Pismo porodice Radović uredništu CDM-a i Antene M

Pismo porodice Radović uredništu CDM-a i Antene M

Dobio sam pismo koje su napisala djeca pokojnog Rada Radovića, komandanta jedinica Bilećki dobrovoljci, sin Miloš, kćerke Marija i Milica, koje prenosim u cjelosti. Crnogorski portali CDM i Antena M, koji su jako bliski odlazećem DPS-u i predsjedniku Milu Đukanoviću, objavili su tekst usmjeren protiv mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilofija, u kome se indirektno u negativnom kontekstu govori o jedinici kojom je komandovao Rade Radović.

Djeca pokojnog Rada su odlučila da demantuju neistinite tvrdnje iznesene na portalima CDM i Antena M, ali njihov Demanti pomenuti portali nisu objavili. Tekst koji sam dobio prenosim u cjelosti, bez ikakvih izmjena, uz kratku napomenu da je čudno kako režimski crnogorski mediji napadaju vladike jer su obilazili vojsku u Hercegovini tokom rata 1992. godine, nakon Mitrovdanske ofanzive Hrvatske vojske HVO kojom je komandovao Janko Bobetko, a ne kritikuju Mila Đukanovića što je obilazio crnogorske rezerviste oko Dubrovnika, dijelio cigarete i piće, i što je kao premijer Vlade Crne Gore učestvovao u pripremanju napada na Dubrovnik 1-og oktobra 1991. godine?

Poštovani,

Obraćamo se povodom teksta koji je dana 27.08.2020. godine pod naslovom „Na prvoj liniji velike Srbije“ objavio portal Antena M a prenio portal CDM. U tekstu se govori o navodnom etničkom čišćenju u istočnoj Hercegovini, a propraćen je fotografijama našeg oca i njegovih saboraca nastalih u ratu 1992-1995 godine. Molimo Vas da navedeni tekst u prilogu prenesete integralno.

Naš otac , major VRS i komandant jedince „Bilećki dobrovoljci“, Radovan Rade Radović bio je častan i duboko moralan čovjek za čije se ime, kao ni ime jedinice koju je vodio, nikada nije vezivao nijedan zločin. Navodi portala Antena M i CDM-a, gdje se oni zajedno sa vladikama SPC dovode u kontekst etničkog čišćenja, su netačni , sramni i nedopustivi. Sigurni smo da je autorima sramnog teksta poznato da je jedinica našeg oca brojala preko 120 pripadnika protiv kojih nikada nije pokrenut ni jedan krivični postupak. U sudskim predmetima koji su se vodili pred Haškim tribunalom protiv drugih lica vezano za ratna dešavanja u Istočnoj Hercegovini od strane Haškog tužilaštva je konstatovano da se jedinica koju je vodio naš otac ne može vezati ni za jedan zločin te je iz iznijetog razloga ista na čelu sa našim ocem izuzeta iz bilo kakvog procesuiranja.

O našem ocu i njegovim saborcima najbolje govore časna djela u odbrani svog naroda.
Naš otac je bio čovjek koji je poštovao i uvažavao svakoga, pa i one sa druge strane nišana. U borbu je išao da bi branio svoj narod a ne da bi etnički čistio drugi. Zauvijek će nam ostati u sjećanju trenuci kada nam je otac na porodične ručkove dovodio ratne zarobljenike objašnjavajući to činjenicom da hrana koju dobijaju nije dovoljno dobra!

Prije svakog odlaska na ratište otac bi molio sveštenike da dođu i da se pomole za živote saboraca ali i da vojnicima objasne kako je i u ratu potrebno biti čovjek i ne činiti zločine, postupati u skladu sa Božijim zapovijestima. Po njemu dobar čovjek u miru u ratu je još bolji, a loš u miru, u ratu još gori. Na svojoj kapi nosio je krst!

Krst je za njega bila vjera i podsjećanje na zapovijesti Božije. Duboko je poštovao sve vladike i smatrao je da su bili podrška borcima kroz molitve i riječi utjehe, jer kada gledate smrti u oči jedino je Bog onaj koji vam daje nadu. Vjera i sveštenici su bili tu da ne zaboravimo da smo ljudi pa i kada smo na različitim stranama.
Zato mi, ponosna porodica Radović, izražavamo duboko gnušanje nad objavljenim tekstom koji je imao za cilj da diskredituje naše vladike i uprlja časnu borbu našeg oca i njegovih saboraca.
Koristimo ovu priliku da se zahvalimo rukovodstvu Republike Crne Gore u periodu 1992-1995 godina, koji su jedinicu našeg oca nesebično pomagali na razne načine.

Posebno pozdravljamo učinjene napore tadašnjeg rukvodstva Crne Gore za obezbjeđivanje goriva neophodnog za funkcionisanje vojnih vozila Vojske Republike Srpske. Rukovodstvu Republike Crne Gore tada nije smetala duga brada našeg oca, koju je inače nosio kako bi iskazao žalost za poginulim saborcima. U tim ratnim godinama pojedini istaknuti pripadnici jedinice našeg oca su sa rukovodstvom Republike Crne Gore razvili duboka prijateljstva pa su evo i danas, 25 godina nakon rata, tom istom rukovodstvu dragi gosti na intimnim porodičnim svečanostima. Ipak, navedeni podatak, iako poznat autorima i uredništvu, nije objavljen u pomenutom tekstu, moguće iz razloga što bi im pripao kontekst koji je pripao vladikama SPC u istom tekstu.

Gospodo naručioci teksta čestitamo Vam slobodu! Stigla je i u bratsku Crnu Goru. Naš otac je za slobodu pozivao i u šume i u gore ali za svoj narod a ne protiv njega. Mi danas nemamo ni vile ni rizorte, ali imamo slobodu koju su nam ostavili svi časni borci prethodnog rata.
Od oca smo naslijedili čist obraz i puno srce ponosa. Mi kroz vaše rizorte šetamo slobodni, podignute glave. Kuda i kako šetaju vaši nasljednici ?
Zakon će sigurni smo zakucati na vaša vrata a naša porodica će to posmatrati visoko podignute glave znajući da čast i bruka žive dovijeka.

Miloš, Milica i Marija Radović – ponosni potomci Rada Radovića

Nebojša Vukanović

CATEGORIES
Share This

COMMENTS