ODLAZE BEZ ŽELJE ZA POVRATKOM: Čitav jedan grad digao ruke od Bosne i Hercegovine –

Državljanstva BiH se u poslednjih 25 godina odreklo više od 100.000 ljudi odričući se tako, bar pravno, svake veze sa zemljom rođenja. Istraživali smo da li je problem daleko veći od tog, koji su danas razlozi zašto ljudi napuštaju ovu zemlju u odnosu na ranije i može li se taj negativni trend zaustaviti.

Od Bosne i Hercegovine ruke je digao čitav jedan grad, bar na papiru. Međutim, stvarnost je daleko surovija i poraznija. Stvarni broj onih koji su iz nje otišli, daleko je veći. U poslednjih 10 godina, BiH gubi oko 50.000 stanovnika godišnje, od čega oko 40.000 odlazi iz zemlje, kaže demograf Stevo Pašalić.

“Tako je BiH u posljednjih 10 godina izgubila negdje oko 430.000 stanovnika. Od 1991. , kad je imala demografski maksimum od 4.377.033, sad je prema mojim izračunima 2.904.256. To je zaključno sa 2023. 1.472.000 ljudi manje, i biće ih još manje”, smatra Pašalić.

– Ovakvo stanje u BiH je poraz politika koje nama upravljaju već skoro tri decenije. Razlog za odlazak je u početku bila ekonomska situacija, a kasnije su dolazili korupcija koja favorizuje podobne, a ne struku, kriminal i partokratski sistem u kojem je dobro samo političkim partijama i njihovim čelnicima, kažu analitičari.

U stopu ih prate loš sistem obrazovanja, pa čak i zagađenje, navodi Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centara iz Tuzle.

“Koliko god da smo mi kao građani prilično sigurni u mirno stanje ovdje ali izjave i potezi političare sa sve tri strane često mlade navode na razmišljanje i na jednostavno pitanje da li žele da u nesigurnom društvu žive sami, da pronađu sebi partnera ili partnerku i da li, na kraju, želi da njihovo dijete odrasta u ovako toksičnom društvu”, objašnjava Blagovčanin.

– Neophodan nam je potpuni restart ovog sistema kako bismo za sve, a prije svega za mlade, napravili humaniji sistem i društvo. Nije dovoljno uređenje samo jednog segmenta, ističe analitičar Velizar Antić.

“Partokratija i korupcija su nagrizle čitav sistem i dok to ne iskorijenimo, mladi će ići u uređenija društva. Potrebno je podizanje životnog standarda jer naravno da će ljudi ići tamo gdje je plata 2.500 evra, a neće raditi za 500 evra.

Potrebno je uraditi da sposobni dolaze na funkcije, a ne politički podobni. Potrebno je rasteretiti privredu, a vidimo da naša vlast kad zagusti, kad nema para, odmah udara tamo gdje ima, ili po građanima ili po privredi”, ističe Antić.

– Potrebno je raditi sve suprotno od onoga što se radi u poslednjih 25 godina, dodaje Blagovčanin.

“Da se, prije svega, obrazovni sistem iz korjena obnovi, da mi mlade pripremimo na ovaj sistem u kojem trenutno živimo, a ne da ih obrazujemo do određenog momenta u kojem odlaze u druge države i to iole stečeno znanje uspjevaju da koriste tamo, nažalost kao jeftinija radna snaga”, smatra Blagovčanin.

– Problem se ne može u popunosti riješiti ali se može ublažiti kad se ekonomija i demografija udruže, mišljenja je Pašalić.

“Mi se moramo strateški odrediti prema upravljanju migracijama. Ljudi se ne moraju vraćati ali naši ljudi iz dijaspore mogu ovdje da investiraju i zapošljavaju kako bi oni koji su ostali manje odlazili. Ako se oni koji su otišli vrate, dobro se i vratili”, kaže Pašalić.

Kada bi se sve to moglo ostvariti, ne mogu sa sigurnošću da kažu ni najveći optimisti. Građani koji godinama biraju iste politike koje nas vuku unazad duboko u sebi znaju da sistem ne valja. Međutim, žive u strahu hoće li sačuvati svoj posao ili zaposliti svoju djecu, pa svojim glasovima ili sakupljenim glasovima održavaju sistem koji nakon izbora kritikuju, zaključuje Blagovčanin.

(BN) Foto: Ilustracija