Postaje li Trebinje leglo političke i građevinske mafije: Prijedorski tajkun Dragan Čorokalo gradi obilaznicu u Trebinju
Dugotrajni spor dvije firme oko izgradnje obilaznice u Trebinju u vrijednosti oko 5 miliona KM dobila je tzv. „Fortis grupa“ i Dragan Čorokalo, vlasnik „Prijedorputeva“, nakon što je mostarski biznismen Hasan Pekušić odustao od žalbe.
Zanimljivo je da su „Putevi“ u dva postupka obojicu izabrali kao najpovoljnije ponuđače, ali su jedan drugom uspjeli to da ospore u žalbenom postupku.
Prvo su „Putevi“ u decembru prošle godine prihvatili Pekušićevu ponudu od 4,3 miliona maraka, koju je Čorokalo oborio pred Kancelarijom za razmatranje žalbi BiH.
Podsjećamo, prva faza radova na obilaznici, na dionici Aleksina Međa – Banjevci, obuhvata izgradnju trase od oko četiri i po kilometara, dva kružna toka, potporne zidove, oborinsku odvodnju, tehničku vodu te novu trasu pristupnog puta do Hercegovačke Gračanice.
Grad Trebinje je izvršio eksproprijaciju zemljišta i vlasnicima isplatio oko milion maraka.
Čeka se nastavak radova na obilaznici dok se slože sve kockice
Ova saga sa Čorokalom je tek jedna u nizu epizoda koja se vezuju za noviju građevinsku ekspanziju u Trebinju, koje vrvi od osoba sa sumnjivim porijeklom novca iz različitih kriminalnih poslova. Ona koincidira sa najnovijim dešavanjima vezano za izgradnju nove Bolnice u ovom gradu. Prvi je ideju o bolnici pomenuo biznismen Rodoljub Drašković planirajući da je gradi na lokalitetu Grada Sunca, ali su ovdašnji politički moćnici ideju preusmjerili na nove unosnije poslove.
Trebinje grad građevinske mafije
Trebinje je nakon presude Okružnog suda u Banja Luci koje je poništilo građevinsku dozvolu za izgradnju ovog objekta vrijednosti preko 100 miliona KM, a koji je već u poodmakloj fazi, došao u fokus javnosti. Posebno zbog koncentracije niza sumnjivih preduzetnika koji se vrte oko svih ovih poslova, jer su građevinski poslovi postali idealan teren za pranje ogromnih količina novca, kako budžetskog tako i onog sumnjivog porijekla.
Interesantno je da se kao mentori svih ovih poslova pominju i Igor Dodik, sin predsjednika RS, ali i brojna druga lica iz političkog vrha RS. Tako su na području Gomiljana preko noći nikle nove vile za koje se sumnja da su vlasništvo porodice Dodik, ali o kojima nema potvrđenih podataka jer se podaci kriju „kao zmija noge“. One su, prema kazivanju očevidaca, „poklon“ za „darežljivu“ porodicu koja je omogućila sve ove poslove.
Čije su dvije vile izgrađene preko noći u Gomiljanima!?
