Ko u Republici Srpskoj sarađuje sa strancima – vlast ili opozicija!?
Vlast u Republici Srpskoj, po analogiji odbrane pozicija vlasti u Srbiji, sve one koji su protiv nje targetira kao strane plačenika i izdajnike.
Iako smo narod koji slabo pamti i brzo zaboravlja neke ključne momente iz svoje dalje, a i novije istorije, nekada se u svjetlu aktuelnih dešavanja u RS nije zgorega podsjetiti stvari koje su se koliko juče desile, a utisak je da smo olako preko njih prešli.
Ko su favoriti Zapada?
Milorad Dodik i Biljana Plavšič su odmah nakon rata pokrenuli klasičan državni udar u Republici Srpskoj i uz pomoć međunarodne zajednice, konkretno SFOR-a, nasilno smijenili legitimno izabranog predsjednika RS Nikolu Poplašena.
Najveća pobuna građana u Republici Srpskoj desila se godinu dana nakon što je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Tadašnja predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić se u junu 1997. godine razišla se sa vladajućom Srpskom demokratskom strankom (čiji je bila član) i pokrenula tzv. proces demokratskih promjena u ovom entitetu. Plavšićeva je optužila SDS za organizovani kriminal i korupciju, a podržale su je ostale, u to vrijeme mahom manje političke partije. Na banjalučkim ulicama dešavali su se masovni protesti, a jedno vrijeme Republika Srpska bila je podijeljena na istočni dio (do Prnjavora), u kojem je vladao SDS, i zapadni dio, koji je podržavao Plavšićevu.
Kriza je okončana u januaru 1998. godine na sjednici Narodne skupštine u Bijeljini na kojoj je za premijera RS izabran lider SNSD-a Milorad Dodik. Vlast od SDS tada je preuzela koalicija “Sloga”, koja je RS vladala do 2001. godine.
Ipak na izborima te 1998. godine izabran je Nikola Poplašen za predsjednika RS-a, a smijenjen je nakon što nije želio da predloži Milorada Dodika za mandatara nove Vlade RS-a i namjere da razriješi sa dužnosti Dodika koji je u tom trenutku bio premijer Vlade RS-a u tehničkom mandatu.
U odluci o smjeni navedeno je između ostalog da je Poplašen zloupotrijebio svoje ovlaštenja i blokirao volju naroda Republike Srpske time što je kočio provedbu izbornih rezultata, odbijao poštivati odluke Narodne skupštine, kao i time što je konstantno djelovao s ciljem ometanja formiranja zakonite vlade koju bi podržala Narodna skupština.
„Predsjednik Poplašen je vršio opstrukciju provedbe Opšteg okvirnog sporazuma za mir i djelovao u pravcu stvaranja nestabilne situacije u Republici Srpskoj, čime je doveo u opasnost mir kako u Republici Srpskoj, tako i u čitavoj Bosni i Hercegovini“, navodi se u odluci iz 1999. godine.
Većina u Narodnoj skupštini RS-a je nakon toga glasala protiv Vestedorpove odluke i podržala Poplašena, a Dodikovi poslanici su prilikom glasanja bili suzdržani.
Dodik je dao potpunu podršku odluci visokog predstavnika i ostao u premijerskoj fotelji do 2001. godine.
Dodik podržao visokog predstavnika
„Pravo je visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Vestendorp diskvalifikovao Poplašena već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj RS, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao“, riječi su koje je Dodik rekao u intervju za novine Vreme 13. marta 1999. godine.
Iz ove izjave se vidi da prvo Dodiku nije bilo sporno pravo visokog predstavnika da donosi bilo odluke i da se visoki predstavnik nalazi iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Dakle, Dodik je priznavao visokog predstavnika, pravo da donosi odluke te je čak visokom predstavniku u izjavi dao ovlasti koje su i iznad stvarnih pravnih mogućnosti.
Naime, visoki predstavnik nema pravo da mijenja Ustav Bosne i Hercegovine, a Dodik je tada kazao da je visoki predstavnik i iznad Ustava BiH.
