Pljačka postala “nesavjesno poslovanje”?!

Pljačka postala “nesavjesno poslovanje”?!

Bivša direktorica Agencije za bankarstvo Republike Srpske Slavica Injac svoju odbranu na suđenju za propast bijeljinske „Bobar banke“ temelji na optužbama protiv Gavrila Bobara, pokojnog vlasnika te banke..

Injac je na suđenju u banjalučkom Okružnom sudu izjavila da je za propast „Bobar banke“ „najodgovorniji njen vlasnik“, a da je Agencija za bankarstvo, na čijem čelu je bila u vrijeme kraha banke, preduzela sve što je mogla i trebala.

„Vlasnik je najviše uništavao banku“, navela je Injac.

Optužnica tereti Slavicu Injac da je od jula 2009. godine pa do novembra 2014. godine imala saznanja da “Bobar banka” posluje s velikim kreditnim rizikom, ali da i pored toga nije preduzela ništa, mada je to bila dužna. Prema optužnici, zbog velike kreditne izloženosti prema povezanim licima, te plasiranja loših kredita pričinjena je šteta od 122,5 miliona maraka, a „Bobar banka“ je propala, zbog čega su oštećene brojne firme, opštine i fondovi.

Injac navodi da je Agencija u periodu praćenja „Bobar banke“ izdala čak 70 raznih naloga za otklanjanje nepravilnosti, ali da je banka, što su je iz Agencije „više pritiskali“, pronalazila razne načine da zaobiđe naložene mjere. Navodno Agencija nije bila upoznata ni sa odlukama Nadzornog odbora banke o odobravanju kredita.

Zanimljivo je i obrazloženje da Agencija nije mogla znati za manjak od 10 miliona maraka keša u trezoru Bobar banke, navodeći da se to utvrdilo tek po uvođenju privremene uprave u banku.

„Izgleda da su svi u banci znali za loše poslovanje, ali niko nije o tome obavijestio Agenciju, pa ni anonimno. Agencija nije mogla znati za neke stvari koje banka skrivala. Duple knjige su otkrivene tek po uvođenju privremene uprave“, rekla je Injac.

Pokojnog Bobara optužila je i da je iz banke izvukao 40 miliona maraka kroz kredite firmama u Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Odbrana Slavice Injac, kojoj se pred Okružnim sudom u Banjaluci sudi za nesavjesno poslovanje, zasnovana na teškim optužbama pokojnog Gavrila Bobara, mogla bi da ima smisla kada bi se posmatrala izolovano, izvan političko-interesnog konteksta u kojoj se desila propast ove banke, te činjenice da je ona na čelo Agencije postavljena kao osoba potpuno lojalna Miloradu Dodiku, neprikosnovenom dugogodišnjem vlastrodršcu u Republici Srpskoj.

Tvrdnje Slavice Injac, posebno one o tome da nije imala pojma da je iz trezora „Bobar banke“ nestalo deset miliona maraka, mogle bi da „piju vode“ da je Agencija za bankarstvo bila nezavisna od političkog uticaja, a ne pod potpunom kontrolom vlasti s Dodikom na čelu.

Tada bi se kao relevantna mogla uzeti mogućnost da je „Bobar banka“ Agenciji za bankarstvo slala netačne mjesečne izvještaje o internoj kontroli i popisu koji se vrši na kraju godine, pa Agencija nije imala na osnovu čega da posumnja da nešto nije u redu s poslovanjem banke.

Vjerovatnoća je i da se manjak novca iz trezora fiktivno vodio na filijalama banke, kojih je bilo 50, pa je na njihove blagajne bilo moguće rasporediti po, na primjer, 100.000 KM , a da se to ne primijeti.

Uz to, revizija poslovanja banke, koja se obično radi u januaru da bi se potvrdili rezultati banke, takođe može da prati kretanje novca po blagajnama i ciljano kontroliše neke od njih. To rade ovlaštene revizorske kuće, koje je „Bobar banka“ zaobilazila u širokom luku, jer su one mogle da otkriju nepravilnosti i o tome sačine zapisnik, pa ga proslijede Agenciji za bankarstvo RS.

Pošto su svi u vlasti, baš kao i u Agenciji za bankarstvo, odlično znali da je „Bobar banka“ duže vrijeme bila u problemima, Injac je trebalo češće da nalaže kontrolu banke i drži je pod nadzorom.

