Nisu valcer, Madona i napuderisana perika vrhunac civilizacije

Nisu valcer, Madona i napuderisana perika vrhunac civilizacije

Na današnji dan, 1999. godine počelo je bombardovanje SRJ, najveća ratna operacija zapadnih sila u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Gotovo 20 ekonomski, vojno i privredno najmoćnijih država atakovalo je 78 dana i noći na malu zemlju u srcu Evrope, onu zemlju čiji je narod vijekovima stajao kao predstraža Zapadnoj Evropi od turskih osvajanja, koja mu je namijenila ulogu na periferiji civilizacije, da bude ekonomska, tehnološka i kulturološka margina, ali i čiji je slobodarski duh pobijedio pošasti germanskog totalitarizma i 1918 i 1945 godine.
Ovoga puta upravo je srpski narod bio prokazan orkestriranom medijskom manipulacijom, satanizovan i stigmatizovan kao tlačitelj drugog i drugačijeg, od predstavnika „civilizovanog svijeta” – onog svijeta što jede zaher torte u baroknim salonima pozlaćenim kolonijalističkom pljačkom, igra valcere u tim istim salonima sprovodeći genocide širom planete, sve u tročetvrtinskom valcer taktu, a nakon toga, tobož, u ime mira dolaze da uspostave red i zakon – tako oni zovu klasičnu okupaciju.
Tada evropska i svjetska javnost (čast izuzecima) ne samo da nisu apelovale na prestanak ratnih dejstava i iznalaženje šireg dijaloga, nego su pozivale na ažurnije, sistematičnije i brutalnije napade na civilne ciljeve, gradske trgove, mostove, bolnice, fabrike, te na ostale neuralgične tačke, čime bi se narod primorao na predaju, na kapitulaciju i takav ponižen, poražen, vojno i materijalno razoren bio primjer onima, koji se drznu protivriječiti „nosiocima slobodne misli, prosperitetnog uređenja i demokratskog poretka”.
Mi smo anatemisani kao necivilizovani samo zato što smo željeli da budemo slobodni, nezavisni, što ne mislimo da su valcer, Madona ili napuderisana perika vrhunac civilizacije i što još uvijek posjedujemo stvaralački genij, te ne pristajemo na proces globalizacijskog ideološkog ujednačavanja svijesti.
Na tragu glavne narativne niti ovakvog razmišljanja može se shvatiti i današnji dominantan stav većinskog dijela srpskog društva kada je u pitanju ukrajinska kriza. I ovoga puta se nastoji pažljivom selekcijom informacija i vijesti radikalno preformulisati javna percepcija stvarnosti i zakamuflirati odgovor na jedno prosto pitanje – da li je Rusija došla na američke ili Amerika na ruske granice?!
Kako god da se ovaj rat završi u vojnom smislu, pobjednik je samo jedan – isti onaj koji je dozvolio pogrom i etničko čišćenje Srba sa KiM nakon 1999. godine, a jedna zrela civilizacija završila u plamenu najvećeg mirnodopskog zločina nakon Drugog svjetskog rata.

ISTOK

CATEGORIES
Share This