Klizište na Trebeviću uslovila je tajkunska gradnja rugobne zgradurine nazvane Trebević Hills, iza koje stoje offshore kompanije i kontroverzne osobe. Visoki dužnosnici bi prvi morali biti svjesni apokaliptične mogućnosti koja se nadvila nad pola Sarajeva.
Nedavno je, zahvaljujući istraživačkom radu novinara, u javnost procurila informacija da klizište na Trebeviću nije uzrokovano, kako je tvrdila vlast, zakrčenjem Bistričkog potoka, već nečim sasvim drugim. O tom drugom vladala je mrtva tišina, a nijedan političar nije proslovio ni riječi, što je veoma znakovito, jer su u pitanju životi mnogih građana, pa čak mogućnost da klizište, ako se pokrene, zatrpa pola Sarajeva na potezu od Starog Grada sve do Grbavice. Zašto šute sarajevski političari svih boja? Na ovom pitanju potrebno je malo zastati i promisliti o njihovom nemoralu, bahatosti i gramzivosti.
Šta je važnije: životi građana i njihova imovina ili političarska bahatost, komfor i bogatstvo stečeno na ko zna kakav način? O tome pitanju je genijalno pisao Krleža u svom romanu Na rubu pameti. Opisujući stvaranje nove klase bogatih u kapitalizmu Kraljevine Jugoslavije, Krleža na vanredan način pokazuje kako moćnik Domaćinski, koji se obogatio nelegalnom trgovinom s vojskom i ustrijelio gladne ljude u svom voćnjaku, slama romanesknog junaka Doktora prava. Molim čitatelje ovog teksta da pročitaju to Krležino djelo, jer će iz njega shvatiti kako funkcionira današnja tranzicija u BiH i svim drugim zemljama evropske periferije. Ona nije ništa drugo do stravična, ubilačka, provobitna akumulacija kapitala i stvaranje skorojevićke klase podobne vlastima.
Elem, klizište na Trebeviću uslovila je tajkunska gradnja rugobne zgradurine nazvane Trebević Hills. Izvođači radova su na Curinim njivama godinama odlagali iskopanu zemlju i šut i na taj način stvorili ogromno brdo ispod kojeg izbija voda koja nije, kako stručnjaci kažu, stvorena od oborina, nego je nekog drugog porijekla. Dozvolu za gradnju dala je Općina Istočni Stari Grad, a u cijeloj priči glavnu ulogu igra ovdašnjoj javnosti dobro poznato ime povezano sa različitim aferama, od kojih je najpoznatija ona vezana za tzv. Američki univerzitet. Magazin Žurnal je u odličnom istraživačkom tekstu Branke Mrkić razotkrio ime investitora Trebević Hillsa. Naslovivši tekst Sarajevo, Tuzla, SAD, UAE: Zašto se skriva vlasnik Trebević Hillsa, Branka Mrkić piše: „Zvanično, investitor i vlasnik projekta je kompanija Park ruža iz Tuzle. Projekt Trebevic Hills, zvanično, finansira investiciona kompanija KurtSafir Construction & Development Company iz Turske. Vlasnik kompanije Park ruža je do prošlog novembra bila kompanija MID Investments LLC iz Dovera, Delaware, poznatom kao offshore zoni. Novinari Žurnala tada su pokušali kontaktirati vlasnika, ali je u ime kompanije bio naveden samo agent, koji je u isto vrijeme i kontakt za druge kompanije. Zona, način poslovanja i netransparentnost izgledaju isto kao kod bilo koje offshore kompanije, za koje se ne znaju stvarni vlasnici.
U novembru 2023. godine vlasnik Park ruža postaje druga kompanija – iz Amerike se vlasništvo seli u Ujedinjene Arapske Emirate. U ekonomskoj zoni RAKEZ (Ras Al Khaimah Economic Zone) registruje se kompanija MID Global Development FZ-LLC. Djelatnost: investicijsko savjetovanje.“
Svakome ko bilo šta zna o ovdašnjoj politici nije teško zaključiti šta sve u BiH dolazi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. No, ministru komunikacija i prometa u Vijeću ministara Edinu Forti očigledno jeste. On, naime, u intervjuu datom TVSA 4. 11. 2024. godine, na pitanje novinarke Amre Butković o opasnosti od klizišta na Curinim njivama i konstataciju da tajkunska gradnja na Trebeviću ugrožava živote građana s ledenim izrazom na licu odgovara da nije svaka zgrada koja se gradi tajkunska. Pogledajmo izbliže njegov odgovor. Kao predsjednik Naše stranke i ministar na državnoj razini, Forto bi morao biti naročito odgovoran i senzibiliziran za živote građana čiji novac troši i čije živote određuje svojim odlukama. Umjesto toga, on hladno kaže: nije svaka zgrada tajkunska. To implicira da Trebević Hills ne grade offshore kompanije, da je s tom rugobom na Trebeviću sve u redu i da investitor nije povezan s kontroverznom osobom. Jednostavno rečeno: na implicitnoj razini ministar Forto pere Trebević Hills od bilo kakve zakonske i druge odgovornosti. A državni ministar morao bi u javnosti nastupati sasvim drugačije. Morao bi, naime, alarmirati javnost, tražiti od nadležnih organa da ispitaju sve okolnosti vezane za tu zgradurinu. Morao bi tražiti odgovornost onoga ko je izdao građevinsku dozvolu, obići gradilište i uvjeriti se u apokaliptičnu mogućnost koja se nadvila nad pola Sarajeva. Ili, kako je upozoravao u svom nastupu na N1 televiziji gradonačelnik Istočnog Sarajeva, Ljubiša Ćosić, moglo bi se desiti da Trebević Hills završi na Skenderiji.
Još gore po ministra Fortu: on svoj intervju TVSA daje pred sami sastanak lidera vladajuće koalicije na državnom nivou i ne kaže da će se klizište na Trebeviću postaviti kao pitanje, niti da će to učiniti on. Ovaj političar kaže da će se, ako bude prilike, to učiniti. I jeste, učinili su to drugi: Nermin Nikšić i Milorad Dodik. Isto tako, Forto ne kaže da će pokrenuti pitanje propadanja Nacionalne i univerzitetske biblioteke i izbora direktora i Upravnog odbora te institucije, iako Vijeće ministara čiji je član to mora učiti hitno, jer prijeti opasnost da BiH ispadne zbog dugova iz međunarodne baze podatake COBISS.
U svom intervjuu na pitanje novinarke o tragediji u Donjoj Jablanici, Forto ne govori o građanima, nego o pruzi i procedurama za dobijanje pomoći. Jasno je da kao ministar komunikacija i prometa treba u prvom redu na operativnom nivou razmišljati o obnovi prometne infrastrukture, ali na takvo pitanje u javnom obraćanju ipak bi najprije trebalo govoriti o ljudskim životima i smrtima, umjesto o pruzi. Što bi rekli klinci igrajući svoje igrice – prekucao je.
Piše: Enver Kazaz/Prometej
Spin info
