Ovo u intervjuu za Moju Hercegovinu kaže predsjednik SDS Milan Miličević. Lider najveće opozicione stranke u Republici Srpskoj za naš portal, između ostalog, govori o odnosima u opoziciji, kakav je status gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića u SDS, koliko vjeruje Dodiku, treba li opozicija, osim parlamentarne, možda posegnuti i za nekim drugim načinima borbe protiv aktuelne vlasti…
Da li će doći do dogovora čelnika opozicije o jedinstvenom nastupu na lokalnim izborima sljedeće godine? U ovom trenutku, djeluje skoro nemoguće da Nebojša Vukanović i Jelena Trivić podrže Draška Stanivukovića u Banjaluci, a nejasno je da li će do opozicionog jedinstva doći i u Trebinju.
Dogovor čelnih ljudi opozicije bio bi poguban za vlast u Republici Srpskoj i zato oni stalno igraju na kartu našeg razjedinjavanja i u tome uglavnom uspijevaju, na različite načine. Razbijanje opozicije u manje partije sigurno neće donijeti veći ukupan broj glasova na izborima, jer se jedan isti dio glasača samo prelijeva iz jedne stranke u drugu, uglavnom zbog svojih ličnih ambicija. Ali, ako tu ništa ne možemo napraviti i popraviti, onda bismo morali bar da sjednemo za zajednički sto i vidimo šta nam je dalje činiti. Smatram da sve animozitete treba prevazići jer naše okupljanje nije u svrhu našeg privatnog druženja, nego obaveza prema hiljadama ljudi koji prate naše poteze i očekuju zrele odluke.
Osim Bijeljine, da li će SDS, kao najveća opoziciona stranka, imati svoje kandidate za gradonačelnike u drugim većim gradovima Srpske?
Što se tiče naših kandidata, mi ćemo u toku januara pokušati izdefinisati prioritetna mjesta u kojima smatramo da imamo najveće šanse da pobijedimo i sa tim prijedlozima ući u razgovore sa strankama koje imaju opoziciono djelovanje. Ne isključujemo mogućnost kandidata za gradonačelnike, ali realno je da postoje neki gradovi gdje prioritet imaju drugi.
Na primjer?
Kao što je Trebinje. Jedan od najaktivnijih opozicionara Nebojša Vukanović je Trebinjac. To moramo poštovati i dati mu primat u predlaganju kandidata za gradonačelnika. Ako ne budemo poštovali jedni druge nećemo nikada biti pravi partneri, koji mogu napraviti uspjeh na izborima.
Prethodnih dana, pa čak i mjeseci, u javnosti i medijima spekuliše se o statusu Ljubiše Petrovića u SDS-u. Da li je Petrović zaista tražio od vas da iz stranke isključite Radu Savića, Vasilija Perića, Milovana Bjelicu… Da li je “prirodno” da Petrović ne dolazi na sjednice najviših stranačkih organa, a samo dan kasnije se pojavi na skupu koji je organizovala stranka Jelene Trivić?
Ljubiša Petrović svojim specifičnim načinom rada pokušava da savlada barijere sa kojima se susreće u poziciji gradonačelnika koji nema skupštinsku većinu. Kada nemate skupštinsku većinu blokirani ste u mnogim zamislima i planiranim aktivnostima. On to nosi na specifičan način. Svoju pripadnost stranci ističe stalno na javnim istupima, ali i u razgovoru sa mnom.
Ima li nešto što mu zamjerate?
Ono što mu zamjeramo je da do sada nije ispunio svoje stranačke zadatke oko organizovanja mjesnih odbora u Bijeljini i čekamo da ispuni svoje obećanje da će od Svetog Jovana da se napravi prava stranačka vojska po svim mjesnim organizacijama Bijeljine.
Smatrate li da su opravdani zahtjevi za isključenje pojedinaca iz SDS?
