Prijevremeni izbori – za i protiv bojkota. Gdje je izlaz iz krize?

Nakon odluke CIK-a BiH i oduzimanja mandata predsjednika RS Miloradu Dodiku jasno je da će biti održani prijevremeni izbori za predsjednika RS u roku od 90 dana.

Politički inat nije opcija i pokazalo se da je Dodik jednostranim potezima srljao samo dublje u probleme, uvlačeći u njih i Republiku Srpsku. Napokon je momenat da se stane na loptu i razmisli u kojem pravcu je treba šutirati. Nikakve emocije ili nacionalistička busanja tu nisu od koristi i možda više služe za spinovanje javnosti, ali nije momenat više za to, jer je cijeli vokabular nacionalne retorike potrošen uprazno. Naredni potezi i vlasti i opozicije moraju da budu prije svega državotvorni i u prvom redu u interesu Republike Srpske i njenih građana.

Povlačenje Dodika je u interesu Srpske

Milorad Dodik je očigledno došao do svoga političkog kraja i nakon 20 i više godina vladavine može se reći da je dosta. Na kraju krajeva sam je sebi presudio onog momenta kada je igrajući na duple karte, nakon niza izjava o nepriznavanju Suda BiH, otišao u taj isti sud i time mu dao lagitimitet. Toliko loša procjena je morala da ima svoju visoku cijenu, jer se očigledno iz samo njemu znanih razloga nadao oslobađajućoj presudi. Da li vam još uvijek odzvanja u ušima ona: „Časni sude…“?

Zato igranje na kartu daljeg zatezanja i radikalizacije više nije moguće, jer mu nakon svega više niko neće vjerovati. Ipak je to u osnovi jedna pijačarska politika i ako je ona Dodiku često davala rezultate, sada se pokazalo da je ispod nivoa problema i pitanja koje je otvorila.

Zbog svega toga je i za Dodika i za SNSD, ali i za Srpsku, u najvećem interesu da se on potpuno politički povuče i lično snosi posljedice svojih loših političkih odluka. Jer su one cijelo vrijeme na granici da ugroze supstanciju Republike Srpke, čiji je ugled značajno srozan. Ekonomske posljedice se već osjećaju i neće ih biti moguće izbjeći, jer je već predugo fokus na politici, a ne na privrednoj recesiji i finansijskim dubiozama koji su zahvatili cijeli sektor, i privatni i državni. Depopulacija i odlazak stanovništva je eskalirao do mjere da ugrožava demografski opstanak. O kriminalu i korupciji da ne govorimo, jer smo na dnu po svim parametrima.

Izbori se ne smiju bojkotovati

Iako je najavio da će silom spriječiti  prijevremene izbore, Dodik mora još jednom da razmisli o takvoj političkoj odluci. Jer je ona katastrofalno loša, a primjer takve pogreške smo vidjeli na Kosovu kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić povukao potez srpskog bojkota lokalnih izbora, da bi se oni održali i na njima pobjedile albanske strake koje su u mjestima srpske većine formirale legitimnu vlast. Sada Vučić govori da je prevaren od Evrope, ali kakva vajda od toga za Srbe na Kosovu.

U situaciji Srpske će se izbori u svakom slučaju održati i kako god oni će biti priznati. Ukoliko vlast bojkotuje te izbore, lako se može desiti da pobjede one političke snage koje će voditi politiku protiv interesa srpske većine. Stav opozicije je trenutno podijeljen i pitanje je da li ovakva opozicija može sama da iznese te izbore. Zato vladajuće stranke moraju još jednom dobro da razmisle o ovim ishitrenim odlukama. Prije svega SNSD, ali bez Dodika.

Visoki predstavnik je prevaziđena priča i on mora da ode

Nema nikakve sumnje da je visoki predstavnik Kristijan Šmit jedan od značajnih generatora ove krize. OHR kao takav je odavno trebao da ode, ali sada je pravi momenat za to, jer njegove nametnute odluke suštinski devalviraju sve institucije i izabrana politička tijela, odnosno predstavničkiu demokratiju kao takvu. Oko tog pitanja bi sve stranke u Srpskoj trebale da budu jedinstvene, a stranke Federacije BiH bi napokon morale da se naviknu na situaciji da bez stranog tutorstva donose odluke i prave kompromise bez kojih je BiH neodrživa.

Upravo je Dodik svojom vrstom jednostrane politike dao legitimitet visokom predstavniku i alibi za djelovanje. To se moralo raditi mnogo mudrije i da se umjesto njegovog ignorisanja koje nije dalo nikakav rezultat, pametno radi na njegovom obesmišljavanju i odlasku. Ovako se postigao kontraefekat.

Napokon se okrenuti interesima Srpske i građana

Zato nije ključno pitanje prijevremenih izbora, nego okretanju stvarnim problemima građana i u Srpskoj i u BiH. Ta vrsta političke platforme je potrebna i opoziciji u Srpskoj, koja se predugo bavila samo Dodikom, a premalo rješenjima koja treba da Srpsku izvedu iz institucionalne i ekonomnske krize. Ovi izbori koji su na kraju mandata, odnosno na godinu dana, kako god da se završe, ali ih nije pametno bojkotovati. A naredni opšti izbori 2026. se moraju shvatiti, prije svega unutar opozicije u Srpskoj, kao tačka na kojoj ona mora pokazati daleko veću ozbiljnost nego do sada.

Kao takva opozicija treba da se spusti među same građane i da realno sagleda probleme sa kojima oni žive, nudeći realne i dobre odgovore na njih. Trenutno građani ne vide razliku između njih i ovih koji su na vlasti. Jer se kroz dugi period opozicionog djelovanja jedan dobar dio opozicije kameleonski adaptirao na takvo stanje i našao modus komfornog preživljavanja, ali samo za sebe. O običnim građanima malo ko brine. Zato su oni danas nezainteresovani i za sudbinu vlasti i njenih predstavnika, ali i za opoziciju kao takvu. To je njihov odgovor na politiku koja je generalno omražena. A to stanje nije normalno, nego je posljedica načina rada i vlasti i opozicije. O tome vrijedi razmisliti, a izbori manje-više. Ovi prijevremeni nisu presudni, izuzev ako se budu bojkotovali.

ISTOK