovu ličnog iskustva, člana moje uže porodice, a siguran sam da i među vama ima sličnih primjera.

Moji motivi nijesu politički. Moj motiv je odgovornost prema mojoj djeci , prema roditeljima, prema precima, prema našoj domovini. Ne možemo imati zdravu budućnost ako nam je sadašnjost bolesna.

Slika naše bolesne sadašnjosti su marketi, kiosci, mjesta na kojima nabavljamo osnovne životne namirnice. Primjetićemo da je skoro svaka namirnica prozvedena u nekoj drugoj zemlji. Kupovinom svake , mi jačamo tuđe privrede ili poljoprivrede. Zašto!? Zato što svoje nemamo!

Malo ko zna da je ratnih devedesetih godina razvijena ” Zelena strategija Crne Gore” u tadašnjem Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koja je naučno dokazala da Crna Gora moze sebe da hrani, da ne treba da zavisi ni od bratske Srbije ,ni majke Rusije. Naravno slijepci iz vlasti je nikad nijesu primjenili, ni pokušali.
Tako da spolja, zavisimo od drugih, od tuđeg brašna, tuđe pomoći, tuđih donacija, a samo iznutra zavisimo od sebe.
Ajde da iz ovog iskušenja izađemo bolji. Nijesu naši preci umirali da bi mi živjeli kao kukavice, da bi ovu zemlju koju su nam ostavili u amanet razvlačili kusi i repati.

Zato sad kad smo izolovani ajde da izliječimo prvo sebe. Pomozimo jedni drugima, ali neka naša pomoć „ne bude cijena reklamiranja sebe“, kako reče Isus na Gori, „da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja”.

Ajde da ispunimo tu duhovnu šupljinu kojom odzvanja eho naših predaka ,kroz riječi Svetog Petra Cetinjskog ,koji nas mole, da ne budemo tudje metle i lopate, da ne ližemo tuđe šake, da ne obijamo tuđe pragove.

Da se vratimo sebi i svome, da se okupljamo pod svoje nebo i oko svojega sunca.

Zato Crnogorci, braćo Srbi, naša braćo muslimani i katolici, ajde kad prođe izolacija da izadjemo iz svojih domova pametniji, složniji, da zajedno odbranimo ono što nam je sveto, da pružimo našoj djeci sigurnost i zdravu budućnost, a precima podarimo mir jer smo ispunili zavjet koji su nam predali sa ovom prelijepom zemljom natopljenom njihovom krvlju.

Proći će. Proće će i ovo, ali neće proći stid kad se sretnemo sa onima prije nas ako ne zaštitimo one koje smo stvorili.

Zato braćo, zajedno do slobode!

(In4s)

CATEGORIES
Share This

COMMENTS