Obilježene 84 godine od zločina u gatačkom selu Dobrelja

Svetom liturgijom i parastosom nedužno stradalim žrtvama kod spomen obilježja koju je služio sveštenik Avtovačke parohije Miodrag Vrtikapa i polaganjem vijenaca u selu Dobrelja, danas je obilježeno 84 godine od zločina u ovom gatačkom selu.

Vijence na spomen – obilježje položili su predstavnici Opštine Gacko, Boračke organizacije Gacko i potomci stradalnika.

Zločin pripadnika Prvog partizanskog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona nad 39 mještana, uglavnom staraca, djece i žena, dogodio se u zoru 4. aprila 1942. godine.

Načelnik opštine Gacko Vukota Govedarica u besjedi, između ostalog je rekao da zlo koje opsjedne čovjeka ne dozvoljava preovladavanje razuma ili bilo koji oblik logičkog preispitivanja. Tako je bilo i prije tačno 84 godine, u ovom stradalnom gatačkom selu.

„Svako može biti prorok, govorio je vladika Nikolaj Velimirović. Onome što zlo radi reci da će zlo proći govorio je vladika Nikolaj Velimirović. Onome što dobro čini reci da će biti nagrađen govorio je vladika Velimirović. Tako nećeš nikada pogriješiti, jer je to vječni zakon prirode. Jer nikada u istoriji zlo nije ostalo nekažnjeno niti dobro nenagrađeno, govorio je Nikolaj Velimirović.

Možda su upravo ove riječi premudrog našeg arhijereja prigodne i ako igdje priliče, priliče danas ovom mjestu i ovom trenutku. Teško je zaustaviti zlo kada se pojavi u obliku čovjeka jer zlo ne dolazi slučajno i iznenada već dolazi pripremljeno i dobro osmišljeno. S toga se ne treba čuditi kakav užas ono može da pripremi društvu i njegovoj civilizaciji.

Ako se pitamo gdje je njegovo stanište, onda ne treba biti nešto posebno logičan da bi zaključili da je njegovo pristanište niko drugi nego čovjek. Da budem jasniji, to je onaj čovjek koji ne poznaje Hrista, onaj čovjek koji je ravnodušan prema Hristu, onaj čovjek koji ne živi sa Hristom  a i da ne kažem onaj čovjek koji ne voli ili pak mrzi Hrista.

Kada na ovakav način razmišljamo onda ćemo lako doći do zaključka zašto zulumćar sa petokrakom koji je natjerao dječaka od 12 godina Obrena Nikolića da iskopa sebi sam svoj grob, držeći stražu iznad njega kako nebi pobjegao i kako bi ga hladnokrvno likvidirao bez trunke savjesti, mogao biti u stanju da i ne pomisli da se nad njime ne sažali i da ga pusti da pobjegne. Kako mu za tih pola sata ili više nije palo na pamet da možda i drugačije postupi? Nije iz samo jednog razloga, zato što zlo koje opsjedne čovjeka ne dozvoljava preovladavanje razuma ili bilo koji oblik logičkog preispitivanja“, dodao je Govedarica.

Prema njegovim riječima, kultura sjećanja ima nemjerljiv značaj da nikad ne zaboravimo, ali i da se prisjećamo nevino stradalih žrtava.

„Danas opet po ko zna koji put u prvi plan stavljamo kulturu sjećanja. Kultura sjećanja je isključivo jedan pozitivan kontekst koja otvara prostor da ne zaboravljamo važne događaje iz naše bliže ili dalje prošlosti, koliko god ona bila teška i zlokobna ili ponosna i dostojanstvena. Njome ne dozvoljavamo zaboravu da se integriše i da zaključa sve one katance istine koja je potrebna da kao narod izvedemo nepogrešive zaključke koji su nam jako bitni kada zlo prođe a kako se ono nikada nebi više ponovilo. Ti nepogrešivi zaključci kao ugaoni kameni temeljci dovode nas do POMIRENJA koje kao vaga nebeske pravde zahtijeva i od jedne i od druge strane, dvije velike vrline: PRAŠTANJE I POKAJANJE.

