Pandurević: U našoj srpskoj kući, mi ćemo se svađati i tući s vlašću do koske, ali ćemo tu kuću braniti od svakog spolja

Pandurević: U našoj srpskoj kući, mi ćemo se svađati i tući s vlašću do koske, ali ćemo tu kuću braniti od svakog spolja

Član glavnog odbora SDS-a Aleksandra Pandurević u intervju za portal Nacional.live analizirala je situaciju u SDS-u i u opoziciji, zašto su se gubili izbori i šta je potrebno uraditi da bi se to promijenilo.

SDS je na opštim izborima 2022. godine doživio težak poraz, da li je stranka uradila analizu i šta je po Vama uzrok?

-Jeste, stranka je uradila analizu izbora i nju je usvojio i Glavni odbor. SDS ima ozbiljan trend pada glasova još od 2016.godine. Ta analiza, ne samo za 2022. nego i za 2020. i 2018, pokazuje isto – glasovi se većinskim dijelom prelivaju unutar opozicije i to mahom od SDS-a ka drugim opozicionim partijama.

Zašto gubimo glasove? Prema mom mišljenju, više je razloga. Prvi, ali ne i najvažniji jeste da je SDS bio glavna meta vlasti i da su vrlo sistematično radili na njegovom rastakanju kao najsnažnijem konkurentu.

Drugi razlog jeste što je SDS skrenuo lijevo od SNSD-a i prestao biti snažna nacionalna opozicija. Ulaskom u Savjet ministara nekako se izgubila identifikacija između SDS-a i Republike Srpske i postali smo talac nekoliko pozicija. Djelovalo je kao da nam je u fokusu BiH a ne Srpska, dok smo u Republici Srpskoj bili puki komentatori poteza Milorada Dodika.

I treći razlog zbog kojeg su se naši glasovi prelivali ostatku opozicije jeste što smo se ponašali kao da smo mi sateliti tog ostatka opozicije i dozvolili smo sebi da padnemo u njihovu sjenu i da i dalje gubimo svoj identitet.

SDS ima konstantan pad glasova, šta po Vama treba uraditi da se takav trend zaustavi?

Prije svega moramo resetovati svoju politiku, vratiti se sebi i svojim izvornim principima. Moramo biti srpska, demokratska i državotvorna stranka. Moramo znati šta hoćemo, a ne samo šta nećemo. Okosnica politike ne može biti samo kriticizam Milorada Dodika. Evo, kritikujemo ga 17 godina i on nije izgubio nijedan glas, a mi smo od 2014. izgubili 80.000. Kakvu smo sliku stvorili? Samo sliku sopstvene nemoći, a on je dobio nezasluženu moć. Mi moramo biti nosilac i kreator političkih procesa, imati svoje jasne ideje i program. Veliku partiju od malih razlikuje to što ona ima jasan nacionalni i ekonomski program obnove društva koji proističe iz potreba naroda. Na populizmu možete dobiti malo glasova, ali se oni brzo istope. Vidjeli ste kako su u cijelom region prošli populisti. Zasijaju i nestanu. Od državotvorne i nacionalne stranke, birači očekuju mnogo više. Očekuju da ima političku inicijativu i kaže šta hoće, šta vidi kao rješenje, koje su to crvene linije, kakva je danas naša vizija Republike Srpske, a ne samo da slušaju šta nećemo i šta ne valja. Svi znamo da mnogo toga ne valja, ali dajte da vidimo kako ćemo mi to popraviti. Ljudima treba nada, budućnost, a ne depresija. Ako ostanemo u zoni kritizicma i depresije tonućemo i dalje. Na nama je da pokažemo da smo shvatili poruke birača, da prvo promijenimo svoju političku strategiju da bi mogli mijenjati društvo.

Da li je najodgovorniji za izborni debakl Mirko Šarović?

-Bilo bi neumjesno da se sad drvljem bacam na gospodina Šarovića. On je prihvatio svoju odgovornost i podnio ostavku. Lako je sada svu krivicu svaliti na njega, ali svi smo više ili manje saučesnici jer je većina ćutala i išla linijom manjeg otpora, a po kuluarima negodovala. Sjećam se da je sadašnji predsjednik gospodin Milan Miličević, nakon lokalnih izbora 2020. godine, otvorio pitanje izbornog debakla i ukazao da nas 2022. čeka još gori rezultat ako nešto ne promijenimo, ali je tada bio usamljen. Potrefila se i korona i zabrana okupljanja što je bio alibi da Skupština SDS-a ne prodiskutuje o svemu.

