Kome smeta, a kome odgovara Milan Miličević?

U jednom momentu kada je predsjednik SDS Milan Miličević bio pod istragom zbog mita i korupcije, predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić je na optužbe iz SDS-a da vlast stoji iza tih istraga reagovao na način da Miličević ovakav kakav je najmanje smeta Miloradu Dodiku.

Republika Srpska je demokratsko društvo i niko nije kriv dok mu sve instance ne presude
Šta ja ili neko drugi misli o optuženom i tužiocu ne smije biti uzrok nasilja.
Milorad Dodik nema ništa sa slučajem jer mu dr Miličević politički odgovara na čelu SDS-a i ne može ga ugroziti.

— Nenad Stevandić (@nenad_stevandic) June 10, 2025

Iako ova Stevandićeva izjava implicira da postoji uticaj vlasti na rad pravosuđa i policije, pa je sama po sebi, u namjeri da ga spasi od optužbi, „ukanalila“ Dodika, ona s druge strane sadrži jednu zanimljivu percepciju Miličevića: kome on odgovara? Ili: kome on smeta? I odakle mu ideja da ne smeta Dodiku?

Izvještavanje prorežimskih medija o dešavanjima pred 13-julsku Skupštinu SDS, na kojoj je moguće da će se odlučivati u sudbini Milana Miličevića, u tom smislu je vrlo zanimljivo. Ranije u sličnim situacijama unutrašnjih kriza i „obračuna“ Miličević je imao značajnu prohodnost za svoje stavove na prorežimskom ATV, ali se glavni režimski mediji trenutno ne bave unutrašnjim odnosima u SDS. Iščitavanjem nekih tzv. „bočnih“ kanala preko kojih vlast često šalju za javnost intrigantne poruke, kao što je portal Povjerljivo, slagalicu u SDS postavlja na namjerno pogrešno težište.

SDS: Ko je jači Miličević ili Babaljevi „pučisti“? – pita se ovaj SNSD-ov portal u svom naslovu, sa naslovnom slikom na kojoj su Miličević i Darko Babalj, a ispred Babalja je gomila novca, koja bi valjda trebalo pošalje poruku da neko preko njega upravo finansira Miličevićevo rušenje.

Izgleda da je Miličeviću najviše odgovaralo targetiranje Babalja kao ključnog oponenta, iz najmanje dvije stvari. S jedne strane, unutar stranke postoji značajno nezadovoljstvo Babaljevim kadriranjima i zapošljavanjima u fazama kada je SDS imao udjela u vlasti u Sarajevu, a s druge strane su očigledne njegove veze sa režimom u Srbiji, tako da one služe Miličevićevim ljudima za plasiranje priče da se upravo preko tih veza i novca Zvonka Veselinovića tamošnji režim pokušava da obračuna sa Miličevićem koji im, navodno, nije po volji. Ova priča više služi za unutrašnje potrebe Miličevićeve kampanje i malo šta je u njoj realno, izuzev da Babalj ima tu vrstu konekcije. Jer se tamošnji režim o svom jadu zabavio i najmanje što ga interesuje jesu unutrašnji odnosi u SDS, a potpuno je jasno da mu je ključni politički saveznik upravo Milorad Dodik.

S druge strane, Babalj u ovom momentu nije glavni politički oponent Miličeviću, jer je bio upravo zagovornik neuspjele ideje kompromisa po kojem bi ovaj ostao na čelu SDS, a Predsjedništvo bilo rekonstruisano. Njegovi pravi problemi su na drugoj strani i on pokušava da ih zataška. Miličeviću očigledno ne odgovara činjenica da mu je više od pola Predsjedništva SDS otkazalo lojalnost, jer smatraju da je pod njegovim rukovođenjem stranka pala na najniže grane. A kao protagonisti promjena i kritičari njegovog rada su se izredali tri bivša predsjednika Bosić, Šarović i Govedarica, kao i aktuelni članovi Predsjedništva SDS Đorđe Milčićević, Milica Radovanović, Ognjen Bodiroga, načelnici Marinko Božović, poslanica Mirjana Orašanin, Darko Berjan itd. Dakle, lista Miličevićevih oponenata je daleko šira, a kao ključne razloge nezadovoljstva stanjem u stranci se navode nedostatak aktivnosti i rada, posvećenosti stranci, loš rad u kampanji, kao i nedostatak inkluzivnosti članova stranke, izostanak šireg timskog rada, loša komunnikacija i sa članstvom i sa javnošču, gubitak demokratskog kapaciteta i frakcijsko donošenje odluka unutar jedne grupe interesno lojalnih funkcionera stranke. Sve to za posljedicu ima osipanje stranke i pad njenog rejtinga u javnosti, smatraju kritičari Miličevića.