Dakle, Agencija nije morala znati da je nestalo deset miliona maraka iz trezora „Bobar banke“, ali se to, sasvim je jasno, nije moglo dugo kriti, a krilo se, i to godinama. Zbog proste činjenice što je nelogično da tako mala banka u izvještajima prikazuje da, pored dnevnih potreba za gotovinom, drži tako veliki iznos koji joj realno ne treba za dnevno funkcioniranje.

Primjera radi, neke banke, koje su po bilansu bile sedam puta veće od „Bobar banke“, u glavnom trezoru nisu držale deset milliona maraka u kešu.

U prilog tvrdnjama Slavice Injac, koja alibi za sebe nalazi optužujući pokojnog Gavrila Bobara, ne ide u prilog činjenica da je ona na mjesto direktorice Agencije za bankarstvo RS postavljena kao osoba od najvišeg povjerenja Milorada Dodika, kako bi on pod kontrolom držao najveći dio bankarskog sektora uSrpskoj.

Dalje, indikativno je da je prinudna uprava u „Bobar banci“ uvedena dva mjeseca nakon što je Gavrilo Bobar preminuo. On je iznenada preminuo 30. septembra 2014. godine, a Agencija za bankarstvo je prinudnu upravu nad bankom uvela 27. novembra iste godine.

Mjesec dana kasnije je po kratkom postupku donesena odluka o likvidaciji banke.

Gavrilo Bobar bio je blizak sa Miloradom Dodikom i jedan od visokih funkcionera SNSD-a. Dodik je polagao velike nade u to da će sa Bobarom, kao kandidatom SNSD-a za gradonačelnika Bijeljine na lokalnim izborima 2008. godine, u tom gradu sa trona uspjeti da skine SDS.

Upravo za finansiranje tih izbora iz trezora „Bobar banke“ izvučeno je oko šest miliona keša, koji su podijeljeni lokalnim organizacijama SNSD-a širom RS, uz dogovor da mu se novac vrati nakon očekivanog izbornog trijumfa.

Bobar je, međutim, izgubio izbore od SDS-ovog (sada takođe pokojnog) Miće Mićića. Kada je od Dodika zatražio da se novac vrati „Bobar banci“, tvrde dobro upućeni izvori, Dodik je Bobaru lakonski odgovorio- ko ti je kriv što si izgubio izbore. Bobar je, namjeravajući da spasi svoje poslovno bogatstvo, nastavio politički angažman, pa je na opštim izborima 2010. godine osvojio poslanički mandat u Narodnoj skupštini RS, ali kraj tog mandata nije dočekao.

Iznenada je preminuo 30. septembra 2014. godine. Samo mjesec i po dana nakon njegove smrti, počela se rušiti imperija Bobar. Prvo je “pala” Bobar banka, a onda i ostale njegove firme. Njegova supruga i dvoje djece, kako tvrde dobro upućeni izvori, ostali su bez novca, mada je Dodik obećao porodici da ih „neće ostaviti na cjedilu“ i da će im pomoći da kompanija stane na noge, što se nije desilo.

Optužnicu protiv Slavice Injac i još 15 osoba podiglo je Tužilaštvo BiH u martu 2017. godine. Prema optužnici, ta grupa se teretila da je djelovala „kao zločinačka organizovana grupa, koja je finansijskim kriminalom i raznim zloupotrebama načinila štetu od 122,5 miliona KM, za koliko je oštećena ’Bobar banka’“.

Predmet protiv Slavice Injac je, zbog, kako je obrazloženo, njene bolesti, prebačen na Republičko javno tužilaštvo u Banjaluku i posle raznih zavrzlama i višemjesečnog „putovanja“ optužnice iz Sarajeva do Banjaluke, sudi joj se pred banjalučkim Okružnim sudom, dok je protiv ostalih počelo sudjenje pred Sudom BiH.

Republičko tužilaštvo je izmijenilo optužnicu Tužilaštva BiH, pa joj se sada umjesto pripadnosti „zločinačkoj organizovanoj grupi“ sudi za „nesavjesno poslovanje“.

Injac i ostali osumnjičeni za propast „Bobar banke“ uhapšeni su u akciji „Lavina“ u martu 2016. godine. Tada se tvrdilo da je pokrenuta istragu u jednoj od najvećih, ali i najskupljih afera u istoriji BiH. „Najveća i najskuplja“ završila je tako da se Slavici Injac sudi tek za nesavjesno poslovanje…

(Žurnal.info)

CATEGORIES
Share This