Preduzeće „Pavgord“ gradi lamele u centru Banjaluke

Đoko Davidović, vlasnik kompanije „Ekvator“, propali biznismen i čovjek koji je prevario na stotine kupaca stanova koje nikada nije napravio u naselju Novi Borik, prepustio je zemljište u centru Banjaluke vlasti u RS izuzetno bliskom Gordanu Pavloviću, vlasniku „Pavgorda“. Fočanski tajkun namjerava da gradi četiri lamele u okviru stambeno-poslovnog kompleksa od ukupno 17.345 kvadratnih metara.

Banjalučka kompanija „Ekvator“, u vlasništvu Đorđa Davidovića, propalog biznismena i čovjeka koji je prevario na stotine kupaca stanova koje nikada nije napravio u naselju Novi Borik, prepustio je izuzetno zemljište u centru Banjaluke sveprisutnom i vlasti izuzetno bliskom „Pavgordu“ Gordana Pavlovića.

Fočanski tajkun namjerava da gradi četiri lamele u okviru stambeno-poslovnog kompleksa od 17.345 kvadratnih metara, saznaje Žurnal.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu naše redakcije, 13. maja ove godine Odjeljenje za prostorno uređenje Grada Banjaluka obustavilo je postupak po zahtjevu „Ekvatora“ (inače firme u stečaju) za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta, blok F lamele (lamele F12 i F13) u Ulici Veljka Mlađenovića, jer, kako je navedeno, nema uslova za dalje vođenje postupka.

Davidović je još 7. marta 2019. godine podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju na ovoj lokaciji, ali nije dostavio dokumentaciju koju mu je tražila Gradska uprava.

Krajem oktobra te godine upravo iz ovog razloga odbačen mu je zahtjev, ali godinu kasnije Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske poništilo je zaključak gradske administracije i spis vratilo na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku, stoji u dokumentu, za ovu lokaciju Pavlovićev „Pavgord“ tražio je izdavanje lokacijskih uslova za gradnju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta (lamele F11, F12, F13 i F14):

„Nadalje, u predmetnom postupku za izdavanje lokacijskih uslova priložen je List nepokretnosti br.3344 od 8.5.2025. godine, na osnovu kojeg se može utvrditi da su na parceli označenoj kao k.č.br.1/11 k.o. Banjaluka (novi premjer) upisani kao suvlasnici sa ½ dijela ‘Pavgord’ d.o.o. Foča i ‘Respekt plus’ d.o.o. Banjaluka“.

Zanimljivo, vlasnik „Respekt plusa“ je Sladomir Đurić, koji i suvlasništvo nad kompanijom „Boksit“ iz Milića dijeli sa Pavlovićem, ali i mrkonjićkim tajkunom i jednim od najvećih banjalučkih nejmara Mladenom Milanovićem Kajom. Osim toga, Đurić je i jedan od direktora i suvlasnik banjalučkog „Autoprevoza“.

Tri dana nakon što je kroz papirologiju definitivno utvrđeno da je Davidović eliminisan iz centra grada, ovlašteni potpisnik iz Odjeljenjaz ap rostorno uređenje Vuk Višekruna „Pavgordu“ je potpisao lokacijske uslove.

Pavloviću i građevinskoj družini omogućeno je da radi fazno, a u fazama će dobijati i nedostajuću infrastrukturu.

VLAST U KOOPERACIJI SA „PAVGORDOM“

Za Pavlovića i vlast u RS uveliko radi. Dok je građane zaduživala za nove milione maraka, Vlada RS, na čelu sa Radovanom Viškovićem, odlučila je da u premijerovim rodnim Milićima od „Boksita“, preciznije „Pavgorda“, kupi nepokretnosti u vrijednosti 3,6 miliona KM. Istovremeno, „Vode Srpske“ su, grubo kršeći Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, od istog biznismena u Bijeljini kupovale objekat u izgradnji i to za 10.254.816 KM sa PDV-om. Pokrovitelj je, takođe, bila Vlada, koja je zadužila Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Ministarstvo finansija RS da obezbijede novac u budžetu za ovu, narednu i 2027. godinu, kako bi nabavka bila finalizirana.

Bez prethodne najave, plana, valjane objave javnog poziva na zvaničnoj stranici „Voda“, posao sa Gordanom Pavlovićem zacementiran je 10. februara ove godine. Milovanović je odlučio da se 16. avgusta 2024. godine (petak) o ovome kratko oglasi u „Glasu Srpske“, a da onda kompletan postupak izuzme iz Zakona o javnim nabavkama BiH, pozivajući se na član 10a.

Baš po tom članu, pisao je Žurnal, „Vode“ nisu mogle biti izuzete od primjene Zakona, jer je riječ o objektu u izgradnji, a ne postojećem objektu ili drugoj nekretnini, kako je aktom propisano. U posjed zgrade Milovanović i svita moći će za nešto više od godinu dana, kada sve bude gotovo.

Monitori javnih nabavki bili su saglasni u ocjeni da ovakav slučaj u praksi nisu viđali. Istakli su da u javnom pozivu, a stoji i u spornoj odluci, nije naveden finansijski iznos nabavke.

