Stupar je inače inženjer elektrotehnike, master studije završio je u Dablinu, a kako se danas moglo čuti u Okružnom sudu Banjaluka, iza sebe ima gotovo 300 vještačenja.
U konkretnom predmetu vještačio je mobilne telefone, laptope, USB i druge uređaje oduzete od optuženih u predmetu „Korona ugovori“ i to po naredbi Republičkog javnog tužilaštva.

Tokom današnjeg ročišta u sudnici je prikazana komunikacija između Zeljkovića i optuženog Slavka Bojića,direktora firme “ProKontrol” uoči nabavke zaštitnih maski tokom pandemije virusa korona, među kojima je bila i poruka koja datira iz februara 2019. godine, a koja prema ocjeni tužilaštva, negira navode optuženih da se nisu poznavali.
“Gospodine Zeljkoviću”
– Pozdrav Gospodine Zeljkoviću, partneri iz Kine mi nude veće količine zaštitnih maski. Da li ima uopšte potrebe u RS za većom količinom zaštitnih maski. Poz. Slavko Bojić- glasi Viber poruka Slavka Bojića upućena Zeljkoviću 23. marta 2020. godine.
Optuženi Branislav Zeljković zatim odgovara: „Pozdrav, zamolio bih za ponudu i tehničke listove za iste“.
U daljoj komunikaciji Bojić obavještava Zeljkovića kako je nabavna cijena maske sa 0,09 evra skočila na 0,36 do 0,43 evra po komadu, te da je naručio 200.000 komada.

Zeljković odgovara kako se radi o hirurškim maskama, te da mu se pošalje ponuda.
Bojić uzvraća: „Rok isporuke je 10 dana,a cijena kako se definiše, bitno da ne radimo džabe“.
Zeljković u porukama poručuje milion hirurških maski i 20.000 komada maski FFP2.
U daljoj komunikaciji koja se odvijala u noćnim časovima, Bojić savjetuje Zeljkoviću da nigdje ne ide sa cijenom dok je ne definišu.
Donacija Institutu
Prikazana je i poruka u kojoj Bojić 23. avgusta 2020. godine Zeljkoviću na njegov broj mobilnog šalje Zahtjev za odobravanje donacije u kojoj bi Institutu za javno zdravstvo RS na čijem je čelu tada bio Zeljković, bila donirana oprema za hardversko i softversko umrežavanje svih regionalnih centara. U ovoj poruci koja je kucana u vidu saopštenja, precizira se i kako iza donacije ne postoje skrivene namjere.
Među porukama je i ona u kojoj Bojić pita Zeljkovića da li ima termin u Institutu za testiranje, nakon čega mu optuženi odgovara da ima i da uđe na ulaz koji je „iza Instituta“.

Branilac Zeljkovića, advokat Jadranka Ivanović prigovarala je ističući kako se radi o dokazima koji su plod trule voćke, te da je u pitanju grubo kršenje prava na pravično suđenje, jer tada osumnjičeni, a danas optuženi, nisu ni bili prisutni u trenutku otvaranja njihovih telefona.
Advokat Aleksandar Jokić, branilac Bojića između ostalog je istakao da sadržaj poruka između njegovog branjenika i Zeljkovića otkriva ono što odbrana od početka tvrdi, a to je da se cijena maski mijenjala iz dana u dan, a ne onako kako je to tužilaštvo tvrdilo u optužnici.
“Dogovarali su cijenu”
Uzvratila je republički javni tužilac Sanja Tadić Stojisavljević, objasnivši kako su poruke dokaz da su Zeljković i Bojić dogovarali cijene maski prije zvanične ponude.
– Da li je po zakonu da ponuđač kontaktira prije ?! On definiše cijene putem poruka i aplikacije WeChat. Mi ćemo u nastavku suđenja predočiti i druge dokaze. Nisam ja izmislila tu cijenu- istakla je Tadić Stojisavljevićeva.
Sud je na kraju odbacio sve prigovore odbrane i prihvatio materijalne dokaze tužilaštva.
Osim Zeljkovića i Bojića u ovom predmetu sudi se i direktoru firme “Promeding” Draganu Dubravcu, te bivšem direktoru preduzeća “Sineks laboratorija” Saniju Crljiću. Optužnica ih tereti da su u vrijeme pandemije virus korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme te oštetili budžet Srpske za više od 1,3 miliona KM.
Srpskainfo