Potrošene politike i rađanje nove energije promjena

Građani već duže vrijeme šalju poruke negativne percepcije politike i političara, stavljajući ih u istu ravan. Ne treba očekivati da će stranke razumjeti taj proces, jer su mentalno zarobljene u jedan sektaški i manipulativni mentalitet, ali je svakako zanimljiviji proces rađanja i oblikovanja jedne nove energije promjena čiji su nosioci danas mladi, odnosno studenti koji dobijaju sve širu podršku građana.

Ovaj proces je pokrenula studentska omladina Srbije i plamen protesta se počeo širiti na cijeli region, ali on ima sve snažnije refleksije i šire. Promjene koji oni zahtjevaju su mnogo dublje nego što to odgovara političkim manipulacijama nosioca vlasti, ali i opozicije, koja funkcioniše po istoj matrici. One su sistemske. Zato iz vlada tih zemalja ne dolazi nikakva vrsta podrške, jer se ova pobuna protiv autokratske vlasti može vrlo lako prenijeti na većinu država svijeta i njihove vlade to vrlo dobro prepoznaju kao opasnost. Naravno, otpor koje su danas započeli studenti Srbije će morati da dobije svoju verifikaciju prije svega u samoj Srbiji, a ukoliko njegovi rezultati budu takvi da dovedu do realne promjene sistema, tim primjerom bi se ohrabrili i mladi u mnogim drugim zemljama.

Negativna percepcija politike ovaj bunt oslobađa svakog političkog konteksta. I vrlo je jasna linija koju postavljaju studenti prema političkim zahtjevima bilo koje vrste, jednako prema vladajućim strankama, kao i strankama opozicije. Ključna poenta takvog pristupa jeste da se želi jača i šira društvena kontrola politike koja je iznevjerila očekivanja. Zato su sve stranke za njih u istom košu. A isti odnos je i prema globalističkim projektima, kao što je Evropska unija, novoj podjeli interesnih sfera, kao i tradicionalnoj podjeli Istok-Zapad. Jer i globalni manipulatori svjetske scene danas pokazuju sve sindrome jedne otuđene politike koja se rukovodi golim interesima i silom koja narode gura u nesreću ratova i opšteg stradanja.

Odatle taj bunt nove generacije ima jedan širi karakter. On nije samo sistemski, on je i vrijednosni. Jer promoviše jedan sistem vrijednosti koji se zasniva na inkluzivnosti i jačoj društvenoj kontroli vlasti, solidarnosti između pojedinaca koje su globalni procesi gurnuli u bezosjećajni individualizam, prije svega kako bi njima lakše manipulisao, kao i jedan zaboravljeni princip slobode i pravde, koji možda izgleda tradicionalistički, ali je duboko ukorjenjen i zaboravljen u našoj ljudskoj svijesti. To je nova vrsta ljudskosti koja prije svega razvija odnos prema drugom, protiv indiferentnosti za stradanje drugog, zbog čega je on i duboko hrišćanski.

U svakom slučaju prisustvujemo jednom daleko značajnijem procesu nego što to na prvi pogled izgleda i on se sigurno neće moći mjeriti standardnim rezultatima i pobjedama bilo kakvih politika, nego kroz domete jednog pravednijeg i slobodnijeg društva u kojem će ljudi biti istinski i kreativni članovi zajednice i u kojem će postojati jedan ljudski odnos prema drugom, bez obzira na nacionalna ili politička opredjeljenja. Ovo je borba za ljudskije lice svijeta i buđenje savjesti čovječanstva, a protiv neljudskog lica politike i njene pokvarenosti.

ISTOK