Opozicija politički izolovala Dodika

Koliko god da je ovdašnja javnost naklonjena Miloradu Dodiku u smislu neodobravanja poteza visokog predstavnika i negativne ocjene njegove presude, sam Dodik je nizom nepromišljenih poteza najprije sam sebe izolovao, a onda mu je opozicija u Srpskoj dodatno zakucala ekser u sanduk koji je sam sebi dobrim dijelom skovao.

Opozicija je nakon dužeg vremena ostvarila političku pobjedu odvajajući lidera HDZ-a Dragana Čovića od dugogodišnje tijesne saradnje sa SNSD Milorada Dodika. U kojoj mjeri je takav razvoj situacije zabolio Dodika najbolje pokazuju prve reakcije njega i njegovih najbližih saradanika, koji su pokazali vidno razočarenje Čovićevim zaokretom. Tako su se opoziciji otvorila vrata vlasti na nivou BiH i u situaciji kada Dodik dodatno zaoštrava odnose nizom radikalnih odluka i onih koje tek najavljuje, oko njega se sve više zatvara krug. Za ovako nešto je bila neophodna politička hrabrost i Dodik je očigledno loše procijenio politički razvoj događaja.

Tako se sve jasnije pokazuje da njegove namjere realno i nisu nikakvo otcjepljenje ili konfederacija sa Srbijom, jer pored činjenice da takva politika nema značajnijeg saveznika, ona je ipak samo rezultat njegove lične osvete prema onima koji su ga do juče tolerisali i progledali mu kroz prste, nadajući se njegovoj staroj kolaboracionističkoj politici. Odatle je i jasna poruka koja je došla iz onih centara moći koji ovdje realno odlučuju o svemu, kada su rekli da je ova kriza isključivo politička, a u manjoj mjeri bezbjednosna, kako je to pokušao Dodik. Politički manevri da u ovoj situaciji isposluje neku pregovaračku poziciju – propali su i niko sa njim ne želi da pregovara!

U kojoj mjeri će ovakav potez opozicije da je joj napravi štetu u javnosti, najviše će zavisiti od načina na koji će on biti iskomuniciran i predstavljen u javnosti. Kao i od kadrovskih rješenja onih koji treba da budu slika jedne drugačije politike od Dodikove. Ono što građani bez sumnje očekuju jeste promjena jednog korumpiranog sistema, otklon od politike etničkih sukoba i strahova od rata, ali i promociju lica koja imaju kredibilitet za takvu politiku.

Čini se da je daleko značajnije da se promjeni dominirajućeg narativa koji je Dodik nametnuo, a koji se zasniva na politici izdaje, podjela, sijanju strahova i međunacionalnog nepovjerenja. Takva politika je bez sumnje potrošena i to se vrlo jasno vidi i kroz odlazeću radikalsku politiku u Srbiji, ali i slabosti opozicije koja je ostala zarobljena u potrošenim paradigmama. Odatle bi bilo značajno da opozicija u Srpskoj, ukoliko ima kapaciteta za takvo nešto, prije svega promijeni vladajući diskurs i stvari okrene u potpuno drugom pravcu, stabilnosti, reformi, razvoja i saradnje. Ma koliko to ne izgleda politički atraktivno, to bi na duže staze dalo rezultate. Stalna i bolja komunikacija sa građanima, sa jasnim porukama i ciljevima, vratila bi bez sumnje povjerenje u opoziciju u Srpskoj. A što se tiče Dodika sa  njim bi se trebalo najmanje baviti, jer je on svoju dugu političku epizodu očigledno završio i taj proces je u toku.

ISTOK