Najgori mogući rezultat izbora: Pobjediće apstinenti!

Ukoliko su tačna istraživanja javnog mnjenja po kojima skoro polovina glasača ne planira da izađe na izbore, ta činjenica ne ide u prilog opoziciji.

Povećana izlaznost je uvijek bila siguran parametar promjena. Naravno da bi promjene pravile veću štetu SNSD-u koji drži većinu lokalnih zajednica. Specifičnost lokalnih izbora ipak dopušta da postoje izuzeci od svakog pravila, ali ovdje je riječ o opštem raspoloženju glasača. Iako sva istraživanja pokazuju dvotrećinsko nezadovoljstvo građana stanjem u društvu, to se ne odražava direktno na izbore, ukoliko nema kvalitetne alternative koja bi građane izvela iz stanja apatije ili kvalitetnog kandidata koji je u stanju da ih pokrene.

Zašto je to tako?

Postoji nekoliko faktora koji presudno utiču na motivaciju glasačkog tijela da izađe na izbore. Prije svega povjerenje u izborni proces, koje je na vrlo niskom nivou i koje je jedino moguće povratiti tehničkim unapređenjima izbornog procesa, kao i boljim ažuriranjem biračkih spiskova, što CIK BiH godinama ne uspijeva da uradi.

Drugi faktor je vjerovanje građana da su promjene moguće. Jer većina građana je nakon nekoliko izbora na kojima je vrlo vjerovatno većinski glasala za promjene, ali su one onemogućene različitim manipulacija stranaka vlasti, izgubila vjeru u promjenu te vlasti. Svaki put je CIK BiH konstatovao da su, i pored brojnih dokaza protiv, izbori fer i pošteni. Ne hvali se slučajno lider SNSD-a Milorad  Dodik upravo tom činjenicom. Njen cilj je da podeblja osjećaj nesmjenjivosti vlasti u Republici Srpskoj. Zato SNSD i vodi kampanju pod sloganom da POBJEDI Srpska, poistovjećujući SNSD sa Srpskom, ali i šaljući poruku pobjede.

I treći faktor jeste postojanje jasne i kvalitetne alternative. Jer konstatacija velikog dijela glasačkog tijela da su SVI ISTI i da nema razlike između stranaka, posljedica je brojnih primjera kohabitacije nekih opozicionih stranaka ili njenih dijelova sa strankama vlasti, odnosno lične saradnje nekih stranačkih funkcionera opozicije, kao i nejasne i nedovoljno različite politike od stranaka vlasti koja bi uvjerila glasače u suprotno. Alteranativa se ne postiže samo kritikovanjem stanja i vlasti, nego konstruktivnim politikama i rješenjima koje se nude građanima. Naravno, iza njih treba da stoje kredibilni kandidati kojima građani vjeruju. Bez toga sve pada u vodu. A to zasigurno nisu dogogodišnja ista politička lica u strankama opozicije.

Apstinenti traže nadu ali je ne vide

Trebalo se, dakle, kada je opozicija u pitanju,  na vrijeme napraviti strategiju i sve uraditi da se u fokus kampanje stavi kolebljivo glasačko tijelo. To su oni ljudi koji se malo ili ni malo interesuju za politiku, odnosno oni koji su se jednim dijelom i interesovali, ali su razočarani i odustali su od politike. Njima je potrebna nada i motiv da bi se pokrenuli. Negativna kampanja i loša politička atmosfera smanjuje izlaznost i ubija želju za promjenama, a negativnu kampanju sprovodi i vlast i opozicija. Ona u svakom slučaju vlasti odgovara i donosi joj rezultat. Ali opoziciji zasigurno ne.

SNSD će sve uraditi da demotiviše izlaznost glasača. Njima odgovara slabija izlaznost jer imaju jaču kontrolu glasačkog tijela koje je opredjeljeno za njih.

Naravno, ostalo je vrlo malo vremena da se neke stvari poprave i za jednu ozbiljniju analizu trebaće sačekati rezultate izbora, koji će kakvi god da budu pokazati sve nedostatke i vlasti i opozicije. Kada je opozicija u pitanju, o mnogim stvarima se trebalo razmišljati mnogo ranije, ali se bojimo da će nakon izbora mnogi zabiti glavu u pijesak i samo konstatovati ono što godinama slušamo, da se u ovakvom ambijentu i okolnostima nije moglo više. I tako do narednih opštih izbora.

U jedno ipak možemo biti sigurni, ako se ne pobjedi najjača stranka, stranka apstinenata, nemamo se čemu nadati.

ISTOK