Poslije mene potop

Milorad Dodik se ponaša po onoj izreci Luja XV „poslije mene potop!“, koja jasno izražava njegovu nebrigu i za Republiku Srpsku i za narod, nakon što se našao u bezizlaznoj situaciji u koju je nepromišljenim odlukama sam sebe doveo.

Iako je u njegovom okruženju sve veća nelagoda, većina njih još uvijek ćuti i ne smije otvoreno da se suprotstavi odlukama koje i njega i Srpsku vuku u još veću političku neizvjesnost, ali i pravne posljedice. I dok se neki ponašaju nepromišljeno, ne treba da sumnjamo da neki sva ova dešavanja vrlo dobro promišljaju.

Što se samog Dodika tiče njegova politička sudbina je zapečaćena, samo je pitanje koliko će još ljudi da povuče za sobom, jer je njegov stav „ako padam, ne padam sam!“. On nema više nikakvu strategiju i plan. Nakon odluke Narodne skupštine RS o besmislenom referendumu koji neće imati nikave pravno valjane izlazne rezultate za Srpsku, još je drastičniji dio Zaključaka NSRS koji se odnosi na prijetnju krivičnom odgovornošću. NSRS je precizirala da bi svaki organ vlasti, institucija ili pojedinac u RS koji bi sarađivao sa CIK-om oko izbora počinio krivično djelo prema članu 278a Krivičnog zakonika RS, koje se odnosi na nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija Republike. Time je stvoren pravni okvir kojim Dodik i vladajuća većina pokušavaju institucionalno spriječiti bilo kakvo učešće u izborima.

Sam Dodik otišao je i korak dalje, poručujući da se izbori u Republici Srpskoj neće održati „dok je on predsjednik“. Utvrđen je datum održavanja referenduma kojim bi se potvrdio njegov mandat, odnosno odbila presuda Suda BiH, iako takva opcija nema ustavno uporište, jer se referendumsko pitanje bavi pravosudnim pitanjima, mimo svoje nadležnosti. Ovim potezima Dodik pokušava stvoriti svojevrsni paralelni legitimitet u okviru Republike Srpske, iako je na državnom nivou situacija jasna – mandat mu je oduzet i izbori se moraju održati. Vlast u Republici Srpskoj se poziva na Ustav Republike Srpske koji ne poznaje oduzmanje mandata od strane CIK-a kao razlog za prestanak mandata.

Na pravne posljedice takvih poteza upozorio je dr Milan Blagojević, možda jedan od rijetkih iz njegovog bivšeg okruženja, koji se otvoreno suprotstavio i upozorava na pogubne posljedice Dodikovih odluka. Jer izbori će biti priznati i ako hipotetički samo jedan glasač izađe na njih. Zbog toga je najavljeni bojkot izbora besmislen.

Dejton 2

A što se tiče Srpske i njene budućnosti posljedice ćemo tek biti u mogućnosti da sagledamo. Ono što je već sada vidljivo jeste da je HDZ vješto manevrisao političkom krizom u BiH, davajući doziranu podršku Dodiku, sa ciljem da u destabilizaciji BiH isposluje što povoljnije političko rješenje za Hrvate u BiH. Svi hrvatski političari u regionu su saglasni oko opcije „jednakopravnosti Hrvata u BiH“ koja se završava trećim, hrvatskim entitetom. I oni strpljivo pripremaju teren za takvo političko razrješenje krize koja se zove Dejton 2.

Platforma na kojoj se ono gradi jeste Prudski sporazum, koji je svojevremeno u potpunosti zadovoljio interesa Hrvata u BiH, uz dodatne teritorijane ustupke RS koja tim sporazumom ništa nije dobijala. Bliskost Dodika sa hrvatskim političarima i kriminalnim krugovima je u tom smislu vrlo indikativna.

I dok čekamo kako će veliki svjetski igrači poredati svoje odnose snaga, što je u toku, naša politička sudbina je u rukama nepromišljenih političkih hazardera i ljudi  koji u svojoj političkoj sujeti ne vide dalje od sopstvenog nosa i vlasti za koju se grčevito drže. A da je na sceni širi plan razrješenja krize koju smo sami napravili, pokazuju i analogna dešavanja u Srbiji, gdje se vlast ponaša u sličnom maniru. S jednom razlikom, u Srbiji se građani bar bune protiv takvih politika. Ovdje je još „mrtvo more“.

Na istom fonu je i opozicija koja se, slično onoj u Srbiji, ponaša kao „muva bez glave“, a njihove histerične i frustrirane reakcije na Dodika ne proizvode ama baš nikakvu empatiju u narodu, izuzev gađenja na politiku.

ISTOK