Miličević je najodgovornija osoba za podjele u SDS

Pravo je čudo koliko kreativnosti i energije pokazuje SDS kada se pojedinci bore za pozicije unutar stranke, za razliku od bezidejnosti i apatičnog otpora koji svakodnevno (ne) pokazuju prema glavnom političkom protivniku SDS.

Da je grupa okupljena oko bivšeg predsjednika SDS-a Milana Miličevića pokazala i dio iz arsenala i vještina koje sada koristi u medijima, nema nikakve sumnje da bi režim Milorada Dodika odavno bio dobro poljuljan. Skoro svakodnevno, što preko režimskih medija, a što preko bočnih kanala ili tzv. „nezavisnih“ analitičara imamo neki od spinova iz grupe Miličevićevih pristalica koji su u stanju političke komemoracije.

Prema dobro obavještenim izvorima iz SDS-a, najprije je Miličević koji skoro dvije godine, a posebno tokom lokalnih izbora, nije izlazio iz Teslića, najednom počeo obilaziti odbore i lobirati na terenu šireći razne konstrukcije protiv onih koji su ga kritikovali za loš rad, nikakvu organizaciju stranke i netransparentno finansijsko poslovanje. Jer, iako je stranka dobijala značajna sredstva iz budžeta, odbori su listom bili ostavljeni na cjedilu da se sami snalaze za izbore i kampanju. To je pravdano sankcijama OFAC-a i nemogućnošću izlaska na izbore pod izvornim nazivom stranke. Međutim, to nikako nije mogao biti izgovor za potpuno odustvo rada na terenu od strane predsjednika stranke i obilaska odbora u fazi kampanje.

Tokom ovih novih obilazaka koji datiraju u zadnja dva do tri mjeseca, nakon što je bilo očigledno da će kriza u SDS kulminirati, Miličević je svoje kritičare nazivao frakcijom i pučistima, kojima je cilj da oslabe stranku i da je stave pod uticaj nekih krugova izvan SDS, prije svega iz Beograda, ali i Draška Stanivukovića. Ni riječi nije bilo o njegovom lošem radu i brojnim propustima u konsolidaciji stranke, nedemokrtaskim načinom vođenja stranke i nesazivanja njenih ključnih tijela, skupštine i Glavnog odbora, dok se rad Predsjedništva SDS uglavnom svodio na onlajn sjednice, tvrdi nam naš izvor iz Predsjedništva SDS.

Kada je sve počelo?

Da bi se mogli razumjeti trenutni problemi u SDS, treba znati njene prave izvore i da je odmah nakon svog izbora za predsjednika SDS-a, Miličević najprije marginalizovao Vukotu Govedaricu, izbacujući ga iz svih kombinacija unutar stranke, a onda u izboru Jovice Radulovića za predsjednika Glavnog odbora potopio i Marinka Božovića, kao njegovog protivkandidata. Nakon ovakvih poteza nijedan od njih dvojice nije želio da naknadno uđe u Miličevićev tim. Cijeli taj prljavi posao lobiranja obavio je njegov šurak Nikola Kovačević, a Miličević se je pravio neutralnim demokratom. Kovačević je za sve svoje usluge nagrađen pozicijom delegata u Vijeću naroda RS, a nešto kasnije je i drugi njegov lojalista koji osmišljava današnje spinove, Aleksandra Pandurević nagrađena pozicijom savjetnika kod Darka Babalja u kabinetu predsjedavajućeg Parlamenta BiH. Prije toga je Miličevićev glavni čovjek u lobiranju, Želimiri Nešković dobio poziciju delagata u Domu naroda BiH.

Ipak, jedna od prelomnih tačaka jedinstva u SDS je bio referendum u Bijeljini. Tada je velika većina ključnih ljudi stranke pokazala na djelu šta znači timski rad i ostvarila sjajne rezultate na referendumu, a nedostatak stranačke infrastrukture – zbog ignorantskog odnosa povjerenika za Bijeljinu Ljubiše Petrovića, koji nikada nije završio posao sređivanja stanja u tom odboru i provođenje izbora – nadomješten je dovođenjem oko 500 aktivista stranke iz svih dijelova Republike Srpske.