U mnogim mjestima gdje SDS imao 2020. godine nove mlade ljude za kandidate napravio je dobar rezultat, da li je to recept za 2024. godinu i koliko je stranci pomogla pobjeda Ljubiše Petrovića na opozivu?

-Dva su uslova za dobar rezultat: dobar program za lokalnu zajednicu i kvalitetan kandidat koji može to da iznese. Građanima je najbliža lokalna vlast jer se ona bavi onim što itekako utiče na naš svakodnevni život – od administracije, preko puteva, rasvjete. Nije vam svejedno da li vam se dijete uveče vraća iz škole ili sa treninga po osvjetljenoj ili neosvjetljenoj ulici, imate li ili nemate dovoljno vode i dobru kanalizaciju, da li ima ili nema pasa lutalica, da li su vam zimi čiste ulice ili nisu, da li se kontejneri redovno prazne ili ne, da li imate ili nemate neke subvencije ili olakšice iz opštinskog budžeta. Pokazalo se da su građani najskloniji kažnjavanju upravo onih koji na tom nivou ne urade dovoljno ili rade loše, ali itekako znaju da nagrade i one koji rade dobro.

Trijumf gradonačelnika Petrovića sigurno je znači mnogo cijelom SDS-u jer je stranku ohrabrio i vratio joj optimizam nakon teškog poraza 2022. godine. Takođe, srušen je i mit o neranjivosti i nepobjedivosti SNSD-a. Ranjivi su, pokazalo se, itekako, a osnovno oruđe su častan i čestit rad, i dobra stranačka logistika koja je u stanju da spriječi izborne krađe.

Ponovo su brojni problemi za SDS u Banjaluci, stranka je ostala bez odbornika u najvećem gradu Srpske, a već se licitira s imenima potencijalnih nasljednika Milana Radovića. Šta je razlog katastrofalnog stanja SDS u gradu na Vrbasu?

-Zaista ne poznajem dovoljno dobro situaciju u Banjaluci da bih mogla dati precizan odgovor. Urušavanje SDS-a u glavnom gradu Srpske počelo je davno od strane međunarodne zajednice. Od toga se stranka nikada nije uspjela oporaviti. Sve što danas gledamo jeste recidiv tog. Tako teško ranjen SDS postao je lak plijen za mnoge. Fenomen preletača upravo je najizraženiji tamo gdje ima najviše resursa, odnosno gdje je mandate najprofitabilnije unovčiti. Parlamenti su nam postali buvlje pijace.

Koliko ste zadovoljni radom Milana Miličevića od kako je vd predsjednika SDS i da li vjerujete da ima snage da riješi brojne probleme u stranci?

-Tehničko rukovodstvo SDS-a izabrano je sa mandatom da sprovede unutarstranačke izbore i ojača strukturu stranke. To ide dobro. Gospodin Miličević ima jednu dobru osobinu, koju bih voljela da imam i ja, a to je da je jako strpljiv i sposoban da danas sasluša 150 ljudi sa 150 različitih mišljenja i da ih na kraju dana sve okupi i drži jedinstveno. Zahvaljujući toj njegovoj osobini, u SDS-u su se svi ponovo počeli okupljati i stranka je živnula jer se i onaj neki obični član osjeća uvaženo.

Što se tiče političkog reseta i oživljavanja stranke, mislim da to ide u drugoj fazi i da je i on svjestan prijašnih grešaka SDS-a. Vjerujem da je sposoban i spreman da SDS vrati njegovim temeljnim vrijednostima i načelima jer znam kako je i ranije i kako i sada razmišlja. Uostalom, godinama govori da moramo voditi proaktivnu opozicionu borbu, a ne samo da se bavimo kriticizmom.

Za kratko vrijeme na čelu SDS-a uspjeo je nakon dugo vremena vratiti SDS u centar medijske pažnje odlaskom na sastanak kod Milorada Dodika, kako gledate na taj potez?