„Klasičan oblik korupcije i zloupotrebe položaja!  Da se razumijemo, niti jedna nabavka se ne može pokrenuti dok nemate obezbijeđena sredstva za istu. Ovo je korupcija na najvećem nivou. Znači, odredili su i unaprijed znaju da će se samo ‘Pavgord’ javiti, jer je vjerovatno tako i ‘naštimano’ u javnom pozivu, koji na Webu ne postoji, a na osnovu lokacije i ostalih uslova. Očigledno, uslijedio je dogovor oko cijene, a pitanje je koliko kvadrati u ‘Vanekovom mlinu’ zaista vrijede. Potom komisija ponudu ocjenjuje sa maksimalnih 100 bodova. Pouka o pravnom lijeku je priča za sebe – ponuđači nemaju pravo žalbe, jer se nabavka ne provodi po ZJN“, ocijenili su.

Neopterećen zakonskim sankcijama i susretom s odgovornošću, Milovanović je spreman da novcem građana kvadratni metar prostora plati nevjerovatnih 4.107,3 KM. Na predviđenih 2.563,7 kvadrata dogovorena cijena je gorepomenutih 10,3 miliona KM.

Agencija za javne nabavke BiH i tužioci nisu bili zainteresovani za eventualni pravosudni epilog milionskog kriminala. 

Istovremeno, vlast je radila i u Milićima. Pored nelegalne autobuske stanice sa pratećim sadržajima izgrađene na zemljištu u vlasništvu opštine, lokalna vlast novcem iz budžeta kupovala je i mašinsku halu sa skladištem i pristupnim putem, kao i kino-salu sa pomoćnim prostorijama, kotlovnicom i poslovnim prostorijama.

U obrazloženju ove odluke kaže se da je „kupovina navedenih nepokretnosti neophodna zbog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i pribavljanje objekata koji su od interesa za opštinu Milići“.

„Opravdanje za davanje 3,6 miliona KM iz opštinskog budžeta kontroverznom fočanskom biznismenu dao jer i sudski vještak Vlastimir Simanić iz Zvornika koji je vrijednost predmetnih nekretnina procijenio na čak 4.462.000 KM. S obzirom na to da je cijena koju je ponudio vlasnik niža od cijene koju je utvrdio sudski vještak, opština Milići donosi odluku da kupi nepokretnosti po cijeni od 3,6 miliona KM“, navedeno je u odluci koja je u posjedu Capitala.

Međutim, opozicija je tvrdila da je tržišna vrijednost ovih nekretnina višestruko niža od 3,6 miliona KM.

OD ŠVERCA CIGARETAMA DO PARTNERA VLADE FBiH

U rukama fočanskog „biznismena“ odnedavno je i zenički ArcelorMittal, najveći proizvođač čelika na Balkanu. S ovom kupovinom Pavlović je postao i poslovni partner Vlade Federacije, koja posjeduje 8 odsto vlasništva u zeničkoj kompaniji.

Dok „Pavgord“ nesputano posluje, ostaje neistraženo porijeklo enormne ekspanzije njegovog biznisa iskazanog, i kroz preuzimanje zvorničke „Alumine“. Pavlović posjeduje i „Srbinjeputeve“ kao i izuzetno profitabilni Rudnik mrkog uglja Miljevina i to u suvlasništvu sa firmom „Ingram“ iz Srebrenika, koja je pak u vlasništvu kompanije „Bingo“ Senada Đžambića.

Upravo je Džambić novčanom pozajmicom pomogao Pavloviću da postane većinski vlasnik „Alumine“. Prvi korak ka tome da Pavlović preuzme „Aliminu“ bila je odluka Vlade RS iz avgusta 2022. godine da njegovoj firmi „Pavgord“ za 42,4 miliona maraka proda potraživanja fabrike glinice „Birač“ i time stavi na doboš sestrinsku firmu „Aluminu“, o čemu je Žurnal, takođe, pisao.

Tu je i niz kupovina uglavnom malih propalih firmi za “sitne pare” u Foči, Višegradu, Doboju, Bijeljini, čije su lokacije uglavnom “poravnane” za gradnju poslovno-stambenih objekata, na uzaludno nadanje bivših radnika da će opet imati posao. Slično je bilo i u Novom Sadu sa kupovinom tvornice autodijelova “Motins”, dok je poslovanje naftnim derivatima u Crnoj Gori obilježeno nizom kontroverzi.

Uzlazna linija Pavlovićevog biznisa koindicira sa dolaskom Milorada Dodika na funkciju premijera RS 2006. godine. Pavlović sa svojim „Pavgordom“, osnovanim sredinom rata u BiH, „guta“ jednu po jednu firmu, hotele, sve što ima nekretnine.

Uzaludne su bile krivične prijave po raznim osnovama, poput šverca kafom i cigaretama. Pavlović je uvijek na kraju bio eventualno svjedok koji nije ništa znao o nelegalnim radnjama za koje su korišteni njegovi kamioni.

Kupio je svojevremeno Pavlović i potraživanja bijeljinske Šećerane, te oko četvrtinu dionica bivše „Pavlović banke“. Upravo taj sistem otkupa potraživanja primjenio je i za preuzimanje jednog tržnog centra na Ilidži, a postojali su navodi i da je „bacio oko“ na Nacionalni park Sutjeska.

Piše: Žana Karić Gauk/Žurnal