I umjesto da iskoristi taj momenat koji je nakon lošeg rezultata na lokalnim izborima 2024. naglo podigao rejting SDS, Miličević je otišao u pravcu daljeg sužavanja kruga oko sebe, svodeći stranku na jednu usku interesnu grupu lojalnih i poltrona, kaže nam naš izvor. Sve to je kuliminiralo još većim nezadovoljstvom unutar SDS, a mnogi istaknuti članovi stranke su se pasivizirali, dok su neki odbori došli na ivicu postojanja. Stanje je dodatno pogoršano činjenicom da je preko 30 zaposlenih dobilo otkaz, što je rezultovalo gašenjem lokalnih kancelarija stranke. Pitanje je da li je sve moralo do te mjere da se redukuje, jer se sredstva koja stranka dobija iz republičkog budžeta redovno prebacuju, a prema informacijama koje imamo od momenta finansijske blokade računa je prebačeno oko 750.000 KM. Miličević nikada o tim finansijskim tokovima nije informisao stranku, prije svega Glavni odbor SDS koji je statutarno nadležan za te izvještaje.

Stanje stranke nakon neopozive ostavke Milana Miličevića

Na Skupštini SDS koja je prošlog vikenda održana u Bijeljini Miličević je isprovociran diskusijama i kritikama u četvrtom satu rasprave o dnevnom redu, dao neopozivu ostavku. Nakon te ostavke koja se po statutu SDS ne razmatra kao takva, krenula je cijela lavina reakcija i medijskih spinova. Neki idu čak dotle da pozivaju Miličevića da povuče svoju odluku, smatrajući je ishitrenom, što bi u svakom slučaju bio politički nonsens i vjerovatno izazvalo dodatne konfuzije.

Iako se ova strana koja je kritikovala Miličevića nije do sada javno oglašavala, vjerovatno smatrajući da bi svaka vrsta javnog obračuna pogoršala i onako tešku situaciju stranke, pitanje je do kada će to da traje. Jer otrovne strelice prema njima idu u pravcu predstavljanja Miličevića kao žrtve, a njih kao destruktivaca, zavjerenika ili eksponenata, pa čak i prorežimskih ljudi, kako to formuliše sam Miličević, da „postoje oni kojima to odgovara, a posebno odgovara ovom režimu i onima koji su na njega oslonjeni, a lažno se predstavljaju patriotama.“ Iako  ije rekao na koga isli, to je lako pretpostaviti.

Iz tih razloga je Ljubiša Petrović ishod Skupštine SDS formulisao kao pobjedu Dodika, nakon Miličevićevog abdiciranja sa čela stranke.

„Već dugo to vidim oko sebe, i unutar Srpske demokratske stranke, i nastojao sam to zaustaviti, ali, nažalost, bezuspješno“, rekao je Miličević.

Pri tome on odgovonost za takvo stanje koje je rezultovalo podjelama, nijednog momenta ne vidi u sebi. Iako je on kao predsjednik stranke u cijelom ovom periodu bio najdogovornija osoba. Ako Miličević nije najodgovornija osoba u SDS, onda on treba da kaže ko je to.  Jer će ispasti jedino žrtvom nezajažljivo ambicioznih ljudi kojima je okružen koji ga koriste za svoje lične interese.

I zanimljivo je da su mu režimski mediji na raspolaganju. U najmanju ruku, čudni su putevi politike.

A što se tiče rapleta unutar SDS izvjesno je da će on morati da sačeka jesen kada ćemo definitivno saznati ko su kandidati za čelnu poziciju u SDS i ko će da ih bira, jer je stanje sa delegatima skupštine u situaciji neprovedenih unutarstranačkih izbora potpuno konfuzno. Kao i Glavnog odbora SDS koji nakon Miličevićeve ostavke nema više nikakav rejting i koji je on dobrim dijelom sam kreirao.

Kako nam je naš izvor potvrdio, na samoj Skupštini je bilo 80 delegata koji su u zadnji čas zamijenjeni i inaugurisani kao delegati. Vjerovatno je to ta većina za kojom žali i na koju se nedavno na N1 poziva Želimir Nešković.

ISTOK