Što se tiče isključenja pojedinih ljudi iz stranke, moj lični stav, još od kada sam bio predsjednik opštinskog odbora u Tesliću, jeste da stranku treba omasovljavati i pokušati vratiti neke ljude sa možda pogrešnog puta. Na kraju, najlakše je nekoga isključiti, ali to nije posao predsjednika stranke. Ako postoji nezadovoljstvo bilo čime, pa i stranačkim kolegama, onda o tome treba da se kaže na organima stranke, da se tamo diskutuje, obrazloži, čuju različiti stavovi, pa i da se glasa ako je potrebno vidjeti puls ljudi vezano za određeni problem. Glavni odbor je jedno od najvažnijih tijela stranke, mjesto gdje predstavnici Srpske demokratske stranke iz cijele Republike Srpske imaju priliku da iznose svoje stavove, daju pohvalu ili kritiku. Kroz 30 godina mog rada u Srpskoj demokratskoj stranci, kroz razne organe stranke, jedino ovakav način rada pojedinca sam smatrao ispravnim. Zato svi treba da se distanciramo od velikih izjava u medijima koje stvaraju štetu stranci.
Da li u SDS i opozicij i dalje ima Dodikovih “trojanaca”, što je nedavno, između ostalog, javno govorio i gradonačelnik Bijeljine?
“Trojanci” je riječ koja više nema smisao u ovom podneblju. Teško je reći ko je ,,trojanac”. Po meni, to su loši ljudi, izdajnici, ljudi namijenjeni za prodaju. Ali, nisu to samo ljudi koji prelaze iz opozicije u vlast u određenom momentu. Po meni, isti takvi su i oni koji šetaju bilo gdje i u bilo koju partiju zbog ličnog interesa. Trojanski konj u politici Republike Srpske toliko se često sretne da na takve potencijalne i ne obraćam pažnju. Svako ima svoj karakter. Nekome je zadovoljstvo završiti političku karijeru kao čestit čovjek, a nekome kao bogat čovjek. Izaberete put koji je dio vaše ličnosti. Neko je po prirodi rođeni ,,trojanac”.
Vjerujete li Miloradu Dodiku da će Republika Srpska donijeti svoj Izborni zakon ako Kristijan Šmit ostvari prijetnje i nametne izmjene Izbornog zakona BiH, koje se odnose na integritet izbora?
Kad pitanje započnete sa ,,vjerujete li Dodiku”, odmah mogu dati odgovor i da ne čujem preostali dio pitanja. Ne vjerujem mu ništa. Kako možete vjerovati čovjeku koji je do sada bezbroj puta uništio reputaciju Skupštine Republike Srpske i degradirao čak i svoje poslanike, koji su morali glasati za odluke za koje su znali da neće biti provedene. On se boji novog izbornog zakona i u tom strahu je spreman da pokuša svakakve nebulozne radnje. Ali, uvijek kada ga pritisne međunarodna zajednica ili s njima napravi dogovor, on povuče ručnu. Definisali smo ga davno, tako da pitanje o tome da li mu vjerujem je uvijek istog odgovora, bez obzira na političku temu.
Može li se vlast u Srpskoj, koja je na ovim pozicijama skoro dvije decenije, smijeniti isključivo parlamentarnom borbom i na izborima, bez pritiska na ulici, čestih protesta, velikih mitinga?
Ja sam legalista i smatram da se vlast treba smijeniti na izborima. To bi se sigurno davno desilo, da su oni bili regularni. Krađa izbora i kupovina poslanika su postali najnormalnija stvar. Više se i ne trude da to upakuju. Ja sam uz pomoć mojih teslićkih hrabrih saboraca uspio spriječiti da nas pokradu na referendumu za opoziv načelnika i uzalud bi nam bio sav prethodni rad, mitinzi i slično da nismo uspjeli spriječiti krađu i zamjenu vreća sa glasačkim listićima. Mitinzi, okupljanja, jasni programi i ciljevi su preduslov da nas ljudi prepoznaju, ali novi izborni zakon, koji će spriječiti mogućnost krađe, je jedini pravi put ka cilju.
Moja Hercegovina