-Bezrezervno podržavam potez predsjednika Miličevića, kao što ga je podržalo i cijelo Predsjedništvo SDS-a. Ako su svi bošnjački političari sjeli za sto da bi zajedno uputili atak ka Republici Srpskoj, ako su Hrvati sabrani u HNS, naša obaveza jeste da kao državotvorna opozicija pokažemo da je imovina Republike Srpske ‘’crvena linija’’ i da niko ne računa da ćemo to pitanje koristiti za obračune unutar Republike Srpske. U našoj srpskoj kući, mi ćemo se svađati i tući s vlašću do koske, ali ćemo tu kuću braniti od svakog spolja. Nije imovina samo Dodikov problem, nego je to pitanje tkiva i opstanka Republike Srpske.

Tu se poslije stvorila fama zašto Miličević nije otišao na onaj drugi sastanak. Sjetite se da je i na presu prije prvog sastanka rekao da neće ništa potpisivati jer odluke treba da donese NS RS i da lideri ne mogu govoriti u ime naroda. U toj izjavi je bilo jako mnogo stavova koje su, bez naših poslanika, ranije, usvojile stranke iz vlasti, ali ih nikada nisu poštovali. Bilo je i mnoštvo nadrobljenih stavova koji nemaju veze sa imovinom. Znam da im je predsjednik Miličević i na tom sastanku rekao da je stepen realizacije zaključaka koje su već usvojili ravan nuli i da se na taj način ruši dignitet NS RS i da nas zbog toga više niko ozbiljno ne shvata.

Podsjetiću vas da se SDS sve od 2015. uvijek odazivao na poziv predsjednika Republike i podržao mnoge usaglašene akte u NS RS – od Rezolucije o nepriznavanju tzv. Kosova do Platforme o osnovama za vođenje razgovora o ustavnim promjenama. Rezultat takve političke matrice – biti opozicija vlasti, ali ne i Republici Srpskoj – je bio da smo imali stalni rast glasova i da smo 2014. bili egal sa SNSD.

Žao mi je što na sjednici NS RS nisu definisane makar tri zaključka za odbranu imovine Republike Srpske i što sjednica nije posvećena pitanju imovine, nego odlaganju za sljedeći milenijum odluka o vraćanju nadležnosti u oblasti odbrane, UIO i VSTS. NS RS je morala jasno reći da nema odluka u institucijama BiH sve dok nam ne deblokiraju gasnu konekciju na Rači i izgradnju HE u ‘’Gornjem toku’’ Drine, da ne prihvatamo nikakvu Šmitovu radnu grupu koja treba pisati nekakav zakon o državnoj imovini i da nećemo prihvatiti ni taj zakon.

Da li je to znak da će SDS u narednom periodu voditi nezavisnu politiku u odnosu i na vlast i na opoziciju?

Nadam se da hoće. Mene, kao nekog u čijem je genetskom kodu SDS, čija majka je za ideju SDS-a logorovala 44 mjeseca u ‘’Silosu’’, zanima samo jak SDS, kao i sve one koji su srcem u SDS-u. Drugi nas ne interesuju. Da isto mislimo u opoziciji, bili bi u istoj partiji. To što o Dodiku i SNSD-u, u SDS-u mislimo ovako ili onako, nije važnije od onog koliko volimo Republiku Srpsku i koliko nam je ona bitna. Mi jesmo i bićemo opozicija vlasti, ali nikada opozicija Srpskoj.

Prethodnih godina dozvolili smo sebi da nam drugi iz opozicije diktiraju kako ćemo da radimo i da se zapetljamo u neke igrarije koje ne dolikuju SDS-u. Njihovo je legitimno pravo da se nameću i gledaju svoj interes, ali i naše je pravo da štitimo integritet SDS-a. Nadam se da se SDS vraća sebi. Mi jesmo stub opozicije, najveća partija koja ima najviše odgovornosti, ali moramo imati i najviše prava. Bili smo zaboravili na svoja prava, a ponijeli samo odgovornost i tu smo gdje jesmo. Naučili smo lekciju i vrijeme je da timski igramo za jak SDS jer bez njega nema ni promjena. Vrata su svima otvorena, ali i ispred i iza njih mora postojati poštovanje, uvažavanje i mora se znati red.

Izvor: Nacional.live

CATEGORIES
Share This