Miličević dodatno pogoršao odnose unutar opozicije

Da unutar opozicije ne cvjetaju ruže, takođe je više nego jasno. Skoro da s te strane Dodik može da bude miran, jer nejedinstvena opozicija mu je, pored svih problema koje ima, garancija ostanka na vlasti još neko vrijeme. Insistiranjem na dva inokosna kandidata iz SDS na narednim opštim izborima, Miličević želi da smanji uticaj sve ambicioznijeg Draška Stanivukovića, lidera PDP, koji za razliku od njega u značajnoj mjeri više radi na terenu, ali i omasovljuje stranku. Dodiku bi, s druge strane, odgovarala SDS-ova dupla kandidatura, jer ona nema nikakvih izgleda na uspjeh.

Možda izgleda paradoksalno, ali slab lider SDS kao najjače opozicione stranke u neku ruku odgovara Stanivukoviću, kao i još nekim opozicionim strankama, koji u slabljenju SDS vide šansu za svoj primat. Primjetno je da on nije pokazao nikakvu vrstu nervoze zbog Miličevićevog stava o kandidatima i stiče se utisak da pušta da stvari idu svojim tokom, dok istovremeno intenzivno radi na jačanju unutrašnjih kapaciteta svoje stranke. Ne treba zaboraviti činjenicu da je u velikoj mjeri Stanivuković pobjedu na lokalnim izborima za gradonačelnika Banjaluke ostvario upravo preuzimanjem značajnog dijela glasova vladajućih stranaka.

Neizvjesnost toka i ishoda Skupštine SDS

Miličević je već drugu godinu izbjegavao sazivanje Skupštine SDS i probio je statutarne rokove (15. mart) za redovnu godišnju izvještajnu skupštinu stranke.  Odatle je i ova skupština na neki način iznuđena i vanredna, jer se talas nezadovoljstva stanjem u stranci proširio i nije se više mogao ignorisati.

Ono što bolje poznavaoce unutrašnjih prilika u stranci dodatno brine jeste legitimitet same skupštine, jer jedan od najvećih odbora te stranke SDS Bijeljine koji ima 23 delegata, nikada nije proveo unutarstranačke izbore i izbjegao je proces konsolidacije, što se takođe smatra jednim od Miličevićevih  neuspjeha. Jer nije Bijeljina jedina u takvom statusu. Pojavljivanje ovih „delegata“ na skupštini stranke može biti kamen spoticanja i osporavanja, posebno zbog činjenice da je Ljubiša Petrović jedan od onih koji drži stranu Miličeviću. Očigledno je da Bijeljina kao mjesto održavanja skupštine nije slučajno izabrana.

Kakav god bude ishod skupštine za njega će biti najodgovorniji upravo sam Miličević. Eventualni nesupjeh skuštine bi bio njegov poraz i jasna nesposobnost da je organizuje, kao i pokazatelj da je SDS izgubio demokratski i organizacioni kapacitet. A kolika je konfuzija oko same sjednice najbolje potvrđuje poziv na kojem nema ni dnevnog reda.

U svakom slučaju niz je nepoznanica pred, rekli bismo, sudbinsku sjednicu SDS, jer je pred delgatima pitanje njene budućnosti.  Nema nikakve sumnje da je SDS kao državotvorna stranka izuzetno važna za politički život Republike Srpske, ali na toj staroj slavi ona ne može da računa na značajniju podršku novih generacija i mlađih glasača. Posebno bolna tačka SDS je Banjaluka gdje ona nema ni odbornički status. A ono što je ostalo od SDS je na sjednici Gradskog odbora većim dijelom dalo podršku upravo Miličeviću.

Kada se sve sabere i oduzme, nije isključeno i da na kraju ispadne da Miličević svakome odgovara osim SDS.

ISTOK