Od 1942. do 1992, nisam siguran da smo i jedni i drugi činili oprost i kajanje. Da bi shvatili suštinske vrijednosti ove dvije dijametralne vrline kojima nas podučava naša saborna crkva, morali smo biti u njoj utemeljeni što za 50 godina razgrađivanja naše crkvene zajednice od strane upravo onih koji su počinili zločine nije baš i bilo moguće. Biće prije za povjerovati da nas je 1992. godine, umjesto praštanja i pokajanja POMIRIO zajednički spoljni neprijatelj od koga smo imali strah da ne ponovi iste one zločine iz vremena kada smo bili podijeljeni.

Ali opet zašto ne i otvoreno priznati da smo u vremenu prije i poslije 14. Kongresa Saveza komunista a koji je označio raspad Jugoslavije, mi, Srbi sa ove strane Drine imali narodne prvake koji su zagovarali princip pomirenja a nikako principe osvete. Priznaćemo da to nije bio nimalo lak posao u  vremenu u kome skoro i ne postoji pravna država i vladavina prava već živi poluanarhično društvo u kome vladaju pravila kratkog fitilja“, rekao je Govedarica.

On je naglasio, da nas, na današnji dan u budućnosti na ovom stradalnom mjestu mora biti više, posebno mladih, jer je istorija učiteljica života.

„Pored tužnog sjećanja na sam događaj koji danas obilježavamo, ne mogu da se ne otmem jednom utisku koji mi ne prija. Danas je subota, neradni dan. Naši srednjoškolci nisu prisutni u broju kao prethodnih godina. Biće da ih sam događaj više zanima radnim danima nego vikendom što nam daje do znanja da je njihova volja da saznaju nešto više o prošlosti u kojoj su putokazi za našu budućnost njima negdje na periferiji sopstvenog interesovanja. Svakako, čast izuzecima i zato ću posebno danas pozdraviti naše mlade sugrađane iz SŠC „Pero Slijepčević“. Povodom svega, uputiću im jednu veoma poučnu poruku citirajući Kralja Petra prvog Karađorđevića.

„Sloboda otvara narodu oči, da upozna svoje mane pa da ih leči. Sloboda mu daje prilike da pozna svoje vrline te da ih razvija i ulaže u svoju delatnost kojom čeliči svoju snagu, unapređuje svoje umno i fizičko blagostanje da sobom i u saradnji sa ostalim narodima, primiče celo čovečanstvo cilju koji mu je Bogom namenjen“.

Dragi naši, čuvajte svoju slobodu koja je vjekovima skupo plaćana ali i gradite mir koji nikada neće imati opravdanu alternativu“, dodao je Govedarica.

Za mještane tužan dan

Za žitelje Dobrelja ovo je tužan dan. Mještanin Dobrelja i potomak stradalnika, Radenko Šišo Todorović, podsjetio je da velika subota 1942. godine treba da se pamti i da nas opominje na veliki zločin.

„U priči i sjećanjima kao da je bilo juče, tog jutra, na svirep način ubijen je nedužni narod, njih 39, ostaje da se pripovijeda i da se dugo pamti. Danas mi je žao što nema puno omladine jer sam bio spreman da im održim jedan istorijski čas. Ne pamti istorija ni sjećanja da je brat ubijao brata kao u ovom slučaju“, rekao je Todorović i zahvalio se opštini Gacko koja od 2022. godine ovaj datum obilježava kao Dan sjećanja na sve žrtve komunističkog terora.

U Parohijskom domu u Dobreljima prikazana je i skraćena verzija dokumentarnog filma „Krvavi kamen hercegovački“ autorke Kose Zotović, koji je najbolje približio kakav je zločin napravljen, ali i koji je prisutne natjerao na suze.

Gacko.rs