Tu obroke ne traže više samo oni koji su zvanično korisnici socijalne pomoći, već i brojni građani čije plate i penzije više jednostavno ne mogu u svijetu poskupljenja podmiriti ni troškove hrane.
Siromaštvo načela pandemija
Redovi ispred javnih kuhinja u prošloj godini bili su čini se puno duži nego svih prethodnih. Siromaštvo koje je dijelom načela pandemija, u svom punom opsegu postalo je vidljivo 2022., kada je inflacija pojela velikim dijelom i plate i penzije u zemlji.
Većina ovih organizacija se i dalje dobrim dijelom oslanja na donacije građana i privrednika, iako nisu nezadovoljni ni redovnim uplatama koje imaju iz budžeta.
– Svaka donacija u bilo kojoj kuhinji ili litar ulja, pavlaka, mlijeko, to je dobro došlo. Kod nas ima 63 korisnika, od donatorskih sredstava napravimo 150 paketa, što građani doniraju, svaki mjesec resorno ministarstvo nam obezbijedi, uveli smo svježe voće – rekao je Amir Radeljaš, upravnik Javne kuhinje opštine Stari Grad.
– Ja mislim da je tri puta više korisnika nego što je bilo, mi imamo do 800 obroka na dan, ali postoji puno ljudi kojih je sramota da se vide da dolaze. Oni onda neće da uđu u evidencije, pa dolaze po pakete, a ima ih puno da ne žele da ih djeca vide da dolaze – navodi Miroslav Subašić, predsjednik UG “Mozaik prijateljstva“, Banjaluka.
Po posljednjim zvaničnim podacima javne kuhinje u Bosni i Hercegovini su hranile oko 14.000 socijalno ugroženih građana.
Zakon o PDV
Uzevši u obzir da je prošla godina bila među najtežima, dovoljno je ovaj broj pomnožiti samo sa dva puta i doći ćemo do poražavajuće cifre.
Ono što javnim kuhinjama stvara probleme je Zakon o PDV koji ograničava firme da doniraju hranu pred istek roka, jer se na istu plaća 17 odsto, piše Avaz.
– S obzirom na mnogobrojne zahtjeve, između ostalog i javnih kuhinja, predvidjeli smo da je u nacrt novog zakona uvršteno da se na hranu, koja je pred istek roka, da mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV – rekao je Ratko Kovačević, portparol UIO BiH.
Prema podacima UN oko 15 odsto građana u BiH živi u apsolutnom siromaštvu, dok su oko pola miliona ljudi u Bosni i Hercegovini korisnici nekog vida socijalne pomoći. Najviše smeta to što će iz kruga siromaštva posebno u sadašnjim uslovima teško biti izaći, a otvaranje novih javnih kuhinja svakako nije nešto čime jedno društvo treba da se ponosi.