Osim toga iz izjave je vidljivo da Dodiku nije bilo ni sporno da visoki predstavnik reaguje ukoliko se ugrozi „demokratski razvoj RS“ i da je odluku ne samo prihvatio nego i podržavao i pravdao punog srca.
Dodik tada nije pozivao na okupljanje iza pozicije predsjednika RS-a, niti je govorio o ugroženosti Republike Srpske i kršenju Dejtonskog sporazuma. Od 1999. godine nisu se desile bilo kakve izmjene u mandatu visokog predstavnika i tačaka na koje se visoki predstavnik pozivao prilikom odluke o smjeni predsjednika RS-a.
Dakle, iako je pravno stanje ostalo apsolutno isto promijenio se samo politički položaj Dodika i njegovo tumačenje onoga za što nema ovlaštenja da tumači. Ono što je drugačije je to što je u vrijeme Vestendorpa u Bosni i Hercegovini se nalazilo više hiljada pripadnika SFOR-a i Vestendorp je imao podršku Dodika to jeste političkih opcija u RS-u.
Ipak, Dodik i tadašnja koalicija „Sloga“ izgubili su nakratko vlast i izbore 2000. godine, kada je vlast preuzela koalicija SDS-PDP, a za predsjednika RS pobjedio Mirko Šarović (SDS), a na opštim izborima 2002. Dragan Čavić (SDS).
Istoj vrsti pritiska međunarodne zajednice nije se uspio oduprijeti ni Mirko Šarović koji se takođe pod prijetnjom smjene od strane tada Pedija Ešdauna povukao 2003. godine, nakon što je na izborima 2002. izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH.
23. mart 2004. – novi povratak Dodika
U Banjaluci održani protesti opozicije pod motom “Ovako više ne može – tražimo izbore”.
Proteste, na kojima se okupilo oko 10 hiljada ljudi, su organizovali Savez nezavisnih socijaldemokrata, Demokratski narodni savez, Socijalisticka Partija Republike Srpske.
Tadašnja opozicija, predvođena Miloradom Dodikom, tražila je raspisivanje vandrednih izbora i silazak sa vlasti “nesposobne Vlade RS”, koju je formirala koalicija Srpske demokratske stranke, Partije demokratskog progresa i Stranke demokratske akcije. Premijer u to vrijeme bio je Dragan Mikerević iz PDP-a.
Ipak, tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić pod pritiskom međunarodne zajednice prepuđta vlast Miloradu Dodiku i ovaj ponovo dolazi na čelo Vlade RS.
Od tada pa do danas, punih 19 godina SNSD i Milorad Dodik su na vlasti u RS u kontinuitetu.
Dodik danas optužuje opoziciju za izdaju
Nakon što je i sam došao pod udar promjenljivih odnosa u međunarodnoj zajednici i sankcija SAD, a na unutrašnjem planu suočen sa sudskim procesom, Milorad Dodik pokušava da istom matricom kojom je nekada došao na vlast, sada optuži opoziciju za izdaju i saradnju sa strancima.
Pri tome se i njegov odnos prema visokom predstavniku promijenio i on ga uporno osporava.
S druge strane opozija ne nalazi dobar odgovor na ove napade i ponaša se kao „uvrijeđena snaša“, nerijetko se i bespotrebno pravdajući pred nekim ko je eklatantan primjer izdaje.
Slično danas radi i vlast u Srbiji koja je takođe došla kroz dil sa strancima na vlast, uz obećanje da će se promijeniti nacionalistička agenda i napraviti otklon od politike SRS Vojislava Šešelja.
Čini se da su dobru formulu i odgovor danas našli upravo studenti i građani koji protestvuju u Srbiji protiv režima Aleksandra Vučića, kome je pandan režim Milorada Dodika u Republici Srpskoj, a koji je sadržan u stavu da se mora mijenjati sistem, a da loš politički sistem produkuje ovakve politike koje će radi vlasti promijeniti svaku boju. U tom smislu ni vlast ni opozicija ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj ne ulijevaju povjerenje, jer su dio jednog nakaradnog sistema koji traje 30 godina i više.
ISTOK
