Javnost zaslužuje da zna! Mediji su glas javnosti. Svi mediji. Ne samo oni odabrani, putem kojih vlasti plasiraju odabrane informacije.
Nakon što je američki ambasador u BiH Majkl Marfi, u intervjuu za Srpskainfo rekao da je Republika Srpska, od početka 2023. godine, pozajmila 1,1 milijardu KM sa Banjalučke berze, iz Ministarstva finansija su to, brže-bolje, o čemu smo već pisali, pokušali demantovati.
Da podsjetimo, u svom saopštenju su rekli da Marfi obmanjuje javnost i da se Republika Srpska, u ovoj godini, zadužila sa 447 miliona KM. Da, u ovoj godini! A Marfi je, što smo više puta do sada ponovili, govorio o periodu od početka 2023. godine.
Da li to znači da je on u pravu i da je Ministarstvo finansija, samim tim, ipak demantovalo svoje, a ne njegove tvrdnje? Ili da, jednostavno, nisu dobro pročitali Marfijevu izjavu?
Takođe, nakon što smo objavili saopštenje ministarstva, čitaoci su se mahom javljali sa tvrdnjama da se Vlada uveliko zadužuje i kod dobavljača.
Misteriozni kreditor
Zbog svega navedenog, a kako bismo otklonili eventualne nedoumice, 20. novembra smo poslali upit na adresu ministarstva.
Kako odgovor nismo dobili, nazvali smo ih.
Tražili smo infromacije, a dobili drskost, poklopljenu slušalicu i sumnju – da li Ministarstvo finansija krije stvarne informacije o dugu Srpske!?
Da li, putem medija za koje se redovno oglašavaju, očekujući da će ostali, kojima ne odgovaraju na upite, te informacije prenositi, mažu oči građanima?
O starim dugovima, malo šta se zna, a nova se već pojavljuju! Prošlo je nekoliko dana otkako je Vlada donijela odluku o prihvatanju zaduženja od 100 miliona evra. Kreditor, i dalje, misteriozan. Kina, Rusija, Mađarska… ili?
U Odluci, ekspresno objavljenoj u Službenom glasniku Republike Srpske, navedeno je da je namjena kredita da se obezbjede sredstva za finansiranje budžetskog deficita i refinansiranje duga.
Ovim putem, u ime građana Srpske, pozivamo ministarku finansija Zoru Vidović da objavi detalje o kreditima – ko kupuje dug Srpske, pod kojim uslovima i posljednje, ali i najvažnije – da li i na koji način se taj novac koristi za dobrobit građana RS?
Dok odgovore čekamo, ako ih dočekamo, sa našim sagovornicima smo pokušali da rasvijetlimo cijelu situaciju.
Ekonomista Predrag Mlinarević podsjeća da će se krajem godine podvući crta preko podataka izvršenja budžeta i stanja duga i garancija. To su, kaže, podaci, za koje se nada da će ih resorno ministarstvo objaviti.
-Ono što je važno u našoj javnosti jeste afirmacija debate za šta se upotrebljavaju sredstva iz zaduženja. Bilo bi dobro definisati pravila koja bi predvidjela da se zaduživanje može ostvarivati samo za vraćenje starog duga i za kapitalne projekte. Tada bi imali kontrolu zaduživanja i lakše praćenje pridržavanja pravila kroz predloge budžeta – kaže on.
Koliko smo zaduženi?
Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je neophodno da Vlada izađe sa konkretnim podacima – kakvo je stvarno stanje i koliko smo zaduženi.
-Što se tiče zaduživanja na Banjalučkoj berzi, tu su podaci vrlo precizni i nema nikakve dileme šta je stvarno stanje. Ono što je ambasador Majkl Marfi iznio – to su podaci koji su kumulativno uzeti sa berze. Sistem ili način na koji se taj novac dalje koristi je podatak koji je jedino dostupan na zvaničnim dokumentima, koje objavljuje Ministarstvo finansija. Što se tiče kumulativnog zaduženja od milijardu i sto miliona, to je jedan proces gdje se, s jedne strane zadužuje, a s druge strane, razdužuje. Teško je ući u suštinu i reći da li se povećava neto ino dug ili se povećava neto unutrašnji dug – objašnjava Pavlović.
Nezahvalno je, kaže, davati ocjene, bez ozbiljne analize i kompletnih informacija.
-Cijeni se da je Marfi uzeo kumulativne podatke o zaduženju na berzi. Nije sve to u potrošnji u zemlji, nego je, na neki način, iskorišteno za vraćanje dospjelih dugova. Teško je reći koliko je toga iskorišteno da se vrati dug, a koliko je neko novo zaduženje. Da li se mi zadužujemo naknadno, pa pravimo problem budućim generacijama, krpljenjem budžeta? Ono što je sigurno jeste da se zaduživanje, vrši po nekom planu. Bilo bi bolje da ga nema, imajući u vidu činjenicu da je deficit u prošloj godini, koji je prenesen u ovu, bio 400 miliona KM. To je između osam i deset odsto budžeta – zaključio je Pavlović.
Pristup informacijama
Opšta netransparentnost – utisak je Damjana Ožegovića iz Transparensi Internšnela u BiH.
-Svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa svim informacijama u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa zakonom. Ne mogu se infromacije dijeliti selektivno određenim pravnim ili fizičkim licima, a drugima ne, pod izgovorom da su već date, odnosno, da su već objavljene. To nije dovoljno. Svako ima pravo pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, a svi javni organi, pa tako i Vlada, su dužni da te informacije objave u skladu sa javnim interesom – podsjeća Ožegović.
Kaže da su sve informacije o novčanim tokovima, pogotovo o zaduženjima, od javnog interesa i da, iz tog razloga, moraju biti dostupne, kako proaktivno, odnosno, unaprijed, tako i reaktivno, odnosno, na traženje.
-Kada su u pitanju zaduženja, to je, očigledno, posebna priča, budući da se i sama zaduženja rade netransparentno, odnosno, često se ne zna na koji način, samo se objavi ukratko ponekad informacija koliko je novca posuđeno, ali ne na koji način, od koga i pod kojim uslovima. Vrlo vjerovatno se zbog toga ne može doći ni do konačne cifre, odnosno, do svih informacija o svim zaduženjima – kateforičan je Ožegović.
Srpskainfo
