MATRICA za ODBRANU VLASTI – STUDENTI kao NOVA NADA
Vlast u Srbiji i Srpskoj se od svih političkih kriza i promjena koje mogu da je ugroze brane uvijek istom matricom – svaki pokušaj ozbiljnije reakcije ili protesta zbog odluka vlasti ili stanja u društvu se u startu karakteriše kao dio osmišljenog plana zapadnih ambasada, a nosioci i učesnici se kvalifikuju kao domaći izdajnici. Za sada im ta formula prolazi, a politički zanat nosilaca aktuelne vlasti vlasti najbolje oslikava njen ključni izdanak, Milorad Dodik.
Tako su odmah nakon najnovijih protesta u Banja Luci koje su predvodili gradonačelnici Banja Luke i Bijeljine Draško Stanivuković i Ljubiša Petrović, režimski mediji orkestrirano krenuli sa kampanjom da je to dio ranije osmišljenog plana, a autor tih kampanja je uvijek neko iz policijskih struktura, bivših ili sadašnjih. Slobodan Župljanin, dekan Fakulteta za bezbjednost i predsjednik Starješina Vojske Republike Srpske poručio je da su događaji u režiji gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića proteklih dana bruka i sramota, ali da oni nisu iznenađenje za sve koji prate političku scenu u Srpskoj, prenio je ATV. Pri tome je objasnio je da je ovo „dio jednog mnogo ranije osmišljenog plana koji se realizuje po fazama.“
„Tačno onako kako kako dirigenti i kreatori instruišu one koji su ovdje neposredni izvršioci tih događanja“, formulisao je to Župljanin za ATV.
I onda kreće cijela plejada branilaca režima, Ćeranići, Kovačevići, Galijaševići, Popovići itd. Interesantno je da se ta formula uvijek primi u javnosti, jer postoji cijela mreža „malih“ prenosioca, tako da u javnosti možete da čujete ponavljanja tih konstatacija u stilu: ma iza njega stoje zapadne ambasade, to guraju Englezi, Amerikanci itd. Cilj ovakvih kontrakampanja je i da skrenu pažnju sa stvarnih uzroka reakcija i da se neutrališe priča u javnosti o njima, a njeni nosioci unaprijed diskredituju. Tako da slične stvari uvijek završavaju naglabanjima: KO IZA NEKOGA STOJI!?
Na žalost mentalitet naših ljudi je uvijek sklon da ovakve stvari prihvati i da proguta priču. Vlast reaguje upravo na način „da se Vlasi ne dosjete“ i vješto zamjenjuje teze.
Za slične rekacije je u Srbiji zadužen bivši lider Radikala Vojislav Šešelj, koji su od početka bili radikalno političko krilo komunista, sa lažnim nacionalnim predznacima.
U jednoj od svojih reakcija na proteste u Novom Sadu on je rekao da danas Srbija nema pravu opoziciju već da je na sceni veća grupa ljudi koja, kako kaže, nema podršku naroda ili je ta podrška vrlo mala, a da je njihov princip “što gore po Srbiju, to bolje za nas“.
On je aktuelne proteste i blokade okvalifikovao kao dirigovane sa Zapada, sa ciljem suzbijanja uticaja Rusije i Kine.
Do sada manje poznati Dodik
A da se radi o ljudima koji znaju šta rade i kako i na koji način se neutrališe svaka reakcija u javnosti koja može da ugrozi vlast, najbolje potvrđuje nedavni tekst koji podsjeća i govori o počecima političke karijere Milorada Dodika.
U vrijeme albanskih demonstracija, 11. aprila 1981, smijenjena je kompletna tadašnja redakcija Radio Studentskog grada (RSG), optužena za “političke devijacije” i “podrivačku djelatnost”. Na mjesto glavnog urednika RSG, umjesto studenta Zorana Stankovića postavljen je Milorad Dodik, student treće godine Fakulteta političkih nauka, današnji predsjednik Republike Srpske. Dodik lako izlazi na kraj sa pobunjenim studentima koji su radili na radiju i sjeme pobune se zatire. Radio mijenja koncepciju, gubi stare slušaoce, ali Milorad Dodik sjajno obavlja partijski zadatak.
Upravo vrijeme provedeno na mjestu glavnog urednika radija, Dodika opredjeljuje za buduću izuzetnu političku karijeru. kaže se u ovom tekstu.
Na određeni način Dodik je tada sjajno iskoristio svoju šansu, preko studentskog medija vinuo se u političku elitu, da bi već od 1986. godine postao predsjednik opštine svog rodnog mjesta Laktaši. Njegova dalja karijera je opštepoznata.
Dakle, oni koji smatraju da je Milorad Dodik samo proizvod jednog spleta okolnosti i svojevremeno projekat međunarodne zajednice, koja ga je onako neotesanog oblikovala i edukovala, u velikoj su zabludi.
On je projekat komunističke nomenklature, koji je znao kako da iskoristi određene okolnosti i vjetrove u međunarodnoj zajednici, kada se na svaki način rušio SDS kao autentičan narodni pokret srpskog naroda na ovim prostorima, da bi kasnije u novoj fazi vješto preuzeo ulogu nacionalnog lidera.
Komunistički zanat iz mladih studentskih dana je vremenom usavršavao. Tako je u vrijeme krize sa priznanjem Kosova se hvalio u zapadnim ambasadama kako je on vješto zaustavio svaku ozbiljniju rekaciju u Srpskoj koja je u to vrijeme nakon rata pokazivala mnogo veći stepen osjetljivosti za nacionalna pitanja od Srbije.
Ono što je zajedničko njemu i onim stranim faktorima koji, naravno, ovdje imaju svoju snagu i uticaj, cijelo vrijeme je dezavuisanje srpskog nacionalnog bića i izgradnje zdrave nacije i zdravog društva. Taj projekat se danas provodi kroz egzodus zdravog i opoziciono orjentisanog dijela društva koz masovni odlazak mladih i radno-sposobnog stanovništva. Ali, vlast opstaje.
To je jedini kontunuitet Milorada Dodika i daleko od toga da se on može smatrati naivnim projektom. Jer je preživio sve političke lidere Srbije, od Miloševića kojeg je najprije podržavao (kao i Vens Ovenov plan), pa rušio, preko Tadića i Koštunice, kojima je od početne saradnje zabio nož u leđa, do Aleksandra Vučića sa neizvjesnim ishodom novog „političkog braka“.
Aktuelni protesti mladih i studenata u Srbiji su možda zadnji tračak nade da je moguće da se dese neke promjene, jer su shvatili da je u pitanju sistem, a ne njeni pojedinci. Jedino na talasu tih promjena sistema se moguće nadati nečemu novom i zdravijem, ali treba računati sa ozbiljnim manipulatorima i kočničarima takvih promjena, ne računajući na onaj dio međunarodne zajednice kojoj nacionalno osvještenje srpskog naroda nikada nije bio cilj. Možda taj pokret pokrene i nas u Republci Srpskoj, nikada se na zna.
Čuvajte se Danajac, koji vam darove donose i patritota komunjara!
ISTOK