Naravno, poslovi koji tek slijede su daleko veći interes i političkog vrha RS, ali i sa njima povezane građevinske mafije, a o čemu su ovih govorili iz Pokreta za rastituciju u Trebinju kada je njegov predsjednik Nebojša Dučić rekao:
‘’Smatram da je bolnica i radovi na infrastrukturi samo uvod u gradnju i sipanje betona te besomučno bezobrazno bogaćenje grupa i pojedinaca na uštrb građana koji ćute zbog državnog posla od 1000 maraka ili čak samo obećanje. Gradnja u Pridvoračkom polju je potpuno izvjesna, a na to upućuju i sve infrastrukturne radnje koje se izvode u zadnjih pet godina, a kruna svega je okopavanje korita Trebišnjice i provođenje kanalizacionih i vodovodnih cijevi ispod nivoa Trebišnjice za odvod i dovod na novu Bolnicu, a odakle će naravno biti račvanje za novo naselje koje će se graditi iznad Bolnice. Niknuće najmanje 100 poslovnih objekata, a sve će se dogoditi u naredne 4 godine. Što se tiče Otoka, kako se spekuliše, a mislim da tu ima dosta istine, elitno naselje će graditi Dodikov sin Igor, tu će biti kompleksi i hoteli, a za to će se praviti posebno čvorište kod nove zaobilaznice, a to će se ‘’utopiti’’ u cijenu zaobilaznice, zato se i kasni sa zaobilaznicom. Gradiće se jer to pokazuje i sumnjiva prodaja obala rijeke koju su Vode Srpske prodale izvjesnom Lazareviću. U stvari, Lazarević je samo jedna mala karika u ideji nekih Trebinjaca koji licemjerno sebe tako nazivaju. Kompletna obala za koju su i tvrdi komunisti smatrali da treba da bude prirodna kroz grad je uništena i prodata pa onda pitam ja vas da li je izvjesno da se na otoku i pridvoračkom polju neće ništa graditi. Hoće i sve će biti prodato, a niko od tih ljudi novac neće ostaviti ovdje nego će otići van Trebinja samo da sve očerupaju.’’
Uporna i hrabra borba Pokreta za restituciju
Tadašnji direktor Javnog preduzeća „Vode Republike Srpske“ Miroslav Milovanović prodao je oko 300 dužnih metara obale rijeke Trebišnjice, odnosno oko 12.000 metara kvadratnih, Konstantinu Lazareviću iz Modriče, koji je inače vlasnik firme „Kojo Komerc“ iz ove opštine.
Milovanović je trebinjsku zemlju, a pritom obalu rijeke Trebišnjice od Mosta Branilaca Trebinja pa nizvodno u dužini od oko 300 metara, prodao bez da je o tome obavijestio lokalnu vlast u Trebinju, rekli su tada u trebinjskom Pokretu za restituciju, koji su prvi obavijestili javnost o ovim aktivnostima.
Sporna Lazarevićeva lokacija uz rijeku Trebišnjicu
Čorokalo još jedna od karika u lancu
Prijedorski tajkun Dragan Čorokalo je u javnosti postao poznatiji kada je pod mentorstvom tadašnjeg direktora „Puteva RS“ Nenada Nešića, a sada aktuelnog ministra bezbjednosti BiH, pod sumnjivim okolnostima dobijao višemilionske poslove za održavanje magistralnih puteva. A istu praksu je nastavio Nešićev nasljednik Davor Kostrešević. Cijene su tada namještane kako se dogovoralo u četiri oka, a žalbene i pravosudne institucije su sve to prećutno odobravale i progledale kroz prste, kako je to svojevremeno pisao Žurnal. Tada je bio pokrenut i postupak protiv Nenada Nešića, ali je obustavljen.
„U zemlji kriminala i korupcije ne čudi kada tužioci obnevide pa obustave istragu protiv, na primjer, Nenada Nešića zbog zloupotrebe položaja. Okružno javno tužilaštvo Banjaluka dalo je sebi za pravo da i pored tomova dokumentacije koji dokazuju milionski kriminal unutar javnog preduzeća kaže – nema dovoljno dokaza“, objavio je Žurnal u oktobru prošle godine, kada je protiv Nešića obustavljen i posljednji postupak.
„Sve sam radio po nalogu Vlade RS“, rekao je Nešić i pravosuđe je zaćutalo.
Čorokalo, kao i Lazarević, možda jesu „male“ karike u lancu, ali kada se sve sabere i svi interesi namire, dobije se daleko šira slika opšteg kriminala i tajkunizacije pod pokroviteljstvom vlasti, a Trebinje kao interesantna zona za njegovo ostvarenje.
Ipak, primjer presude Okružnog suda u Banja Luci pokazuje da nikada nije moguće povezati sve karike i da borba obespravljenih građana ima smisla. Da li ima i podršku šire društvene zajednice, to je pitanje kojim se vlast intenzivno bavi, skrećući pažnju na druge teme i sakrivajući svoje prljave poslove.
ISTOK