O stvarnoj prirodi odnosa vlasti RS i tzv. međunarodne zajednice

Kakva je zaista priroda odnosa vlasti RS, odnosno Milorada Dodika i međunarodne zajednice je pitanje na koje ćemo odgovor morati da sačekamo još neko vrijeme kada će se sve ovo što se dešava morati razbistrioti. Jer očigledna njihova politička simbioza i pored formalno različitih narativa, nikome više nije logična i velika većina građana se gotovo i prestala čuditi na tu vrstu odnosa, Ali valja nam živjeti sa njenim posljedicama.

Jer, ne treba zaboraviti da je i pored svih političkih delikvencija Milorada Dodika, ta ista međunarodna zajednica zažmirila na njegove mnoge incidente i prelazila olako preko njih, jer je s druge strane ispunjavao sve njihove ključne zahtjeve, a prije svega prema NATO integracijama, iako je stalno govorio suprotno. Dodik je praveći političku pijacu sa strancima istovremeno politički obezvrijedio i ekonomski ruinirao Republiku Srpsku do mjere njenog stvarnog opstajanja, jer ne postoji više patriotska energija i nacionalna svijest koja bi se mogla suprostaviti tom stanju. Jedna manjina koja dublje analizira ove procese bi se bez sumnje složila sa ovakvim stavom, ali da li mi danas u Srpskoj uopšte imamo kritičko javno mnjenje koja se na ovaj način bavi ovim pitanjima. Izvjesno je da nemamo. Jer su ljudi sistematski dovedeni do tačke da razmišljaju samo o pripmarnim pitanjima života i načina preživljavanja.

Tako smo napokon nakon izbora dočekali da ta ista međunarodna zajednica otvoreno prećuti skandaloznu izbornu krađu i legalizuje politički kriminal, ali i svaki drugi, vlasti u RS, pod izgovorom što hitnijeg formiranja vlasti, bez obzira kakva i sa kojim legitimitetom ona bila. Jedina žrtva tog procesa je bio SDA koji je odlukama Visokog predstavnika, ali i neskrivenim uticajima ambasade SAD, politički pometena, da bi danas postala jedini simbol kriminala i korupcije u BiH, dok s druge strane imamo ministre tipa Tegeltije, Nešića, Košarca i sl. koji uživaju u imunitetu te vlasti i donose ključne odluke. Tako da bi teško bilo objasniti kakva je suštinska razlika između njih i kriminalnih kadrova SDA koji su „popili svu vatru“.

A kako funkcioniše ta vrla, „nova“ vlast najbolje vidimo iz konkretnih odluka i zakona koji ona predlaže (npr. Zakon o kleveti), iako je prošli mandat obilježila samo sa par zakonodavnih inicijativa. Ispunjavanje 14 prioriteta na kojima predstavnici međunarodne zajednice, Brisela i SAD, insistiraju, služe više za podsjećanje a ne za stvarne političke odluke, jer jedini pomak koji ponekada možemo da vidimo se tiče ili ličnih interesa ili simboličnih mjera koje se ničim pozitivno ne odražavaju na običan život građana. Stvarni indikator tog života je depopulacija i odlazak stanovništva sa ovih prostora.

Nova politička kriza sa Ustavnim sudom BiH

Sada nanm se po svemu sudeći sprema nova faza političkog cirkusa, kojeg jedino ne nedostaje. Iako, najnovija kriza u vezi Ustavnog suda BiH je mnogo dublje prirode nego što na prvi pogled izgleda. Pitanje imovine će biti presudno na dalju budućnost BiH, ali prije svega opstanka RS. Milorad Dodik to zna, ne zbog velikog poriva patriotizma, nego zbog mogućnosti upravljanja i titulara tom imovinom koja je za njega uvijek samo plijen, a ne suštinsko pitanje smisla i postojanja RS.

Ta činjenica nije nepoznata predstavnicima međunarodne zajednice i oni smatraju da je dobar momenat da se iz temelja poljulja RS. Oni su Dodika svjesno doveli do faze kada je on prinuđen da vuče jednostrane poteze iz kojih RS može izaći ili kako pobjednik, što je malo vjerovatno imajući u vidu opdnose snaga, ili potpuni gubitnik. Jer je udar na Ustavni sud BiH ravan državnom udaru i ne ostavlja se previše prostora za političko manevrisanje.

Uslov koji je Dodik postavio Ustavnom sudu BiH ističe danas i on ima samo dva koraka koja može napraviti, a koje je Narodna skupština RS već najavila: (1) inicijativu za donošenje Zakona o  Ustavnom sudu BiH kojom bi se između ostalog eliminisale strane sudije ili (2) jednostrano delegitimisanje odluka Ustavnog suda BiH na prostoru RS, što je u najmanju ruku državni udar. Da li treba pominjati da bi jedan takav secesionistički potez otvorio mogućnost potencijalnih konflikata unutar BiH sa pitanjem političke budućnosti RS. I bez ikakve sumnje ojačao strani intervencionizam.

Dodikova politička nedosljednost

Ono što ostavlja prostor da se stvari neće odvijati na ovaj način jeste Dodikova politička nedosljednost jer je mnogo puta i do sada pokazao da njegove političke odluke nemaju kredibiltet. Što opet ne znači da neće imati stvarne posljedice, a njih ćemo bez sumnje osjetiti.

Zato je dobro da opozcija iz RS, prije svega SDS nije učestvovao u ovom političkom cirkusu i da je pokazao visok stepen nacionalne odgovornosti. Jer se i ranije pokazivalo, bez obzira na trenutnu političku snagu SDS, da ova stranka koja je politički tvorac RS ima taj patos političke odgovornosti, kada je RS u pitanju.

U svakom slučaju Milorada Dodika i međunarodno zajednicu  treba pustiti da svoje igre odigraju do kraja, ali biti stalno budan na sve moguće neželjene  ishode koje bi nas sve zajedno koštale mnogo više nego što to na prvi pogled izgleda. Jer se s razlogom bojimo da imaju istu misiju i idu ka istovjetnom cilju.

Ono što SDS najavljuje u svojoj platformi za novu nacionalnu politiku jeste jedan potpuno drugačiji politički diskurs i način političkog djelovanja koji ima u vidu sve ove rizike.

ISTOK