Kada je riječ o detaljima ugovora sa Kinezima, moraćemo se, ipak, uzdati u petu, šestu… jer naše vlasti, ne da ne mare za javni interes, nego ignorišu i sudske presude.
Okružni sud u Banjaluci, nedavno je, podsjetimo, usvojio četvrtu tužbu Transparensi Internešenela u BiH protiv Ministarstva saobraćaja i veza i ponovo naložio da se mora jasno obrazložiti zašto je Ugovor o koncesiji za auto-put od Banjaluke do Prijedora proglašen izuzetkom od objavljivanja.
“Poslovna tajna”
U presudi je, kako navode iz TI BiH, istaknuto da je Ministarstvo umjesto javnog, zaštitilo komercijalne interese kineskog investitora.
-Prema mišljenju Suda, čak i da su komercijalni interesi kineske kompanije ugroženi, Ministarstvo je bilo dužno procijeniti da li bi objava informacija iz Ugovora koje se tiču načina finansiranja izgradnje i procjene dobiti od naplate putarina na ovom autoputu, donijela veću korist po društvo i javni interes, u odnosu na zaštitu povjerljivih komercijalnih interesa koncesionara. Uprkos jasnim zakonskim obavezama i četiri sudske odluke, Ministarstvo nastavlja uskraćivati pristup ključnim informacijama iz Ugovora za izgradnju auto-puta Banjaluka–Prijedor, pozivajući se na paušalne tvrdnje o poslovnoj tajni – navode iz TI BiH.
Od Suda su, kako su otkrili, tražili da obavijesti Republičku upravnu inspekciju zbog kontinuiranog nepostupanja Ministarstva po presudama. Tražili su i da Sud sam riješi stvar. Međutim, ništa od toga.
Pravosuđe
Vlada Republike Srpske, ne samo da nastavlja praksu netransparentnosti, nego i dokazuje da su pravosudne institucije “u nas”, produžena ruka politike. I zato, kada se normalan čovjek zapita kako to da se “neko” može, tek tako, oglušiti na sudske presude, odgovor bi, ovdje gdje jesmo, bio “lako”.
Dugogodišnji advokat Željko Bubić, podsjeća da su sva sredstva, koja se ulažu u javne investicije, sredstva građana Republike Srpske, pa bi, samim tim, bilo sasvim logično da oni znaju na koji način se troše.
-Pošto mi stremimo da idemo u pravcu EU, bilo bi logično i razumljivo da postupamo na način kako se postupa u zemljama EU. Sva sredstva, koja se ulažu javne investicije, pogotovo u ove značajnije infrastukturne objekte, su sredstva svih građana Republike Srpske, koji plaćaju porez, a onda ih organ izvršenja usmjerava i upravlja tim sredstvima. Bilo bi sasvim opravdano da svaki građanin Republike Srpske, svi poreski obveznici, imaju mogućnost da vide na koji se način troše njihova finansijska sredstva, gdje se ulažu i koji su to iznosi koji se troše za određene projekte – ističe Bubić.
U Evropskoj uniji je, dodaje, to uobičajen način komunikacije, kojim se, na neki način, uspostavlja kontrola javnosti prema organu izvršenja.
-Nažalost, kod nas još uvijek nije zaživjela praksa koja vlada u EU, pa se vrlo često događa da se organ uprave, u ovom slučaju Vlada Srpske, na zahtjev raznoraznih organizacija i fizičkih lica, oglušava i ne dostavlja podatke vezane za investicije, iako je zakon propisao da su svi podaci, koji su u posjedu javnih organa, dostupni svima. To je veoma loša praksa, koja postoji duži iz godina. Svi takvi podaci bi trebali biti dostupni, kako bi bili predmet preispitivanja – naglašava on.
Nepoštovanje građana
Bubić pita zašto je zakon propisao da su svi podaci javno dostupni, ako ih svaki građanin Republike Srpske, ne može dobiti?
-Veoma je loša praksa da organ uprave ne dostavlja podatke, bez obzira o kojem se resoru radi, bez obzira na to ko je ministar, zamjenik…, jer se na taj način pokazuje da se ne poštuju građani Republike Srpske. Kada građanin ne dobije podatke od organa uprave, zakon je propisao da može da se obrati kroz upravni spor prema Okružnom sudu Banjaluka, zbog tzv. ćutanja uprave. U velikom broju slučajeva, Okružni sud uvažava te tužbe i nalaže organu uprave da se postupi po zahtjevu za dostavljanje informacija. Okružni sud, kao pravosudna institucija bi time završila svoj dio posla, ali onda nam se javlja treće pravno pitanje, a to je pitanje izvršenja i poštovanja pravosnažnih sudskih odluka – ističe on.
Začarani krug
Tu, dodaje Bubić, dolazimo do vrhunca začaranog kruga i (ne)funkcionisanja pravne države.
–Čemu sudska odluka, čemu zakonsko rješenje, ako se ne provodi u praksi? Dolazi do šumova u odnosima između izvršne vlasti i pravosudne vlasti, koje su potpuno nezavisne jedna od druge i koje bi trebalo da se međusobno uvažavaju i poštuju. Ovdje se to nije dogodilo, pa tako sudska odluka ostaje mrtvo slovo na papiru – kaže Bubić.
Iz svega ovoga, kaže, možemo zaključiti da pravna država ne funkcioniše na onaj način na koji bi trebalo da funkcioniše.
-Apsolutno je nedopustivo da se jedna sudska odluka ne izvršava u praksi. U Zakonu o upravnim sporovima je propisano da Okružni sud ima mogućnost da obavještava nadležni Republički inspektorat, koji bi trebao da pokreće prekršajne postupke. To se dešava jako rijetko. Nužno je podizanje nivoa pravne svijesti, stepena pravne sigurnosti za građane i postizanja što većeg nivoa funkcionisanja Republike Spske kao pravne države i kao pravnog društva – zaključio je Bubić.
Od izbora do izbora
Podsjetimo, ugovor sa Kinezima je potpisan 2018. godine.
U novembru 2021. godine, pred vanredne izbore za gradonačelnika Prijedora, vlast Srpske svečano je ozvaničila početak izgradnje auto-puta.
Deset mjeseci kasnije, neposredno pred Opšte izbore 2022. godine, gradnja je ponovo najavljena.
U septembru ove godine i, gle slučajnosti, ponovo pred izbore, Vlada Srpske opet najavljuje početak radova.
Pored brojnih pokušaja i sudskih postupaka, nikada do kraja nisu otkriveni svi detalje ugovora sa Kinezima. Ostao je skriven onaj, najvažniji dio. Finansije, naravno.
Srpskainfo
